petak, 09.10.2009.

Ono što me nije ubilo, novu mi je snagu ulilo ;)

Gledala sam u zvijezde.. Nisu mi rekle puno toga. Osjećam se čudno. Je li to samo jedna faza u mom životu? Je li on faza u mom životu..? Zvuk života, muzika, zvijezde, suze, jecaj, drhtaj, ljubav, bol, ali ipak upornost.. Toliko emocija u 5 minuta. Želim pobjeći od same sebe.. Jeste li se vi nekada osjećali tako? Kao da je život stao.. Kao da čekam da se neko čudo desi.. Zašto jednostavno ne postoji bolja osoba od njega.. Zašto sam pesimistična? Toliko pitanja..

I kada sam skupila snage i pustila da sve ide svojim tokom, vidjela sam njega kako sjedi pored nje.. Vidjela sam osmijeh na tim usnama, vidjela sam kako vjeruje njenim nevjernim očima.. I onda.. Moja hrabrost, moja sreća, moja optimističnost pada u vodu.. Zašto on ne zaslužuje osobu koja bi ga cijenila, voljela, usrećila..? Ali ipak.. Muško je tako slijepo.. Nažalost..
Volim te.. Volim tvoje crne oči.. I obećavam ti da ću jednog dana biti pored tebe da te volim i da me voliš.. Obećavam ti da će jednog dana moja ruku kroz tvoju crnu kosu proći.. Obećavam i tebi i sebi! Do tad' ću te voljeti sve više iz dana u dan..
20:26 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.