....ne znam u kojem je trenutku božićni panj došao u našu kuću..... vjerujem da to ima veze s boravkom mog oca i njegove rodice u Francuskoj.... uglavnom Buche de Noel je najveća zvijezda ručka. ....tuki unatoč... jer je već tu .... panj ne vidimo do pola sata prije ručka.... tada bi, pok. teta Ilka ušla u kuću i vikala "evo bije"* ....radila je ona panj na razne načine, od kesten pirea ili od keksa....ali uvijek su na njoj bile 2 šiške niz Franjevačkog samostalna u Imotskom koje je godinama čuvala kao nacionalno blago. ....ne znam u kojem sam se trenutku počela takmičit s njom..... pa bi Božićni ručak često čekale dvije "bije".... ..nakon ručka.... koji se može nazvati "tuča za sve živo na stolu" .... dok bi pobacani po kaučima i teraci hvatali zrak i snagu za deserte .... moj otac bi se počeo derat - ajdemo ....pilanje drvaaaaaaaaa .... svi bi dotrčali.... gladni.... željni "pilanja" ....kao najsvjetlijeg trenutka tog dana.... čak smo se i svađali tko će donijet "biju" na stol....al' glavni radnik u pilani bio je moj otac.... ....nema više tete Ilke.....nema ni mog oca.....a ove godine "nije bilo" ni pravog Božića.....svatko na svoju stranu.... ...kolači su se napravili....ali zašto prekinit tradiciju? ..... evo ga...ovogodišnji panj ... ....bez pretjeranih ukrasa.... tek simbolično posut snijegom.... da se ima dojam pilane.... ....ali kad smo ga počeli pilat.... iz njega je ispalo srce... ...bija nam poručuje da nas voli..... ....zaključak izvucite sami! *bija - cjepanica |