...od kada su počeli objavljivat brojeve oboljelih.... autobusi su se nekako ispraznili.... nema više jutarnje užurbanosti, guranja, hvatanja slobodnih mjesta, smijeha, grintanja, dogovaranja, ogovaranja.... tiho je... svatko se drži na distanci.... nisam odavno vidjela scenu naguravanja u prepun autobus... očito je da su penzioneri ostali u svojim kućama.... ....malo je drugačije u popodnevnim satima. Tada ima dva puta više ljudi....al opet svi drže spuštenu glavu ...ako netko zakašlje, svi se ukoče....tiho je .... čuje se tišina.... ....danas oko 15...gledam postarijeg gospodina kako prelazi cestu... malo se ljulja na vjetru... pogledavam mu lice....podsjeća me na starije članove moje obitelji....baš spli'ska faca....primjetio je izdaleka autobus i stao uz rub ceste tako da baš on bude prvi koji će u njega ući ... vozač je to primjetio i namjerno je stao dalje....al on se nije dao....raširio je ramena, laktove...kišobran i zauzeo cijeli prostor.... teškom se mukom popeo....došao do 2 slobodna mjesta za invalide... uhvatio se za naslone i dobro pregledao tko je sve u autobusu .... toliko je vremena proveo u tom ritualu da smo već svi ušli, poništili karte , a on još nije sjeo, pa je zamalo pao u trenutku kad je autobus krenio. ...odmah je započeo razgovor: - najprije su nas otuđili mobiteli a sad kruna! Više nitko s nikim ne razgovara - ma šta imaju pričat - kako nemaju šta? Pa ljudi smo, moramo komunicirat - pa da mi se uneseš u facu - a moram kad slabo čujem. Imam ja godina i bolestan sam - a zašto onda nemaš masku na licu - pa zašto bi samo ja bio bolestan? Šta si se prepao da ćeš umrit? - ne, nego da ću se razbolit! - a koliko ti je godina? - 88-ma je na pragu - ako je Tito moga umrit s 88, možeš i ti - evo ti roge! Živit ću ja duže. Bar jedan dan posli 88! - a šta bi ti živio vječno? - a ti ka ne bi? ...tada u autobus uđe jedna gospođa.... sjedne do njih....privuče njihovu pažnju.... više ih ne boli...ne grintaju... raspituju se gdje ide i hoće li doć na zajedničko druženje.... a ona se smije.... kokolaje... ne znam kako su izbacili gospodina iz busa....kao nekog tko smeta.... ... ponovo je zablokirao cijeli izlaz... odmah s vrata primjetio je puno mlađu gospođu kako puši...došao do nje i počeo razgovor - čujem da je cigareta dobra protiv korone? - da - moram odmah počet pušit! - samo dajte! ...možda nam godine donose neke druge prioritete, pretjeranu brigu o zdravlju, veličanje bolesti....ali hormoni su vječni, rade 100 na sat i u 90-im ... |