If just for one day i wish i could disappear...

Evo ga opet...
Vratio se...
Taj osjecaj zarobljenosti...
Izmedu svih tih ostalih osjecaja...
Toliko ih je...
Ne razumijem...
Zasto...
Zasto me jednostavno ne postedis boli...
Zelis da patim...
Znam...
Ne razumijem...
Ali znam...
Shvati ti svoj problem...
Pa ce se moj smanjiti...
Ali ti nemozes nista shvatiti...
Nista...
Samo svoju casu...
Da....
Samo to...
A ja u meduvremenu patim...
Placem...
Mucim se...
Ti to ne vidis...
Sve se to dogada iznutra...
Ali ne nestaje...............

Sorry ljudi.. opet neki cudan post... neznam... eto... ovo je izaslo iz mene sad... znam... glupo... ali sta cu... to je to...

Neznam sto cu danas napisat... neznam... samo sam se htjela javit... cudno se osjecam... jos uvijek.. neznam sto mi je... fakat neznam...

Jednom... radoznalo dijete bilo je sto i uvijek... radoznalo... htijelo je sve znati... sve osjetiti... svaki osjecaj... svaki dodir... svaki miris... htijelo je cuti sve.. dobiti odgovore na sve... imalo je snove... velike snove... snove koji su bili samo njegovi.... samo djetetovi... no sto je sve dijete upoznalo... nije sve bilo dobro... i polako su se ti snovi poceli gasiti... nada je postajala sve manja... i manja... a sada visi na jednoj niti... snovi kao da svakom suzom sve vise nestaju... plamen nade gasi se... u toj tami... u toj tuzi... gusi se... sada je tako blizu smrti....dijete se promjenilo... nije vise ikada bilo kao na pocetku... zivahno... sretno..... radoznalo... vise nije htijelo znati... sva ta tuga, mrznja, patnja... sve je to uplasilo dijete i sada se ono boji uopce pitati... biti radoznalo... svijet je ubio dijete... ne fizicki... ali njegovu dusu... ubilo ju... dijete vise nikada nije nista pitalo.. nista probalo... samo je.... bilo... samo je bilo... samo je postojalo... ali nista nije vise htijelo.. nije imalo snove.. samo nocne more.... samo to...

evo... ovo je izaslo iz mene... ova prica... nisam nista mogla napisati onako... ali ovo je izlazilo iz mene... samo sam tipkala... i ovo je nastalo... ta prica.... neznam zasto... ali eto... nista vise ne izlazi... vec mi se spava malo... pa nestajem...

Bas mi je sugavo vrijeme ovih dana... neam volje za nista... uzas... kisa stalno.... ali... dobra je meni kisa.... ja i frendica idemo na biljar... i svi kraj nas trce da se maknu s kise.... a ja i ona polako secemo.... ko neki ludaci.... al ono... kisa... nece me ubit..... Uglavnom... danas mislim da nece biti nesta pametan post.... nekek neam inspiracije... neam ni volje razmisljat... vrijeme... da... Jucer sam isla spavat negdje oko 4-5 nisam sigurna... i nisam radila ko inace.. gledala televizor.... ili surfala po netu.. uzela sam olovku i papir i isla sam crtati... vec dugo nisam nista nacrtala.... ovaj put samo probala nacrtati † AngelDust †... ali uopce se ne vidi da je to ona... samo neka cura... steta... da... ko da sam mislila da ce uspjet...samo gluposti.... necu sad nista vise pisat... nekak... neznam... cudno se osjecam...

U svojoj bezvoljnosti... cudim se.... svojim osjecajima... osjecam se cudno.... sve je cudno... nemam volje za nista.... samo zelim lezati... slusati muziku... i odlutati u svoj svijet... gdje me nitko nece ometati... spustati... povrijediti... to je lijepo... samo lezati mirno... spokojno... kao u smrti... nista ne raditi... kad bih bar mogla... uvijek tako....

evo vam slika... ali se ne vidi bas jer sam s foticem slikala... skener mi ne radi....

EDIT: evo poslusala sam † AngelDust †.. i stavila originalnu sliku po kojoj sam crtala... tak da mozete vidjet kolko ne slici... eto..... ae, nestajem...

Pokusala sam... nisam uspjela..... zapravo... pokusala sam pokusati..... nisam uspjela reci sestri.... nemam dovoljno snage.... jednostavno nisam mogla..... nemogu objasniti...... sjedim ovdje.... misli su mi zatocene... nista ne izlazi van.... nema rijeci.... neznam... nemogu objasniti.... mozda bi joj cak pomoglo da joj pokaazem ovo sto sam napisala.... ali nemogu... jednostavno joj nemogu pokazati.... neznam sto bi mislila... neznam sto bi napravila....... pokazala sam jednoj prijateljici taj post.... neznam zasto.... stvarno neznam.... njen prvi komentar bio je 'ovo nisi ti'.... da... nisam.... kad nitko nezna mene... kako bi znao... ovo je moja druga strana.... prava.... neznam zapravo.... ovo su moje misli.. moji osjecaji... koje nemogu podjeliti s drugima... mislim.... sa prijateljima.... ovako je lakse..... znaju neki moji frendovi da imam jos jedan blog, osim onog za koji oni znaju.... ali neznaju adresu... prosli put sam napravila tu gresku i dala adresu... nakon tjedan dana cijela je skola znala za moj blog... i nasla sam se odjednom pisuci lazi... nesposobna napisati sto zapravo osjecam.... i pukla sam.... da... ma neznam.... sada da me netko pita da kazem sto sam napisala orije minutu nebi znala reci.... samo tipkam.... gledam tipkovnicu... i tipkam.... nije ni cudo sto neznam sto pisem.... vrijeme je ono... kasno....

Osjecam se zatoceno.... u svojoj nesigurnosti... slabosti.... lutam... trazeci nesto... neznam sto... ali... moja uvijek u potrazi.... za cim....... za srecom... za tjednom bez ijedne suze.... za danom bez brige... potraga bez kraja... meni nece doci takvo vrijeme.... i tako ultam... vjecito lutam... u potrazi.... i gubim razum... gubim nadu.... znam da necu to naci... trazim svog andela.... uvijek je tu... ali nekada se sakrije.. nemogu ju naci.... i kada slijepo hodam u tami samo me primi za ruku... i povuce na svijetlost.... moj andeo... koji me oslobada.....

My angel... my guardian angel...
This prayer is for you...
Hoping it will reach you...
I pray...

Odlucila sam podjeliti nesto s vama... nesto nisam mislila da cu ikad napisati ovako na blogu... da cu reci ljudima.... ali neznam..... moram... nesto me potaklo....

Ja znam koja je meni najvaznija osoba u zivotu... nisam ni sama to znala... ali saznala sam prije nekog vremena.... dosta vremena... nije moja mama... nije moj tata.. nije moj decko, nisu moji prijatelji... nego moja sestra.... mislim da nitko nezna koliko ju ja zapravo volim... mislim da niti ja to nisam znala... zato sad dok ovo pisem suze padaju po tipkama... ona mi je nesto najvaznije na ovom svijetu... makar to ona nezna... ona vjerojatno misli da ju podnosim jer mi je sestra... ali ona nezna nesto... vecina mojih suza... mojih oziljaka na ruci.... vecina mojih bolova... psihickih i fizickih.... bila je zbog nje... nitko to nezna.... niti ja neznam kako da to objasnim... ona mi je najvaznije na svijetu... i u par navrata kada sam razmisljala o samoubojstvu... ona me izvukla.... ona me za ruku odvukla od ruba.... ona je skinula omcu s moga vrata... ona je zilet maknula od moje ruke... ona je tablete bacila u wc.... makar to nezna.... ali svaki put kada si mislim nesto napraviti.. mislim na nju... i to me spasi.... ona je moj andeo cuvar... moj andeo koji pazi na mene.... andeo koji nikada to nece znati.... moji prijatelji su mene par puta pitali dali ju volim... odgovor je 'da, pa sestra mi je'... zvuci kao ljubav iz obaveze.... ali pravi bi odgovor bio 'najvise na cijelom svijetu, ona je moj andeo cuvar!'... mi se svadamo stalno.... to je sve sto ljudi znaju... mi smo najrazlicitije osobe... ona je techno, ja sam rock... ona je sminka, ja sam obrnuto... ona je droga, ja nisam... zato ljudi i misle da se ne podnosimo... ona se drogira... zato ja patim... kako sam rekla.. patim zbog drugih... zbog nje najvise.... brinem se... sto ako prijede preko granice... ako nestane... ona to nezna... ali ja bez nje nebi bila ovdje... na ovom svijetu... ona mi je najvaznija osoba.... koju volim najvise... za koju se najvise brinem... koja me uvijek spasi... makar to ni sama nezna.... no ona je uvijek bila... i uvijek ce biti... moj andeo cuvar......

U ovoj tami... lutam.... bez ikakve nade... ali nalazim na svijetlo... na mog andela cuvara... ona me cuva... ona me pazi... spasava... vodi me do izlaza... pisuci ovo suze teku niz moje lice... pisuci ovo... shvatila sam to... prije mi nije bas ulazilo u glavu... pisuci ovo... nadam se da ona to shvaca... moja patnja je zbog njene patnje... moje suze su zbog njenih suza.... moja sreca je zbog njene srece... nadam se da cu jednoga dana imati dosta hrabrosti njoj to reci... ili joj ovo pokazati...

Moj andeo cuvaru... volim te... molim te nemoj se unistiti... nemoj... molim te... bez tebe... mene nema... ti si moj spasitelj... moj andeo cuvar.... volim te... molim te nemoj se vise unistavati... volim te.... s nadom zavrsavam ovu molitvu... s nadom da ce doprijeti do tebe.... i da ces shvatiti sve ovo.... molim te... prestani... volim te....