31.08.2006., četvrtak
Homeopatija - purgativ za novčanik
 Prije nego li se svom snagom oborim na ovu temu, jedna zamolba za sve čitatelje. Ako želite komentirati, molim vas, pročitajte cijeli članak. Ako budete pitali nešto što već piše u članku, neću se osjećati pozvanim odgovoriti, pogotovo ako me budete napadali (što će se vjerojatno dogoditi). Članak će vam zaista pojasniti o čemu se radi.Homeopatski pripravci su jedina skupina šarlatanskih proizvoda koji se posve legalno prodaju pod nazivom "lijekovi", iako po zakonu RH taj naziv ne nose i ne smiju ga nositi. Sama homeopatije je prije svega fenomen današnjice - tihi, ali prodorni spomenik ljudskoj gluposti. Ona spada u alternativnu medicinu. Što reći o alternativnoj medicini? Alternativna medicina se puno više oslanja na placebo efekt nego na stvarnu kemijsku i fizikalnu djelotvornost. Ona je danas jedna mješavina stare pučke medicine nekih naroda uz nešto malo moderne tehnologije. Pučka medicina je spoj praznovjerja i stare službene medicine, s tim da je udio prvoga puno veći. Zapadnoj medicini je znanstveni dio pučke medicine već otprije poznat tako da je puno efikasnije odmah krenuti sa zapadnom medicinom kojoj su osnove u logici i egzaktnim znanostima. Alternativnu medicinu najviše forsira New Age sekta, bez ikakve vrijedeće osnove. (Ovo "sekta" je možda pretjerano, no ako ćemo gledati metode kojima se širi, ne odskače previše.) No, idemo mi na homeopatiju. Dakle, što je to? Homeopatija je skup postupaka za liječenje koji je izmislio njemački liječnik Samuel Hahnemann u 18. stoljeću. Homeopatija je onda zaista "liječila" ljude, ali iz posve specifičnog razloga. 18. stoljeće je u medicini poznato po vrlo neugodnoj praksi još slabo izvještene službene medicine. Praksa se oslanjala na humoralnu patologiju, tj. poremećaj u tjelesnim sokovima. Još je bio nazočno mišljenje o "nečemu" što je ušlo u tijelo i trema "ga" izbaciti. Nešto kao demon. Zbog toga su se bolesnici podvrgavali purgativima (za izazivanje pražnjenja crijeva), emeticima (za povraćanje), diureticima (za znojenje), a također im se i puštala krv, više direktno nego pijavicama. Iznojavanje se radilo redovno. Također, vrijedilo je Paracelsusovo učenje o tome da je bolest poremećaj jednostavnih tvari u tijelu, koje treba nadoknaditi umjetnim putem. Pa se tako osobu kljukalo elementarnim sumporom, živom, spojevima teških metala i slično. Takva praksa nije imala gotovo ničeg dobrog u sebi. Bolesnik bi se užasno izmučio i dehidrirao te gubio na masi. Zbog ovih unešenih tvari, koje bi zaglavile u tijelu i kronično trovale, osoba bi bila "izliječena" na kratko vrijeme, a zatim bi umrla zbog trovanja. No... "Bog dao, Bog uzeo", time su se pravdali neuspjesi. Vezano za dehidraciju, olakšanje bi bilo kratkoročno, jer kasnije izmučeno tijelo napadnuto bolešću nije moglo nadoknađivati izgubljene sokove (unos tekućina se ograničavao ili zabranjivao) te bi bolest još gore ugrozila čovjeka. Smrtnost je dakle, bila velika. Ogromna. Zato ljudi i nisu živjeli dugo kao danas. Onda se pojavio Hahnemann sa svojom, za to vrijeme, revolucionarnom zamisli. Naime, homeopatija (grč. homoios = slično, pathos = trpljenje, bolest) je "liječenje" infinitezimalno malim količinama tvari koje u većim koncentracijama izazivaju iste simptome kao i bolest. Homeopatija nije djelovala, ali nije ni štetila, za razliku od opasnih zahvata i kemikalija kojima su podvrgavani bolesnici tijekom bolesti koje tijelo ponekad može i sâmo riješiti. Zato se homeopatija činila djelotvornom metodom. Na početku formuliranja homeopatije, Hahnemann je koristio malene količine tvari jer je smatrao da je bolest poremećaj ljudskog stalnog samoizlječivanja, poremećaj kojeg uzrokuje nešto nematerijalno. Razvio je "zakon istoga", koji je nalagao da bi se tijelo malim količinama lijekova trebalo samo pobuditi na liječenje. To nije djelovalo, pa je promijenio praksu i počeo s vrlo razrijeđenim otopinama tvari - ustanovio je zakon infinitezimala. Zbog svoje prirode i prividno dobrih rezultata, homeopatija je ubrzo prihvaćena kao normalni dio medicine. U SAD-u su se osnovale škole homeopatije. No, s napretkom medicine, homeopatija je u Americi ubrzo pala na niske grane, što zbog zatvaranja školi ili prijelaska na pravu medicinu koja se pokazala djelotvornom. Kako homeopatija uopće funkcionira? Odgovor na ovo pitanje pobija homeopatiju. On glasi - nikako. Naime, homeopatski pripravci se po pripravljanju dijele na kategorije X, C i M. X kategorija znači da se jedan dio djelotvorne tvari otopio u deset dijelova vode, C jedan dio u 99 dijelova, a M - 1 dio u 999 dijelova vode. M je vrlo rijetka kategorija. Kad na homeopatskom proizvodu piše 30X, to znači da je proces otapanja jednog dijela djelotvorne tvari u devet dijelova vode ponovljen 30 puta. Svaki put se ponovno uzima jedna desetina otopine i miješa s 9/10 vode. Tako 30X otopina znači da je tvar razrijeđena 10 na tridesetu puta. Napisano, to izgleda ovako: 1,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000 (1x10e30) Prilično obeshrabrujuće. Još više obeshrabruje činjenica da su "pripravci" koji se prodaju redovno klase 30C. Slijedi prijevod s jedne stranice: Pod pretpostavkom da kubični centimetar sadržava 15 kapi, 1x10e30 kapi je više vode nego 50 volumena planeta Zemlja. Zamislite da ste kapnuli kapljicu crvene boje u takav spremnik tako da se ona jednoliko raspodijeli. Homeopatski zakon infinitezimala je ekvivalent tezi da bilo koja kap takve otopine ima esenciju crvenila. Robert L. Park, Ph.D., poznati fizičar i izvršni ravnatelj Američkog fizikalnog društva je primijetio da pošto je najmanja moguća količina tvari u otopini - jedna molekula, otopina klase 30C bi morala imati bar jednu molekulu tvari u minimalno 1x10e60 molekula vode. To je 1,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000 molekula vode koje zauzimaju volumen od 30 milijardi volumena našeg planeta. Iskreno se nadam da ste već do sada shvatili apsurd ovakvih "proizvoda". Ako niste, ima još. Jedan od najpoznatijih homeopatskih pripravaka zove se Oscillococcinum. Njegova klasa je 200C (jeste li već uzdahnuli?), a služi uklanjanju simptoma prehlade i gripoznih simptoma. Djelotvorna tvar je kaša pačje jetre i srca koja truli 40 dana u nepropusnoj posudi. Dobivena tekućina se filtrira, smrzne, osuši i rehidrira. Onda kreće proces bjesomučnog razrjeđivanja. Na kraju se ta "otopina" impregnira u šećerne granule. Ono što fascinira je činjenica da kad bi jedna jedina molekula aktivne tvari preživjela toliko razrjeđivanje, njena koncentracija bila jedna molekula u 100x10e200 molekula vode. U cijelom poznatom svemiru ima tek 1x10e72 do 1x10e87 subatomskih čestica (molekula je nakupina atoma koji se sastoje od subatomskih čestica). Da biste iz 6X pripravka dobili kalcija koji se nalazi u prosječnoj tableti (5g) koju neki popiju svaki dan, morali biste svaki dan pojesti gotovo 50 milijuna kilograma tableta tog pripravka. To su dva kamiona tableta na dan. S 30X tabletama, morali biste pojesti tih tableta koliko je težak naš planet. Očito, nema smisla. Hahnemann je znao nešto malo kemije. Znao je da je granica razrjeđenja 24X, što je vezano za Avogardovu konstantu (6.022x10e23), pa je i znao da je šansa da se u dobivenoj otopini zatekne molekula tvari praktično ništavna. Zbog toga je izmislio tzv. "memorijski efekt vode", apsurdni postulat koji kaže da voda pamti ono što je u njoj bilo. Hahnemann je postulirao da se ekstremnim usitnjavanjem, mućkanjem svojstvo tvari "upije" u vodu ostavljajući joj svoj "duh" te tako ona djeluje na isti način kao i tvar. Ovaj postulat je nezamislivo apsurdan i pogrešan u svojim korijenima. Čaša kemijski čiste vode sadržava molekule vode koje se gibaju na sve strane strahovitim brzinama, sudarajući se jedna s drugom i dijeleći i rasipajući svoje kinetičke energije. Molekule na površini ponekad dobiju dovoljan udarac i iskoče vani - voda isparava. Pri nižim temperaturama bliskim celzijevoj nuli, stvaraju se lokalne grudaste nakupine molekula vode koje se vežu vodikovim vezama (atom kisika jedne molekule se uhvati na atom vodika druge molekule), a te nakupine se stalno raspadaju i sastavljaju. Pri 0°C, kinetička energija molekula je nedovoljna da se odupre vodikovim vezama i tako nastaje led. Informacija o tvari koju bi voda morala memorirati ostvariva je jedino s vrlo složenim tvarima. DNK je možda najbolji primjer. Ta molekula prenosi informaciju uzastopnim ponavljanjem T, G, A i C molekula (timin, guanin, adenin, citozin) koje se međusobno čvrsto drže. No i DNA sama po sebi nije korisna. Ona informaciju prenosi tek kad ju provučemo kroz stanični aparat koji ju prevodi u bjelančevine koje zatim imaju neku svrhu. Nakupina malenih molekula kakva je H2O (dva protona bočno, 16 nukleona u sredini, sve obavijeno elektronskim oblakom) koje sumanuto udaraju jedna u drugu ne može prenositi nikakvu informaciju - jer je nema čime prenositi. I zato je svaka pomisao da bi voda mogla pamtiti, ultimativno pogrešna. Promislite samo što je svaka molekula vode na ovom planetu prošla. Tijekom svog kruženja na Zemlji, bila je sastavni dio kristalne vode ogromnog broja minerala, zalijepila se vodikovim vezama za tko zna koliko molekula bjelančevina, dotakla ogroman broj atoma različitih metala, sudarala s molekulama kisika, dušika, argona, ugljikovog dioksida i monoksida, klora, ozona, gurala s benzenskim prstenovima i imala okršaje s različitim funkcionalnim skupinama, itd. Nadalje, ogroman broj puta ju je pogodio neutrino (što sa Sunca što s drugih izvora), gađana je alfa, beta zračenjem, kozmičkim zrakama visoke energije, fotonima svih frekvencija. Ukratko, prošla je sito i rešeto. Postavlja se pitanje - zašto jadnica nije to zapamtila, već je "zapamtila" baš taj komad ugnojene kaže pačje jetre i srca? Ako zaista pamti, onda bi sva voda na svijetu trebala biti lijek protiv silikoze pluća (jer je bila okružena silikatima), lijek protiv gljivičnih oboljenja, raznih alergija, otrovanja teškim metalima, kancerogenim, mutagenim i teratogenim tvarima. Mogla bi biti i lijek protiv melanoma, jer je bila u okršaju s fotonima UV zračenja. Liječila bi i otrovanje živom, jer bi molekule vode u pripravku pri unošenju u usta dotakle atome žive koji se stalno isparavaju s plombi. ___________ -> tu dopišite što god želite. Stan Polanski, liječnik iz Ashevillea u Sjevernoj carolini je ukazao na još zaključaka koje sam preveo i pomalo obogatio. Zrak je okružen gljivicama, bakterijama, kapljicama izdahnutog zraka, čestica oljuštene kože, čak i meteorske prašine! Ukratko, homeopatski pripravak je obična voda, i to vrlo čista obična voda. Upravo je i to razlog velike skupoće komercijalnih homeopatskih pripravaka. Posuđe u kojem se pripravak pravi mora biti ekstremno čisto, a voda gotovo kemijski čista, kao i okružje. Već i sam otopljeni natrijev silikat iz stakla svojom količinom nadmašuje početnu tvar. Problem kod tih pripravaka je što se ne može utvrditi što oni zapravo sadržavaju. Oni su voda, i to navodno obogaćena svojstvima tvari ("energizirana voda"), za što danas znamo da je nemoguće. Sve studije koje su izvodile homeopatske tvrtke nisu na znanstvenoj osnovi, ne sadržavaju slijepu probu s placebom i ne drže se statistike. I prema tome su ništavne. Te tvrtke rade pod motom da su njihovi proizvodi nježni, prirodni, nenametljivi, i tako se pokušavaju obraniti od racionalnog pogleda. Upute na proizvodu (redovno šećerne ili neke druge neutralne kuglice namočene vodom) uvijek kažu da se "lijek" ne smije dirati prstima već se mora istresti u usta. Kakve to veze ima? Kao da usta već nemaju hrpu tvari koje se nalaze i na podu, rukama, stolu i slično? Homeopatija zapravo ponekad "djeluje" i to kod manjih bolesti, ali tek placebo efektom. Za to vjerojatno svi znamo što je, pa neću objašnjavati. Puno je bolje odmah krenuti s lijekom. Kad je bolest, ne igra se nego se liječi. dodatak: iz komentara sam primijetio da ljudi ne vjeruju niti primjerice čajevima i sličnim blagim tvarima koje alternativna medicina naveliko koristi, kao i obična medicina zasnovana na činjenicama, a ne vjerovanjima. Čajevi nisu homeopatski pripravci, jer sadržavaju ljekovite molekule. U čaju se vidi da nešto ima u sebi jer nije proziran. Homeopatski pripravak je praktično redestilirana voda. Ovim putem pozivam sve koji su ovo pročitali da educiraju svoju okolinu o ogromnoj prijevari koja nam se odigrava pred nosom. Ljudi troše ogromne novce da bi kupovali običnu vodu. Bogate tvrtke ljudima prodaju vodu za skupe novce. I moji su roditelji jednom davno tako nasjeli, ali nikad više. Evo, nadam se da će ovaj članak izaći na naslovnici. Zaista je koristan. Može izliječiti simptome purgativa u novčaniku. |
