... svi mi imamo svoje dnevne, slatke, rutine za koje živimo. Čekamo trenutak kad ćemo se uvalit na kauč, zagrist u sočan kolač, sjest za laptop i provocirat svojim komentarima najdraže prijatelje....a život se trudi da nam pokvari takve stvari, odvodi nas tamo gdje ne bismo rado išli, samo zato da ne bi radili ono što volimo...ono u čemu uživamo.... ...ah da...priča...priča ide ovako.... ...prije dvi godine uvidjela sam da mi prozori ispadaju, da nisam zaštićena od vremenskih nepogoda...i da je vrijeme da se nešto napravi....al tko će se bavit građevinskim radovima? ...najpametnije je da uzmem veliki kredit, nađem ekipu i sredim kuću i riješim sve probleme u mjesec dana... ...uzmem ja kredit, upitam jednog poduzetnika da se toga prihvati, a on će: - mene ćete trebat čekat 2 godine! ...nađem tvrtku za izradu prozora...naručim ih.... uhvatim jednog tipa i onako sa strane priupitam: - koliko se naplaćuje postavljanje metra laminata? - 39 kn! - dam ti 80 da moje središ - zašto toliko? - zato jer hoću da mi ti radiš! - koliko vi toga imate? ....kad je tako sredim ja to vama besplatno za jedno popodne! ...i šta sad s tim? Ništa... koliko god sam mogla doć do tih ljudi, toliko nisam mogla pronać nikog.... a život me poklopio sa bolešću....smrću, sprovodima, ostavinskim raspravama, sudskim postupcima.... a prozori stoje u nekom dvoru....sve dok tipu nije dozlogrdilo ... i bane mi jedan dan s njima na vrata. postavi ih...i kaže... - nađite nekog da malo izgleta rubove prozora.. ...nađem ja... nikog.... uleti jedan bubnjar... nas dvoje...malo po malo...sredimo što se sredit dalo...nit znamo gletat...nit čime se to radi... on se vozao okolo po gradilištima i malo propitkivao ....radilo se danima.... a cijena... prava sitnica... vjerojatno smo stavljali glet od 24 karatnog zlata....(i tako još uvijek nisam sigurna od čega se taj glet radi) ...prođe vrijeme...jedna godina....druga... meni i tako malo treba da budem zadovoljna... kad se pokvari mašina za suđe, klima prokapa, pećnica izgori.... u kući je jedino još pegla uredno radila... izdajica nijedna! ...dok sam gledala neke kataloge ugledam kuhinju 15.000 kn s aparatima. E to je to što mi treba! ...zovnem kćer ...pa nas dvi počnemo razgledavat te kuhinje... ako sam i potrošila novce, toliko se mogu zadužit... ali sve to izgleda kao da je od papira...ugledamo momka koji crta kuhinje po narudžbi...ispričam mu svoje želje...a ono 15.000 kn samo za drvo...bez aparata. ...otišle smo popit kavu, i malo razmislit...kad će moje praktično dijete - kupi kuhinju bez aparata. Aparate ćemo kupit na Crni petak. A kuhinja se i tako čeka 3 mjeseca, do tada ćeš nać majstora da ti sredi i opitura zidove. ... kupimo 15 min poslije kuhinju.... odem kući sretna! riješila sam životni problem! ...zovnem tipa koji mi je bratu sređivao stan... u istoj kući....zna sve... gdje je šta.... pitam ja njega da mi pomogne - hoću! ali tek negdje od 15.11. - super meni i ne treba prije prosinca! ... bilo bi divno da iz dnevnog boravka ne treba izvadit milijun stvari.... počela sam to radit na vrijeme da mi ne bi poslije bila panika... ...praznim regale...pakiram staklo....bacam robu....mjerim zidove ... bilježim kvadraturu pločica, laminata, zidnih pločica...računam kako da sve to platim...jer novaca baš i nema... ...srećom je crni petak trajao različito u različitim dućanima.... kupimo sve uređaje...osim nape...one svuda rasprodane... kod kupnje su me upozoravali da ću čekat uređaje mjesec dana...ma koga briga...i tako ih nemam gdje stavit... ...došli uređaji...zovem tipa a on će da ne može prije sredine prosinca .ma nema veze...glavno je da se ja imam gdje izležavat... ...dočekasmo i Novu...čestitam ja tipu a on će da ga nazovem za 10 dana ...gledam u kalendar....a za 29 dana dolazi kuhinja... što ću sad? ...to be continued... |