25.06.2010., petak
Sretan vam Dan državnosti
|
Zvonimirova lađa Nije da baš imamo biti nešto previše oduševljeni ovom tropskovoće-državom, ali eto, tu je. Nikad normalna, nikad uistinu slobodna, civilizirana i čovječna, ali tu je. Imamo je već dva desetljeća. Odavno je vrijeme da počnemo raditi na njoj. Šanse da joj pomognemo su mizerne, priznajem. Ali nade ima. |
- 14:15 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #
20.06.2010., nedjelja
Cijevi, kolica i Hrvati
 Vruće mi je, slušam vražje vuvuzele kroz prozor. Imam posla, a moj prokrastinacijski dio mozga je nadvladao. Rezultat - pišem članak.Dodao bih invokaciju na početak, ali ne posjedujem vjeru u aktivne bogove, tako da bi pokušaj prešao u satiru, i možebitno istrošio muzu. (istrošiti muzu - zanimljiva pomisao...) Moderirajući podforum Prirodne znanosti i općenito bivajući po Forum.hr-u, u zadnje sam 2-3 godine začuđujuće velik broj puta čuo za izvjesnog Ivana Jakobovića iz Donje Bebrine. O čovjeku se na netu može saznati onoliko koliko piše po raznim portalima, stoga dalje od toga neću ići. Čovjek je izumitelj i poduzetnik koji je prije nekih 4 godine otvorio tvornicu za proizvodnju biodizela. Biodizel je krasna ideja, koja u praksi takvom ne mora ispasti, gledano energetski i što se tiče zaštite okoliša. Recimo ako sadimo plantaže hrane od koju ćemo kasnije, trošenjem energije preraditi i spaliti u motorima, neće biti dobar. Ako ćemo filtrirati otpad tipa potrošeno jestivo ulje, onda stvar može biti dobra. Biodizel, skupa s etanolom, bila je totalno cool buzzword za vrijeme devedesetih, skupa s vodikom i električnim automobilima, no za razliku od ovog dvoje, javnost je tek nedavno počela saznavati za negativne aspekte sadnje hrane za potrebe loženja u automobilima. Saznat će i za ostalo, bez brige. Kao i uvijek, ljudi se moraju više puta opeći. Biodizel je inače super stvar za punjenje novčanika onoga tko ga prodaje, ali eto, ima ljudi koji gledaju širu sliku, širu nego li je vide neki fanatičniji i neupućeniji "borci za okoliš", pa su oprezni i kritični. No biodizel nije tema. Ako nekoga zanimaju posljedice široke proizvodnje biodizela, na Wikipediji je dobar općenit članak koji vodi na daljnje linkove za istraživanje. Natrag na izumitelja. Gospodin Jakobović je u međuvremenu izumio i muštiklu koja ne dimi i čini pušenje neopasnim... što nažalost nije istina. Nabivši cigaretu na nastavak ne sprječavamo da ona tinjajući i dalje dimi. Pasivno pušenje se ne sprječava. Također, sustav koji hladi i kondenzira katran uklanja samo dio strašnih stvari koje cigareta proizvodi. Naime, vjerovali ili ne (IRONY ALERT!  ), u cigaretnom dimu postoje tvari koje su plinovite i hlapljive i pri nižim temperaturama od temperature tinjanja, a otrovne su. Malo je toga zapravo neopasno u tom dimu, te bi pravo filtriranje zahtijevalo nekakvu muštiklu veličine omražene vuvuzele nakrcanu raznim potrošnim filterima, koji bi propustili uglavnom samo vrući ugljikov(IV) oksid, vodenu paru i ono nešto sitno neizreagiranog kisika, dušik i ostalo iz zraka. A onda zapravo možete umjesto cigarete srkati paru iznad lonca u kuhinji. Dođe vam na isto.Čovjek je nadobivao niz nagrada za svoje patente. Da, patente. Mislite da je patent mehanizam koji sprječava da nešto nevaljano bude priznato? E pa varate se. Patent služi bilježenju izuma. Nigdje ne piše radi li patent. Tako imamo nizove patenata čije funkcioniranje leži na pseudoznanstvenim lažima. Od kvarcnih piramida koje "srču zlo" postavljene u kut prostorije, pa sve do raznih pseudomedicinskih naprava koje tobože nešto čine, a zapravo odlično srču novac iz novčanika. Legalno? Da, te stvari su legalne. Rupa u zakonu, koliko sam pohvatao. S jedne strane postoji Zakon o potrošačima i cijeli niz stavaka koji sprječavaju prevare, a s druge strane možete doći i patentirati idiotarije kakve je postavljala ona šenkovečka ravnateljica OŠ Petar Zrinski Zvezdana Treska, nekakve "bioenergetske ploče" krcate "magičnih natpisa" koje tobože "smiruju djecu", a koštale su sedamdesetak tisuća kuna, plus minus koju dodatnu svoticu. Da, to se zaista smije. Nitko vam ne može dokazati da te gluposti "ne funkcioniraju općenito", i to je stavka za koju se šarlatani hvataju, a pod tepih guraju činjenicu da nikada nisu dokazali da stvari "funkcioniraju". Otkada su se okupili u HUPED (naziv Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu je tu jedino fascinantno, uz to što se radi o legalnom načinu skrivanja prevaranata pod skute državne haljine), sve lakše im je bez pravnih prepreka ostvarivati što su zamislili. No dosta o njima, vratimo se na patente i gospodina Jakobovića. Nemojmo ga miješati s navedenima... Zaista? Idemo dalje. Što je još izašlo u medijima? Jakobović je valjda prije toga izumio "ozonski auspuh", a vijest je među prvima popušila Slobodna Dalmacija, a onda i "popularno-znanstveni" portal Znanost.com i ostali. Evo izvadak sa Slobodne Dalmacije (ili odakle već, jer ionako se vrši masovna prepisivačina članaka): No, Slobodna je doznala da je prilikom mjerenja na automobilu s običnim auspuhom i onoga s ugrađenim ozonskim auspuhom, CO2 kod "ozonca" manji za čak 45 posto, a ujedno je proizvodnja kisika povećana za nezamislivih 880 posto! Standardni auspuh je izbacivao 0,02 posto kisika, a ozonski čak 6,22. I što je zanimljivo, proizvodnja kisika je veća što se dodaje više gasa, a CO2 se smanjuje. Zamislite samo. 880% više kisika u ispušnom plinu. Zvuči super, zar ne? Vrlo... zeleno.  Za one kojima je ovo nepoznato područje, obrazloženje. Postoji razlog zašto zdjela ne može biti punija od 100%. Taj postotak označava cijelost, puninu. Ako iz auspuha izlazi 880% više kisika, to znači da je kisik odnekud dodan. A ako niste znali, vozila ne prolaze najbolje na tehničkim pregledima ako je postotak kisika u auspuhu prevelik. Zašto? Zato što to znači da je sagorijevanje nedovršeno, ili da motor usisava previše zraka. Što je postotak ugljikovog(IV) oksida veći, to je motor efikasniji. No u čemu je kvaka s tim silnim kisikom (i ozonom) u tom auspuhu? Jakobović tvrdi da je njegov auspuh super, jer proizvodi kisik. To je potpuno nelogično. Gorivo u motoru, koje se sastoji od ugljikovodičnih lanaca, spaja se s kisikom iz ubačenog zraka i daje (u idealnom slučaju) CO2 i vodenu paru, te energiju, toplinsku i mehaničku, koja eksplozivno potisne klip motora i tako zapravo pokreće automobil. E sad, zašto bi netko stavljao ozonizator, uređaj koji visokonaponskim izbojima od kisika pravi ozon (od O2 pravi O3), na auspuh? Količinu izbačenog CO2 neće promijeniti. CO2 ne reagira ni s kisikom ni s ozonom. Ugljik je u tom spoju maksimalno oksidiran. Jedina promjena dogodila bi se uz neki reducens, kao što su recimo čisti ugljik, magnezij (zato se magnezijske vatre i ne mogu gasiti običnim aparatima s CO2). Ne i uz ozon, koji je jedan od najjačih čovjeku poznatih oksidansa. Jakobovićev auspuh, ako izbacuje 880% više kisika, uzima zrak iz okoline i podvrgava ga električnim izbojima, i zatim miješa s ispušnim plinovima. Ili radi izboje u smjesi, posve nevažno. Važno je to da auspuh troši energiju (A odakle? Iz dodatno potrošenog goriva, naravno!) da bi radio niškoristi proces. Taj uređaj sigurno izbacuje i ozon, a ozon nije super stvar. Ozon nam treba gore u stratosferi, gdje će upijati UV zrake. Daleko od troposfere, od pluća i usjeva, koje grize i napada, smanjujući urode i povećavajući pojave astme. Pitajte stanovnike Mexico Cityja sviđa li se i njima ozon koji nastaje u smogu kad opali sunce. Pitajte sviđa li im se. Masovna proizvodnja takvih auspuha bi izazvala pravu katastrofu za okoliš i javno zdravlje. I onda, kada pročitamo što je još rekao: 'Drveće će mi zamjeriti na ovom patentu jer je ozonatorski pano zapravo umjetno stablo koje usisava i filtrira zagađeni zrak te razgrađuje ugljični dioksid i proizvodi kisik', rekao je Jakobović. 'Tako bi se, umjesto sadnjom drvoreda, problem zagađenja zraka mogao kvalitetno riješiti postavljanjem niza panela, odnosno drvoreda umjetnih stabala, pokraj rijeke Save u dužini od 1 do 2 kilometra. vidimo da čovjek nije ni svjestan kakvu je glupost ispalio. On bi dio Save zasijao generatorima onečiščivača. Kako bi njegov auspuh trebao uopće raditi? "Kamo nestaje CO2? Pa upravo tamo gdje nastaje kisik. Zahvaljujući ozonatoru CO2 se pretvara u kisik. Evo, stavim usta na izlaz auspuha i udišem kisik. Nema više trovanja pomoću ispušnih plinova!", ispričao je Jakobović. Kako se CO2 može pretvoriti u kisik? Pretvoriti nikako. Izreagirati da. Kao prvo, to zahtijeva dodatni utrošak energije za reduciranje, koju naravno, opet dobijemo dodatnim loženjem goriva. Nemoguće je izvući energiju iz tog procesa, jer CO2 je termodinamički stabilniji. Začarani krug. Kad CO2 imaš, onda ga predaš u okoliš biljkama i to je to. Ali ne, on čak niti ne priča o kemijskoj reakciji. Čovjek upravo priča o alkemiji. On bi CO2 pretvorio u kisik. Pretvorio. Abrakadabra. Uopće ne shvaća princip gorenja ni osnove kemijske reakcije, po kojoj tvar ne može nestati. Ako imaš molekulu CO2, i na neki način iz nje izvadiš dva atoma kisika i spojiš ih u elementarni kisik, O2, ostaje ti atom ugljika. I da, postoje kemijski procesi (energetski vrlo zahtjevni) kojima se to može. Dobije se kisik i - čađa. Ugljik neće nestati tek tako, poput one mačketine iz Alise iz zemlje čudesa. Pitam se zašto nema službenog interesa za njegov auspuh, a privatne tvrtke koje su navodno pokazale interes su "pod velom tajne". Mora da je zavjera, kao i uvijek.  Najnoviji podvig ovog izumitelja jest ... tam tam taaaaaam - orgonski top. Ako se netko uopće sjeća, o toj pseudoznanstvenoj gluposti sam već pisao u seriji članaka Pseudoznanost, članak drugi, u kojem možete dobiti dobar uvod u jedan od temelja prevarantske mašinerije koja maršira Internetom. "Orgon" je udrobljetina mistifikacije elektrostatike, nepoznavanja osnova meteorologije i New Age bućkuriša. I to ekstremno potentna i hardcore udrobljetina. Reich, čovjek koji je smislio taj naziv, time je označavao i "seksualnu energiju", kao sveprožimajući entitet na pragu onog opovrgnutog "etera", čiji nedostatak izaziva loše vremenske prilike, a punina se očituje kao plavilo neba. To su takve nevjerojatne gluposti da tu staje pamet, a u načelu nisu ništa bolje od strašila šenkovečkog "Hogwartsa". Dalmacijanews prenosi vijest pod rubrikom... znanost.  Hrpa metalnih cijevi vezanih za nizove slojeva vodiča i izolatora ne ispaljuje "seksualnu energiju", niti išta, uperena u oblake. To je hrpa metalnih cijevi iz željeznarije vezana za kolica. I to je to.  Evo, ako se gospodin Jakobović želi obogatiti, neka se javi organizaciji ovog čovjeka, koja će mu omogućiti testiranje "uređaja" pod kontroliranim uvjetima na koje sam pristane. Ako uspije dokazati da stvar radi, čime bi bacio u kanalizaciju poprilično čitavu fiziku, dobit će taj milijun dolara, svjetsku slavu i pomoći će planetu. Ali to se neće dogoditi, zato što je to hrpa građevinskih cijevi na kolicima, veća inačica "bakrenih cijevi u kanti sa smolom", kojom mladi crackpotovi s raznih foruma bore protiv "zlih organizacija koje truju građane ispuštajući otrove iz vješto skrivenih sapnica na putničkim avionima". O da. It gets worse. Što više ulazite u taj zbunjeni svijet, to sve više sliči na rupu u koju je upala jadna Alisa. Samo što ima puno više ludih šeširdžija, zečeva i mačaka. Kako su ljudi na portalima reagirali i kako općenito reagiraju na sve slične stvari? 21.05.2010. u 14:11h promjena2 je napisao/la: Ivan Jakobovicu je samo cestitati u svemu ako bi njegov stroj mogao ocistiti najprije Hrvatski sabor od lopuzina i "jugojanjicarsku mafiju" koja se ponosi sa VELEIZDAJNICIMA HRVATSKI INTERESA, da usisa u smece "jugojanjicarsku mafiju" i njenog ravnatelja mesica i uzasnog najveceg lopova u HRVATSKOJ VELEIZDAJNIKA josipovica. 12.06.2010. u 10:42h Blender je napisao/la: Pozdravljam ovaj projekt, Kod nas ima pametnih ljudi, samo sto im komunisti nedaju da udahnu zrak a kamoli da disu. Koliko je nasih ljudi napustilo nasu zemlju zbog toga??? Komunisti, HDZ-ovci, ovi, oni, umetnite što god želite. Zaista nije važno, niti ovim ikako izražavam ikakvu političku opredijeljenost. Praktično nitko na portalima, koji su inficirani krvničkim mrziteljima, ne razumije da to ne funkcionira, a opijeni mržnjom lansiraju parole o tome kako su "sjebali i Teslu", zatim izvlače svakakve moguće zavjere, psuju, šište, grgljaju od bijesa. Ništa drugo se ne može ni očekivati. Tu i tamo se javi netko tko ne vrijeđa, nego je samo tužan "jer su lobiji prejaki", i valja tipične treehugger idiotarije. Naši portali samo pokazuju što je prosječni Hrvat - jalno, očajno i neobrazovano biće koje je nevjerojatno povodljivo kao iz doba kada se grupa seljaka mogla podmititi čašicom i uz par lažnih obećanja natjerati na uistinu poremećene stvari. Pod novom krinkom "brige za okoliš", "revolta prema ____", i dalje pokazuju svoje staro lice. Uvijek ista stvar. |
- 00:25 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #
09.06.2010., srijeda
James Randi
 Pokušao sam započeti ovaj članak bez korištenja "žao mi je" ili "šteta da" i sličnog. I poprilično sam zapeo. Mislim da je s pravom. Zašto, pročitajte u članku.Žao mi je što nikada nisam napisao članak posvećen baš ovom čovjeku. U neku ruku mi je žao da ga pišem koristeći povod koji, po njegovim riječima, ne zaslužuje toliku pozornost. Ipak, bolje ikad nego nikad, kaže stara poslovica, a čovjek je zaista zaslužio da se o njemu nešto čuje. Pogotovo u zatucanoj državi u kojoj šarlatani zauzimaju Znanstveno-obrazovni program Hrvatske radiotelevizije i vrše medijsko ispiranje mozgova mladih ljudi. Korist je dvostruka. James Randi, umirovljeni mađioničar (The Amazing Randi), pisac, predavač, istraživač paranormalnih tvrdnji i amaterski astronom, rođen je 7. kolovoza 1928. godine u Torontu kao prvo dijete u obitelji s troje djece. Vrlo se rano posvetio mađioničarstvu, te je također od mladih dana krenuo putem racionalnog razmišljanja. Danas je opravdano jedna od ikona, ako ne i najveća, pokreta skeptika i racionalnog pokreta. U Americi je izuzetno poznat, najviše zbog svojih čestih pojavljivanja na televiziji, gdje je testirao razne tvrdnje "alternativaca" u eksperimentima čije bi uvjete oni sami prihvatili i kreirali. Niti jedan nikada nije uspio dokazati ikakvu tvrdnju o paranormalnom, naravno. Čovjek se proslavio u međunarodnim vodama kada je 1972. godine razotkrio izraelskog "alternativca" Urija Gellera kao šarlatana, o čemu je čak napisao knjigu. Uri Geller je onaj tip koji je tvrdio da može savijati žlice samim time što ih gladi prstima. Prevarant je doslovno uveo koncept "misaonog savijanja žlica" u modernu kulturu. Čak je i Matrix to uspio popušiti. Mit je bio rođen i vjerojatno ga više ništa ne može izbrisati. No što se može. Naravno da je Uri Geller, iako je doživio težak udar na svoj kredibilitet (karijera mu je odonda krenula lagano nizbrdo), i dalje zarađivao na svojim prevarama. Doduše, danas je poprilično utihnuo s prosipanjem tvrdnji o svojim tobožnjim sposobnostima misaonog savijanja žlica i kutljača za juhu. Randi je "provalio" niz osoba koje su tvrdile da imaju natprirodne moći. Zaslužan je primjerice za kraj kriminalne karijere prevaranta Petera Popoffa, manijakalnog TV-evangelista koji je iskorištavao ljudsko praznovjerje da bi zarađivao, bilo luđačkim urlanjem s kršćanskom konotacijom, bilo prodavajući "čarobnu vodu" preko TV-prodaje. Evo jedan filmić u kojem Randi objašnjava kako su Geller i Popoff varali sve te ljude. Šokantno, zar ne? Šokira jer je tako prokleto jednostavno, a prevarilo je toliko ljudi. (još video-materijala na Youtube stranici njegove organizacije) James Randi je žestoki kritičar pseudoznanstvenog šarlatanstva zvanog homeopatija, i redovno govori o tome. Randi je osnovao JFER, James Randi Educational Foundation, udrugu koja se bavi širenjem racionalne misli. U sklopu nje, održao je predavanja diljem svijeta. Uručen mu je niz nagrada, prema njemu je nazvan i asteroid 3163 Randi. Autor desetak knjiga, on je jedan od ekipe prijatelja u kojoj su, između ostalih, i Richard Dawkins, Isaac Asimov, Carl Sagan, sve vrlo poznate osobe koje su cijeli život težile edukaciji ljudi i popularizaciji znanosti i kritičkog razmišljanja.
Njegova organizacija utemeljila je "JREF nagradu od milijun dolara". Milijun dolara koji idu bilo kome tko, pod kontroliranim uvjetima znanstvenog eksperimenta provedenog od službenog tijela, oko kojeg se pristupnik složio i prihvatio ga bez zamjerke, dokaže natprirodne sposobnosti. Naravno, nitko nikada nije uspio. Svi "čarobno" padaju na preliminarnim testovima kada u načelu ne mogu varati (svjesno ili ne), a kasnije se žale na uvjete pokusa koji su, ponavljam, sami odabrali. I to se redovno ponavlja, a milijun čeka. Pitam se zašto. Nešto manje važno, Randi je ateist i to "weak atheist", ne onaj tip zatucanog i povijesno poznatog militantnog tipa ateista koji tvrdi "vjerujem/znam da ne postoji", nego "ne posjedujem vjeru jer nemam temelj za nju", dakle racionalni, tolerantni ateist. Iako se neki naši stavovi blago razlikuju, čovjek mi je uistinu uzor. Rječit, bistar, mudar, pristojan, educiran, humanistički orijentiran, željan znanja. Nije uzor samo meni. Čovjek je jedan od stupova racionalnog pokreta u svijetu. Čak i u poodmakloj životnoj dobi, ne prestaje davati nadu da se ona Saganova metaforička svijeća znanja neće ugasiti, iako vjetar ne jenjava unatoč tehnološkom napretku čovječanstva. Posebno sada napominjem i Hrvatsku, gdje puše snažno jugo, gdje mladež grca u poremećenim društvenim vrijednostima, pijana i nasilna, zatupljena i neobrazovana, zbog kulturocida 1990-ih uzrokovanog apatijom i masovnom pljačkom gospodarstva. 21. ožujka ove godine, James Randi javno je objavio da je homoseksualan. Vijest sam slučajno ugledao tek danas, vrteći se po Youtubeu. Pomislio sam da je sprd njegovih "alternativnih" neprijatelja koji mu pokušavaju smjestiti, a onda me Google odveo na par portala. Vijest su prenijeli Phil Plait (Bad Astronomer), Cory Doctorow s portala Boing Boing i Wil Wheaton (sjetit ćete ga se kao Wesleya Crushera iz Zvjezdanih staza: Nova generacija). Intervju s Jamesom možete poslušati ovdje, na portalu For Good Reason. Prenosim je i ja, moguće prvi u Hrvatskoj. Ovim putem izjavljujem da sam ponosan na Jamesa Randija i izražavam svoju duboku nadu da će društva, pa tako i hrvatsko društvo, sve brže i brže postajati tolerantna prema ljudima različite seksualne orijentacije. I to na Randijev način; s razumom u glavi, s nadom da će neki budući i skori ljudi odrastati bez represije kroz koju je prošao odrastajući u doba kada se ljude zatvaralo i zlostavljalo zbog tog urođenog i prirodnog svojstva, bez praznovjernih predrasuda religije, bez ideoloških i idiotskih konotacija bilo lijevih bilo desnih, bez provocirajućih, hiperseksualiziranih stereotipa koje nažalost dosta promiču i hrvatske nevladine udruge koje se pokušavaju baviti ovom problematikom. Razvili smo se od zvjezdanog materijala, doslovno. I idemo prema zvijezdama. Ne u pećine, nego prema zvijezdama. Randi, svaka ti čast i živio nam još dugo. Svijet treba takve kao što si ti. |
