WeŁCoMe To My WoRŁd

srijeda, 02.11.2005.

ewo..idem sad pisat o onome..mislim..o mom ljetu..

bilo jednom davno..hahah..ne..ewo..vraćali smo se busom u pulu,i prije nego su svi sišli iz vodnjana,dogovorili smo se da ćemo se svi naći...dobro..ja i kristina se nismo vdjeli 4dana..pa zamislite ša je bilo kad smo se napokon vidjeli...dobro..ae...dođemo mi u vodnjan..svi sretni...samo ja i ona odemo iza nekog stabla i počnemo se zvalit...došli su i neki tipci iz 8 rz...nowi frendovi..još bolje...bili smo kod njihove skole..gadali je bocama..i swašta radili...bilo je super...navečer smo se razišli..ae...dobro..poljubili smo se ja i ona za rastanak(onako ful ful ful FULLL) dugo..dobro..valjda ćemo se opet vidit...i ona ostaje u galizani(iz galzina je ona)i ja idem u pu..swake smo večeri stalno pričali i sve..a po danu ono sms..i te spike...bili smo mi iz pule na kupanju i samo odjednom dođe mi poruka:IMAM DOBRU VIJEST...hahah...moj frendovi svi odma rekli ko fol da je ostala trudna,i takve spike bacali..zavao sam je poslije i rekla mi je da će doć u pulu za skoro cjelo ljeto kod bake..u šijani...jeeeeeeeee...bio sam fulllll happy :) ...dođe ona sutra..i nađemo se ja i ona i svi ostali na hawajsko..zna se ša se desilo i idemo dalje...išli smo ja i ona ronit...i probali se zvalit pod vodom...bez maske...skoro smo se ugušili...jebote...kako to u filmovima uspijevaju???nemogu disat ni niš..dobro..ae..mala nezgoda..a jebiga..ko nije zgriješio u zivotu..hehe..moving onnn...išla ona kući kod bake...i tako je bilo skoro swaki dan...nekad smo bili samo ja i ona..ali uglavnom je išla cjela ekipa...išli smo na tramplin..išli smo van navečer i swe...bilo je super...ae...tako je bilo jendo mjesec dana...bilo je super i swe..i sad se događa ono najgore...ja sam išo u medulin na tjedan dana..u milan...dan prije nego ša sam išo došo sam do šijane da se oprostim od nje...samo 7 dana..al ipak...i išo sam ja..od onda više se nismo više sporazumjevali...nismo si više slali poruke,nismo se ni zvli...nismo ništa više radili..ko da odjednom sme si dosadivli jedno drugom..neobjasnivo...napokon je završio kamp...i idem ja kući i dođm kod nje do šijane i ona mi govori da mora ić u galižanu...ja je pitam:ZAŠTO?,,a ona počne vikat po meni:ZATO JER MI JE TAMO KUĆA!!!TAMO ZIVIM!NE OVDJE!!!...neznam zaš je počela vikat...poslije je počela plakat pa sam je počeo tjješit da ne plače..da će bit sve dobro i tako...ali nije bilo dobro..mislim,čuli smo se svako tolčiko...ali kako sam reko...bili smo si dosadili jedno drugom...pa smo se počeli viđat s drugim curama(a ona s dečkima)...pa se nismo čuli jedno mejsec dana...i onda mi poslal poruku da prekidamo...milsim,bilo je očito da ćemo prekinut..samo nije bilo jasno kada...još je bio mjesec do škole...i znao sam da ćemo se vidjeti u školi..jer se ona ful zblizila sa frendicama iz mog rz-a...i tako mjesec dana prije šk vukao sam se nekako...bilo je glupo da više nisam s njom..ša sam svea lijepog prozivio s njom...volio sam je..iskkreno..onako...sa svim srcem...počela škola...bilo mi je ful čudno...kad sam je tamo vidio 1.put nakon prekida..lijepa je bila ko i uvijek...nismo pričali ništa jedno sedmicu dana..nakon toga malo smo progovorili...pa smo se opet zbližili..ja sam joj poslo poruku,ako bi opet bila sa mnom..ona je rekla da bi..i opet smo bili skupa...ali..ali to nije to...na pčetku je bilo lijepo,dobro i zabavno,ali poslije...opet smo se ful udaljili i prekinuli...ništa opet ne pričamo...ali vidio sam već nekoliko puta da me ful onako gleda..ko da me još voli..ja isto tako nju gledam...i tako nekoliko puta...sad neznam ša da radim...da je pitam opet???ili da nastavim dalje???znam da se u ljubavi treba riskirati...ali se b**im da mi kaže NE...neki govore da pokušam ponovo,neki kazu da trebam ić dalje...znate onaj osjećaj???kad volite nešto ili nekoga????a u isti tren volite tu osobu(ili nešto) i mrzite je...znate taj osjećaj?npr...mrzite pjesmu,ali je u isti tren volite...e..ako znate taj osjećaj..znat ćete kako se ja osjećam..jer ja to osjećam prema njoj...htio bi bit s njom,a u isti tren nebi htio bit...sad neznam ša da radim...niko mi nije reko da ljubav ne boli...znao sam da boli već odavno..ali svi se u to trebaju upustit..prije ili poslje...svi su nam govorili da smo najbolji par cjele škole...lijepa vremena...samo neznam sad ša da radim!!!!!!!!!!!da je pitam dali oće bit opet sa mnom???jer se opet onako gledamo kao ša je bilo na početku????ili da jednostavno idem dalje...????da se više ne obazirem na nju???plizzzz....pomognite mi...osgovorite mi i pustite vaše mišljenje o ovomu...
- 18:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>