|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Priča o jednom tipu. I o djevojci koja će mu promijeniti život. A ostalo ćete saznati čitajući.
 | | Learn more about SEO web optimization promotion. |
hmm...možda je ovo glup potez, a možda i nije ali vidjet ćemo
evo ovako...ako netko ima bilo kakvih pitanja o priči, likovima i slično, bilo što pošaljite na mail
emeraldeyesblog@hotmail.com
e da i potpišite se blogerskim nickom...tako da znam tko je xd
priču nemojte kopirati ni na koji način, ako želite pisati potražite inspiraciju u ljudima oko sebe, a ne u tuđim pričama....
stvarno ne bi voljela vidjeti svoju priču, ili nešto što liči na nju negdje drugdje
ako želite obajviti još negdje, obavezno pitajte
Designer
Basecodes
Adjustment
|
|
Time to make some decisions
02.10.2009.
Jutarnje zrake sunca obasjavaju krevet. Naslonjen sam na lakat. Promatram ju dok spava. Ljudi obično imaju spokojan izraz lica dok spavaju. Ali ne i ona. Spava s osmijehom na licu. Kosa joj je razasuta po jastuku.
„Jutro, spavalice.“, poljubim ju u čelo.
„Laku noć.“
Ponovno je navukla plahtu preko glave.
„Nema više spavanja. Doručak?“
„Trebao si me probuditi sinoć. Nisam smijela prespavati ovdje.“
„Zašto ne? Nisam te htio probuditi. Bila si preumorna.“
„Onda si me ti poput pravog princa na bijelom konju trebao odvesti doma. Ovo nije uredu.“
„Što nije u redu? Zaspala si ovdje. Ništa se više nije dogodilo. A i nisam princ. Više vitez.“
„Imaš pravo. Spominjao si doručak?“
„Nema potreba za ustajanjem. „
„Kompletna usluga.“
Nikad mi pravljenje palačinki nije lakše palo nego jutros.
„Zorane?“
„Reci.“
„Spavao si cijelu noć sa mnom u krevetu i nije ti došlo da to pretvoriš u nešto više?“
„Mogu ja sebe držati pod kontrolom. Ništa ti ne brini.“
„Moram priznati da su ti palačinke zakon. Ma ne. Zar to znači da si dobar u kuhinji?“
„Izvrstan.“
„Pogledaj tko je sad umišljen.“
Uslijedio je smijeh.
„Koliko je uopće sati?“
„Skoro 8.“
„Pa kad si se ti probudio da bi sve ovo napravio?“
„Nisam baš spavao. Spavati ili gledati tebe dok spavaš? Da. Gledati tebe.“
„Vjerojatno sam zato sanjala da me netko progoni. Tvoje oči jesu.“
„Samo se ti zezaj. I sama si rekla da mi ne vjeruješ. Možda i nisam tako dobar kako se to na pravu čini.“
„To sigurno nisi.“
„Ema, a tvoji starci? Ne smeta im što si ovdje?“
„Hm. Amo to staviti ovako. Nije ih baš briga. Ne. Briga ih je, samo, oni više ne odgovaraju za mene. Pa sam onda dobila ključ i upozorenje da me oni neće izvlačiti iz sranja u koja se uvalim. Treba te biti strah Ivana.“
„Koga?“
„Mog brata. Uvijek se ponašao previše zaštitnički prema meni.“
„Super. Ali mene trenutno ne zanima on, nego ti.“
„A mene zanimaju vijesti. Imaš CNN, BBC?“
„Naravno.“
Spikerica je obavještavala gledateljstvo o novim terorističkim napadima, poskupljenu nafte, o nevjerojatno dobitku na lotu, ali i o sve većem broju beskućnika, od čeka su se moje oči počele tvoriti obrise savršenih kružnica.
„Još im samo treba neka prirodna katastrofa. Ne znam kako ti se ovo gleda.“
„Opušta me.“
„Gledanje vijesti te opušta?“
„Da. Tad ne moram razmišljati o svom životu. Ništa me od toga ne pogađa. Samo vidim kako je moj život zapravo iznad prosječno sretan.“
„U biti imaš pravo. Tko još osim tebe ima kvazi-dečka koji donosi doručak u krevet?“
„Eto ga. Vijesti su super.“
Izašao sam na taracu. Savršen ljetni dan.
„Rekla si da više ne ovisiš o starcima? Bar što se tiče gdje si i s kim si?“
„Da.“
„Provedi ovaj dan sa mnom.“
Vratio sam se k njoj u krevet.
„Ostani sa mnom danas. Možemo poći do Lokrum, Šunja. Bilo gdje. Samo da se maknemo iz grada. Želim bit negdje sam s tobom.“
„Konačno su se tvoje namjere počele pokazivati?“
„Moje sebične namjerne. Ne želim te djeliti s drugima. Danas si samo moja.“
„Ideja nije loša. Ali i sam znaš da nemam ništa kod sebe. Moram doma.“
„To nije problem. Odvest ću te doma, pričekati te i onda si moja.“
„Može.“
„Mislim da sam za ovaj plan zaslužio barem jedan poljubac.“
Ovio sam ruke ono njenih leđa, spustio ju lagano na krevet. I počeo ljubiti. Bez fizičke žudnje za njom. Bila je prisutan samo žudnja za njenim usnama. Njene ruke su se svakog trena sve više stezale oko mog vrata.
„Ne znam zašto ali odjednom sam izgubio volju za Šunjem. A da ostanemo ovdje?“
„Nema šanse. Idemo odmah.“
Grubo me odgurnula s kreveta.
„Hej“, uhvatio sam ju oko struka „nema razloga za ljutnom.“
„Pa naravno da nema. Što se može očekivati od tebe nego da budeš napaljen?“
„Vidim da se tvoje mišljenje o meni nije promijenilo.“
„Pa i ne baš. Ti očito spadaš u onih 80% muškaraca.“
„80%?“
„Pa da. Onih 80% koji bi, bez obzira na neizmjernu ljubav prema svojoj curi, bili spremni završiti u krevetu s prvom koja im to ponudi. Samo 20% bi to odbilo.“
„Zar stvarno imaš toliko loše mišljenje o meni?“
„Možda.“
„Zar se ne trudim dovoljno, zar ti svake sekunde koju provedem s tobom ne pokazujem da sam zaljubljen u tebe? Zar ne vidiš, da ne želim samo sex? Ako je tako...“
„Što onda?“
„Onda ću se morati još više truditi. Uvjeriti te da mi u potpunosti vjeruješ. Zaslužiti to. Kako ti nije jasno da ja od tebe neću odustati? Neću!“
Široki osmijeh se razvio preko njenog lica. Čak su joj se i oči smiješile.
„Stvarno te je lako izbaciti iz takta.“
„Ti se samo igraš sa mnom?“
„Pa da. Morala sam neke stvari čuti iz tvojih usta. Dobila sam što sam htjela.“
„Zadovoljna odgovorom?“
„Itekako. Čestitam, prošli ste test.“
Na jednom se bijes počeo širiti mojim tijelom. Cijela površina moje kože kao da je ključala. Okrenuo sam lice tako da ga nije mogla vidjeti. Nisam želio da vidi koliko razbjesnila. Njoj još uvijek nije jasno što se meni s njim dogodilo. Nije joj jasno da sam se zaljubio po prvi put i da ću napravit sve da i ona to osjeti. Valjda je ovo karma, ili kako već zovu to sranje od kozmičke pravde. Vrijeme je da se i ja osjećam kao Nora.Odnio sam ostatke doručka u kuhinju, na brzinu ubacio šorc i ručnik u ruksak.
„Ema, jesi uzela sve to si imala?“
„Aha.“
„Mogla si nešto ostaviti, tako da se možeš vratiti.“
Samo se nasmijala.
„Mislim da je danas vrijeme za malo adrenalina.“
„A to znači?“
„Motor.“
Sjeo sam na motor i dok se ona smjetila iz mene stavio sam kacigu, zatim sam se okrenuo i pomogao joj da zakopča svoju kacigu. Bila je tako slatka.
„Drži se.“
Godio mi je hladni zrak koji je strujao oko mene. Za manje od 5 minuta bili smo ispred njenog stana.
„Vraćam se za 10 minuta.“
„Nemoj prešit. Nikud nam se ne žuri.“
Ja sam još trebao srediti jednu sitnicu. Zamoliti Bornu da mi posudi gliser. Naš odnos nije bio baš najbolji u zadnje vrijeme.
Čuo se samo onaj monotoni tu-tu zvuk, koji me uvijek lagano živcirao. Ali tako to ide kog telefonskih poziva. Već sam počeo pomiščljati da mi se neće javiti.
„Bok, stari.“
„Bok.“
„Znaš da ne volim okolišati, pa ću ti reći izravno. Trebam uslugu.“
„Ne znam baš. Znaš da ne držim ni tvoju ni Markovu stranu u ovome svemu. Mislim da se Marko ipak ma pravo ljutiti na tebe.“
„Borna, nikad to ne bi napravio da je u pitanju puko odvođenje u krevet. Znaš to. Ovo je nešto više od toga. Puno više.“
„Dobro. Što ti treba?“
„Tvoj gliser. Danas.“
Na nekoliko trenutaka je uslijedio muk. Čuo sam samo Bornino disanje.
„U redu. Znaš gdje je na vezu i znaš gdje je ključ?“
„Naravno. Hvala, stari. E da, pozdravi Sašu.“
„Hoću,Hoću.“
Baš kad sam poklopio, Ema se pojavila.
„Izgledaš malo nervozno. Sigurna da je ovo uredu?“
„Pa i ne baš. Ali ja se nikad ne držim pravila. Pa zašto bi sad?“
I taj dan je zaista bio savršen. Ljetna fantazija. Od toga da me zakopala u pijesku i mučila me nekih 20 minuta tako, do vrlo rijetkih poljubaca u plićaku. I na kraju toga dana što sam saznao o njoj?
Obožavam roniti. Ne namjerava studirati. Barem ne još godinu dana. Njezin povremi posao ima veze s morem. Primjetio sam da se čak i predobro snalazi na gliseru. Možda ima veze s tim. Voli se igrati s bojom. Slika neke svoje čudne apstrakcije. Obećala mi je da će mi ih jednom pokazati.
„Ti si mene danas pitao za moje starce, a što je s tvojima?“
Još jedna stvar o Emi, ona i njena pitanja. Bila je opaka, uvijek bi pogodila žicu. Ili bi me zaboljeli mišići od smijanja.
„Možda nemam obitelj.“
„Možda. Ali to ne znači da ju jednom nisi imao.“
„Da. Ma imam ju i sad. Samo negdje su po svijetu.“
„Tko su to točno oni?“
„Starci i sestra. Ne mogu vjerovat da su moji starci još uvijek zajedno. Kao pas i mačka su.“
„Pa znaš onu: tko se tuče taj se voli.“
„Aha. Onda su moji iskovali na stotine takvih definicija.Možemo li ostavit to na miru?“
„Vidim ja da ti obožavaš tu rečenicu. Svaki put kad poželim s tobom pričati o tvojoj prošlosti izvučeš je.“
„Da,jer mislim da je uzaludno razgovarati o nečemu što je prošlo. Amo razgovarati o sad, o sutra, ali ne i o jučer.“
„Trebam par dana odmora od sveg ovoga.“
!
„Par dana odmora?! Ne razumijem. Zašto? Mislio sam da sve ide super.“
„Pa tko je reko da ne ide? Upravo mi zato treba par dana.“
„Vdiš li ti da to nema smisla?“
„Sad ćeš me odbaciti doma i ostaviti me ne miru dok se ja tebi ne javim. Bez poziva, mailova išta slično. Moram odlučiti što ću s tobom.“
„A ako se ja ne slažem s tim?“
„Nema se ti što ne slagati s ovim. Odlučila sam.“
Odbacio sam je doma, dao joj zadnji poticajni poljubac i ostavio ju na miru.
A zatim su se moji dani pretvorili u moj mali osobni pakao. Po prvi put sam se ja našao u ovakvoj situaciju. Netko drugi odlučuje umjesto mene. Ja čekam da mi zazvoni mobitel, da vidim novi mail, da mi pokuca na vrata. Samo sam to radio. Čekao sam. A ona se nije pojavljivala. Jednostavno je nije bilo. Nisam se mogao baviti poslom, nisam izlazio. Nisam ju htio sresti negdje. Znao sam da ne bi mogao okrenuti glavu od nje. Prokleti mobitel nije zvonio, a ja sam se više vremena proveo u moru nego na kopnu. Još uvijek mi nije bilo jasno kako sam dopustio da se uopće dovedem u ovu situaciju. Dosad sam upoznao dosta zanimljivih cura, ali nijedna na mene nije ostavila učinak kao Ema. Ni u jednu se nisam zaljubio kako kakav tinejdžer. Još sam donekle sve te osjećaje smatrao slabostima. Ona je uzela pauzu kako bi zaista vidjela što osjeća prema meni, pa sam onda i ja to vrijeme pokušao iskoristiti za to.
|
|