|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MoJ nOvI žIvOt JeR jE oNaJ pRvI uNiŠtEn 28.4.2008.
Ok...
Ovo sam ja...
Zovem se Antonija...
Imam 14 godina i živim blizu Krapine...
Nitko me ne razumije i svi se smiju mojim mislima kada nešto kažem što ja mislim...
Imala sam jednu dobru prijateljicu koja se počela jako glupo ponašati i počela me živcirati...
Obožavam dečke duže, plave, kovrčave kose... Na njih se jednostavno zapalim...
Volim puno toga... Pitajte me ako me nešto trebate.. Kissy
Moj banner:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Moj banner drugog bloga:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
More Cool Stuff At POQbum.com
samo za najhrabrije...
EmAcHiCa
My pain and my emo world...
...%crazy emo girl%...
Kikica...
I love my CONVERSE
nin-
ja_tHe_LosT_sOuld_
trendygirl_6
O mojem razredu... Još je u doradi...
Tuga se s vinom mješa, gorko je piće to
Noćas se na put spremam, stari prijatelj moj
Život je nekad takav, najbolje uzima
Ostaje samo uspomena, bolna u grudima
Ostaje samo uspomena, bolna u grudima
Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug
Bez riječi svoje zagrljeni, pred njima put je dug
Noćas se rastaju prijatelji, jedini najbolji
Jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi
Život je nekad takav, najbolje uzima
Ostaje samo uspomena, bolna u grudima
Ostaje samo uspomena, bolna u grudima
Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug
Bez riječi svoje zagrljeni, pred njima put je dug
Noćas se rastaju prijatelji, jedini najbolji
Jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi
Ostaje samo uspomena, bolna u grudima
...
Ova pjesma me uvijek potakne na plač... Tada se sjetim kako će meni biti kad ću se razdvajati s ljudima iz razreda i ostalima iz škole... bojim se tog dana... Ja se uvijek previše vežem uz nekoga i plačem za svaku sitnicu... čak sam plakala kad je moja razrednica odlazila iz naše škole... Zapravo... Svi smo lili suze... Vi ne znate kako je to kad vas tako napusti osoba koju ste obožavali... Ja sam poput onih curica koje plaču kad ne mogu pronać neku lutkicu, a tamo u kutu ih imaju još barem dvadesetak... Ne želim da dođe taj dan... Da se odvojim od moje škvadre s kojima sam dijelila sve: i suze, i smijeh, i sve tajne, svaki trač i novu vijest o simpatijama... Ali te riječi pjesme... Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug. Bez riječi svoje zagrljeni, pred njima put je dug. Noćas se rastaju prijatelji, jedini najbolji. Jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi. Život je nekad takav, najbolje uzima. Ostaje samo uspomena, bolna u grudima. Ostaje samo uspomena, bolna u grudima... To su mi tak tužne riječi... Kad slušam tu pjesmu, odmah mi suze navru na oči... Bojim se zaplakati u tom trenutku jer kad ju slušam, baš sam u društvu... Pa ne želim ispasti cmizdravica... Ali to su mi takve riječi da me jednostavno rastuže, ali ja ne mogu prestati slušati tu pjesmu... Predivna mi je... Sličnu pjesmu sam ja izmislila... Sad je ne želim pisati... Ali... Dok sam je pisala, i sama sam zaplakala... Mene nekakve takve pjesme u kojima ljudi tuguju za nekim, ja ne mogu izdržati da ne pustim suzu... Evo... Sad ljudi znaju zašto puno plačem...( i zašto su mi velike trepavice, hehe) Kad bih sve svoje suze skupila u jednu cjelinu, tamo bi bilo... uhuhu... oko 10-17 litara... Garantiram da bi toliko bilo... Pa možda bi bilo i više... Ne znam sad točno... Barem se moj jastuk može napiti kad je žedan... Da ne pije samo s mokre kose kad je operem... Ja nikada ne sušim kosu... Sušim je na običnom zraku... Ali... To sad nije tema ovog posta... Tema je rastanak... Poput mog i Bebićevog... Ah... Bilo nam je tako lijepo to "kratko" vrijeme dok smo bili zajedno... Ali na kraju sam shvatila da je običan plitki idiot... Ajme... Već mi je cijelo lice mokro... Tako nije bilo još od Bebićevog i mojeg prekida... Tad sam plakala kao kišna godina... Nisam mogla prestati, a nikome nisam željela reći razlog mojeg "kišnog" vremena pa mi nitko nije mogao pomoći... Na kraju sam rekla sestri... Ona je došla u moju sobu oko dva-pola tri i pitala me je... " A daj... Reci seki... Kaj je bilo?" "A ništa... (Bla bla bla...)" dalje sam joj rekla kaj je bilo... Poslije mi je rekla da nitko nije vrijedan mojih, a niti ničijih drugih suza... Svi dođu i odu... To... To je meni problem... Ja ne želim da ljudi dođu i odu... Pa da svaki put plačem radi nečijeg odlaska, moje bi suze bi potopilo cijeli svijet... Joj... Gle... sad sam se malo smirila i sad je ponovno došla ta pjesma... Ne želim ni čuti da mi netko kaže da je premjestim, da zašto je uopće slušam kad stalno plačem... Plačem jer me pjesma stalno takne u srce i dušu... To mi je jedna od emotivnijih pjesmama... Više mi je ona pjesma od Enriquea Hero.. To me podsjeća na mog Bebića... 
On je meni tak bio dobar... A sad je samo dobar kreten... Mislim... Ajd.. Nema veze... O.K.
Idem ja...
Do sljedećeg posta EMOkiss vam šalje vaša
Lost in the world...
