...izlazi sin iz svoje sobe i drži u rukama... ...gledam u korice i smješkam se.... moj spomenar... u ono vrijeme rijetko je bilo pronaći ovako ukrašene korice... gledala sam ih puna čežnje, nostalgije i ljubavi... i razmišljala koja bi godina mogla biti... tko su svi ti koji su ostavljali i danas poznate stihove ... ugledam datum.... kraj 1969 godine.... još smo djeca, da ne možemo više bit... ...svatko crta ono što voli... ...očito je Disney u trendu... još uživamo u njegovim filmovima ...crtajući one koji su nam uzori ...ili pokazujući interese za osvajanje svemira... ....a ima i drugačijih... (spot koji je izašao me inspirirao na ovaj post.... zaboravim da je taj čovjek išao sa mnom u školu) ...a na kraju spomenara gužva... ...svi žele ostavit još jednu poruku... ...te se potpisat u ono što se zvalo "Drugarski list" ...bio je to lip običaj.... .."rasula se klapa po kućama ne možemo niti do dućana... ne izlazimo iz kućnih šlapa, al' smo uvik mješovita klapa...." |