|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MoJ nOvI žIvOt JeR jE oNaJ pRvI uNiŠtEn 28.4.2008.
Ok...
Ovo sam ja...
Zovem se Antonija...
Imam 14 godina i živim blizu Krapine...
Nitko me ne razumije i svi se smiju mojim mislima kada nešto kažem što ja mislim...
Imala sam jednu dobru prijateljicu koja se počela jako glupo ponašati i počela me živcirati...
Obožavam dečke duže, plave, kovrčave kose... Na njih se jednostavno zapalim...
Volim puno toga... Pitajte me ako me nešto trebate.. Kissy
Moj banner:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Moj banner drugog bloga:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
More Cool Stuff At POQbum.com
samo za najhrabrije...
EmAcHiCa
My pain and my emo world...
...%crazy emo girl%...
Kikica...
I love my CONVERSE
nin-
ja_tHe_LosT_sOuld_
trendygirl_6
O mojem razredu... Još je u doradi...
On je stvarno kreten... Namjerno pred menom dira druge cure... A još me pri prekidu pitao da li ćemo ostati frendovi. Ja sam rekla da hoćemo, a li me drugog dana odmah počeo vrijeđati... Toliko me povrijedio da sam cijelu noć razmišljala u čemu sam pogriješila da me toliko vrijeđa... Nije mi uopće bilo lako... Znam da bih ga sad trebala zaboraviti, ali to je jako teško.. Kad sam bila s jednim dečkom, bili smo zajedno samo mjesec i pol, meni je trebalo pola godine da ga prebolim... Sad jedini dečko koji mi se sviđa, mene više niti ne primječuje... Nemam čak ni najboljeg prijatelja... Prijateljicu pravu imam samo jednu, ali se i ona druži više s drugima nego samnom... Nemam nikoga da razgovaram s njim osim mog dnevnika i interneta... Bojim se riskirati i reći tom dečku da ga volim... On mi je dobar prijatelj i ništa ne bi bilo isto... Danas sam se cijelo vrijeme u školi držala za sebe i trpjela sam bol kada mi se srce s milijun komadića djelilo na 2 000 000 komadića... Kad sam ga gledala s drugima, suze su mi počele teči same od sebe... nisam ih mogla zaustavit... Što je još bilo najgore, on se družio s mojim najboljim prijateljicama iz nižih razreda... Lucom, Matom i Papom... Kad sam ušla u učionicu, djevojke iz moje grupe su opet počele mumljati u bradu: "Joj.. Opet joj je neke!" pa mi kažu: "Tonči? Kaj je bilo?!" " Ništa mi nije. Dobro sam... " Kažem im ja... Odmah su me pustile. To je previ dokaz da nemam prave prijateljice... Moja naj naj bolja prijateljica iz niže osnovne samo me pogleda, vidi da mi nije dobro i samo me pozdravi: "Bok Tonči! Kak si?" i otiđe... Bezobrazna je do boli... Mogla me barem pitati što nije bilo u redu, a ne : "Kak si?" Mala si je malo umislila da, ako ona ima super frenda Mateka, da može biti umišljena do srži... Poslije 6. sata jednom sam dečku uzela narukvicu jer me izazivao, ali sam mu je vratila. Jedan me dečko triput pitao ako može sjesti pored mene, ali ja sam rekla da ne... To je brat od jednog mojeg prijatelja. Taj dečko je tako glup (ne moj prijatelj, već njegov brat... Ide mi na živce...) Sve me boli i nemam više snage nikome se suprotstavljati... Čak i ako dođe Đuks po mene, nemam snage da idem van... Vani je i vruće, i sunce je pa ću stalno kihat...
Ajde bok...
Idem...
Lost in the world...
