...život u centru grada ima puno ograničenja... ne govorim, pri tom, o pijanim turistima koji su okupirali grad i o kojima Vas svakodnevno izvještavaju na svim portalima...u mojoj ulici ima 7 obitelji i 12 - 15 apartmana i ako čujete buku, glasnu muziku, vriskanje, pjevanje, lupanje onda sam to ja (ne znam jel' me možda koji turist upisao u knjigu žalbe....al gledam ih svakodnevno kroz prozor....mahnem im...a onda im pustim muziku za koju mislim da će ih veselit!... ....život u centru ima druga ograničenja: nema parkirnih mjesta, sve su pješačke zone, ulica u kojoj živim na mjestima je široka 140 cm, zbog gužvi u prometu može se dogodit za zapnete u autobusu i sat vremena, koliko mu je potrebno da učini put od Bolnice do Pazara - cca 500 m), nema besplatne dostave ničeg ni paketa ni namještaja (jer je nemoguće), nema čak ni dostave hrane ....i za sve treba napravit organizaciju na način da 3-5 ljudi stoji na raznim punktovima .... (moja ulica) ...osim što su kale tijesne i skale, unutar kuća su tijesne, najčešće polukrugle i potrebno je pola susjedstva za unijet nešto na treći kat.... ...provodim godišnji odmor u Radunici .... imala sam planove: pisat, putovat, sredit neke stvari po kući.... ali prije godišnjeg provela sam tjedan po Istri.... pa poduži vikend na Braču, pa mi je prijateljica došla iz Dubrovnika po najvećoj vrućini (da ja ne moram ić nigdje) ... i na kraju sam u drugom tjednu godišnjeg ostala sama! Pokušala sam pisat blog, al stvarno ne znam kako ubacit slike s putovanja. Kćer mi je našla 2 programa; na onaj koji preporuča blog se ne mogu regstrirat jer nije za naše područje, a na drugi ne znam više kako pronać slike koje sam na njega stavila. Tada sam napunila frižider sladoledom, napravila gnijezdo od 11 kušina na kauču, upalila klimu, Youtube i Netflix i jednostavno se ugnijezdila! Nakon tjedan dana nisam više mislila ninašta, i nije me bilo briga nizašta! Nirvana.... potpuni mir....tišina.... i što je najinteresantnije, nije mi bilo dosadno, dani su prolazili u trenu. Ipak, da se ljudi ne bi brinuli, a povremeno mi je trebao i kruh, jednom sam izašla na kavu za pronać ekipu. I tad su najavili oluju. Oluja za Oluju. Otvorila sam sve prozore na kući da mi u nju uđe svježi zrak, jedan prozor, na koji mi još nisu postavljene grilje, obložila sam ručnicima da ne prokisne.... i kad je oluja počela, pazila sam samo na taj prozor.... nije mi ni na kraj pameti bilo da prozor u mojoj spavaćoj sobi nije zatvoren i da je u sobi bazen! Ni to me nije previše uznemirilo, pokupila sam vodu, otišla do kupatila kad bojler pjeni, kapa....i na kraju ispusti zadnji uzdah. Praznik je! Kako ću do novog bojlera (ispod krova je i ne može bit normalnih dimenzija). Pričekam ponedjeljak (je...otuširala sam se dva puta u međuvremenu skoro hladnom vodom), nazovem vodoinstalatera koji zna gdje živim i koji su problemi on je na godišnjem.... drugog isto je na godišnjem. Na kavi ćakulamo o svemu i tad ću ja: - treba mi vodoinstalater! - pa ti nemaš toga? - imam ih sigurno 10-15 koji bi dojurili ali ja jednostavno nemam živaca organizirat njihov dolazak! Lakše mi je sve zapalit - prije nego zapališ, ne zaboravi osigurat (odgovori mi prijatelj) - ja kad imam problema i nešto moram obavit, ostavim to za prekosutra. (doda drugi) - s obzirom na godine prekosutra se toga nećeš ni sjećat! - točno! (ma ko ih ne bi volio?) Moj posao je da rješavam probleme. Moj posao je da unaprijed pokušam predvidit problem i riješim ga prije nego se uopće dogodio. Ali na odmoru želim odmak od svega, od svih problema, a naročito od mojih!!! U mikrosekundi mi proleti kroz glavu da nađem muža i tako riješim problem, a tad pokušam mami objasnit zašto mi se ne da tražit nekog da zamijeni bojler. Za divno čudo je shvatila. Cvita je odmah počela tumačit kako mogu s autom u Radunicu, ali moram stat kraj njega da ne dođe komunalni redar, jer nakon 10 min naplaćuju kaznu.... - ma daj, mani me se, znači već nas treba troje za dovest čovika u kuću! - pa ne tribaš nikog dovodit u kuću! Izbaci sve van i useli se u svoje! Gdje god rade bojleri! -To! E to je dobra ideja. Bolje da svi završe na ulicu nego da ja zapalim kuću! I tako sam riješila 2 problema! I. - ne tribaju mi slike za blog, eto nešto sam i napisala II - ne triba mi novi bojler, imam se di tuširat! ostaje samo još da mi dođe onaj stavit novu grilju, da električar promijeni dvije ledice u dnevnom, da mi prijatelj skrati štapove od bonagracija, da mi stolar napravi radnu plohu ispod ponistre, da nabavim novu podnicu za krevet, da netko promijeni ovaj program na TV-u ....i još par sitnica! ....a sad odoh pod tuš! Ovo je bio velik napor napisat! .... valjda će i ovaj pokvareni bojler nekako proradit? ... mogu li ga potplatit da proradi? |