Zato krenimo iz početka Nekad, u prošlom tisućljeću, već od početka studenog po školama i vrtićima su se naveliko radile Božićne i Novogodišnje čestitke. Tada nisu svi slavili Božić. Bio je normalan radni dan i išlo se u školu, bez skraćene nastave, roditelji su radili a bake i djedovi su vodili računa o očuvanju tradicije. Pravili su se popisi onih kojima bi išle Božićne čestitke i popisi onih kojima su se slale samo Novogodišnje čestitke Početkom prosinca po cijelom bi gradu niknuli štandovi s ukrasima i čestitkama… birali smo ih danima….gledali da su Unicefove, od udruga invalida, udruga za borbu protiv raka, udruga umjetnika, Dječjeg doma Mileva Tomić… birali smo najljepše za nama najdraže ljude… Zatim se išlo na poštu i kupovalo listove poštanskih maraka…. Da bi navečer pisali adrese, smišljali osobne poruke i potpisivali se, nekad samostalno…. Nekad više nas….a na Božićnoj večeri bi se svi okupljeni potpisali na čestitke za posebne prijatelje… Od ponoćke bi krenilo vrijeme ljubljenja i trajalo je sve do Sv. Tri kralja… koga god bi sreo na ulici ….svakog si morao poljubit i čestitat…. Dobivene čestitke smo stavljali ispod bora, a neke smo i čuvali... ovu npr, čuvam već 40 godina... Tako je to bilo nekad…. Tada je počelo s SMSovima… a danas? …Ovih sam dana ludila zbog zvukova koji su dolazili s mobitela… Nepoznati ljudi koje ne bi ni prepoznala na ulici, smatrali su potrebnim da mi osobno čestitaju Božić, pošalju milijon zagrljaja „šalji dalje“, blagoslova „šalji dalje“ …i uzalud moji statusi kako Messenger služi samo za poziv za seks, oni su bili toliko „pristojni“ da nisu posustajali u tome…Whatsapp, Viber, gmail i sve ono što ništa ne košta, ludi od ispraznih poruka nepoznatih ljudi....ili onih koje sam srela jednom u životu... Ne odgovaram im... neke blokiram... to i tako nisu lijepe želje ... možda bi im trebalo odgovorit s: "dajte izađite van....vani je sunčan dan, sve bliješti od osmjeha, zagrljaja u ovo vrime od ljubljenja" ... ....a ovako je nekad i danas izgledala Spli'ska riva.... ...puno ljudi za čestitanje... |
lipo je i teško održavat tradiciju! Moj je otac živio i radio za tradicionalna obiteljska okupljanja! Za svakog je sveca znao koje se vino pije, za svaki blagdan je morala bit uvik ista spiza ... ručak za tu prigodu bio je u isti sat i svi su znali da su pozvani..... Njegova rodica, s kojom je bio jako vezan, svaki Uskrs bi došla na ručak i na unaprijed uređen stol, pobacala čokoladna jaja....a za Božić bi napravila kolač u obliku Božićnog panja .... ...moj bi otac mjesec dana unaprijed rezervirao tuku od 5-6 kg...i kad bi netko išao po nju, on bi sjedio u dnevnom boravku i čekao trenutak kad će moja mama, ili baka...uć u kuću s teškim teretom u rukama, da može kazat "tuka nosi tuku!" ili "tuka i tukac ulaze u kuću" ...ili "jesu li došle obe tuke?" ... ....nema ga više....nema ni tete Ilke s njenim buche Noel ukrašen šiškama iz Imotskog samostala ... al' tradicija živi dalje... ....sada je svatko zadužen za drugo jelo... osim za tuku.... jer mama smatra da je to njena dužnost, al' kako više ne može radit ni nosit, osigura novce za nju... ... za pripremit takav ručak treba puno stvari, pećnica ...pa mi se brat morao dignit najranije ujutro da u maminu pećnicu stavi peć tuku, dok ja kod sebe mijesim kruh, nevista kuha juhu, priprema salatu i krumpire za peć u svojoj kuhinji i hladi krempite... ...mama mi nervozno obilazi oko svoje pećnice, gledajući koliko će konjaka tuka popit, a sve mora bit savršeno jer započima okupljanje... dolazim s francuskom salatom, toplim kruhom i panjevima... provjeravam stanje tuke i tukca u pećnici... ...objavom na fejsu obavještavam brata da sam tu i da su tuka i tukac dobro, slažem pladnjeve s pršutom i sirom, uto dolazi Cvita ruku punih suhih kolača, Goran koji mjesecima čeka francusku donosi vino, svi se "grebemo" za malo ohlađene kave preostale nakon doručka... ...više nema mjesta u frižiderima pa se panjevi odnose u tinel....djeca vrište i trče okolo iščekujući "pilanje drva" .... podne je... još ima sat do ručka....a svi su već spremni i sve je već spremno... ...serviraju se aperitivi....pokušava dočekat da sat otkuca 1, da se može sjest za stol...odasvud se dovlače stolice....a tada će najstariji u obitelji (za ovu priliku bloger Bego - na što se moj sin malo naljutio) zapalit sviću na stolu ....kao znak da fešta može početi! ... ....smješka se on.....smješka.... dok svi grabe tanjure, zdjele, dodaje se jedan drugome... kao da se nije jelo godinu dana ... sve nestaje sa stola u trenu... .... Cita odnosi tanjure i odlazi zakuhat juhu, dok ekipa odlazi na terasu s čašom u rukama, zapalit cigaretu, pročakulat, ja perem pjate ...provjeravam jel' se tuka oprala ispod pazuha ...ne, neću bit higijeničar ... odoh i ja na terasu... ....za juhu im je tribalo zapovidit da se vrate... a na miris tuke svi su dotrčali.... opet zbrka i trka oko stola ... glad...velika glad, zezancija i utjelovljenje bratske ljubavi... i imenovanje Bege "Vitezom tukinog krila" ... tuča s tukom... djeca ne mogu više....bacaju se okolo po kaučima, nije im zanimljivo toliko jest... a mi hrabro držimo tempo od stola do terase i natrag ... tradicija se mora poštovat, lijepom i sunčanom danu unatoč... ... zamiriše kava.... svi dojure...borba za svaki komad panja, krempite...tko će probat sve kolače....izlazimo van...kolutamo očima pred tolikim izborom slatkiša...vraćamo se natrag po još jedan....dosta je bilo... ne možemo više.... Bego se smiluje, uzme malo kruha .... lagano ga umoći u crno vino da ugasi sviću! ... ...od umora i sitosti već jedva stojimo na nogama, opraštamo se s osmjehom na usnama uz pozdrav: "kad će Uskrs?", "vidimo se za Uskrs!" ... ....više se ne treba ništa ni dogovarat. Svatko zna što mu je radit, a sve da bi se izgovorilo nekoliko fraza! ....jer to je tradicionalna obiteljska frazeologija koju se treba sačuvat |
…negdje prije 10-15 godina, na ovom blogu vodila se predizborna kampanja! Birao se predsjednik/predsjednica, ministri, pomoćnici ministara i zamjenici…. …dogovarala su se potrebna ministarstva….kao npr. Ministarstvo lijepog vremena i dobrog raspoloženja … ne mogu se sad sjetit svih … Sve je bilo lijepo posloženo i odlučeno…osim što su Ministrice i Ministri napustili blogosferu … pa se na njihove funkcije zaboravilo… sve do jučer…. …jučer je došla dostava do 10 sati! NA RUKE! … …ogroman paket….nepoznatog sadržaja… očito pretrpan… 3 puta obložen čvrstom ljepljivom trakom… …trebao mi je i nož i nožice da pokušam otvorit poklopac… kad je odjednom paket "eksplodirao" ...šareni balunčići rasuli su se po cijelom prostoru.... i otkrili pismo....jednostavnu poruku... od mog Ministra kurvaluka i bludnih poslova.... ...dok sam se glomoglasno smijala i izbacivala balone iz kutije, osjećala sam se kao dijete kad dobije poklon pa kida papir da otkrije sadržaj.... a na dnu kutije....skrile su se čokoladne tortice... ... bogatstvo je imat ovakve prijatelje koji kad osjete tvoju tugu...učine nešto ovako veliko da te razvesele... ...koja neočekivana sreća i zadovoljstvo.... ....u vremenu dok svi željno očekuju poklone, neočekivano sam dobila velik izraz ljubavi i pažnje... ma tko ne bi imao ovakvog Ministra kurvaluka? |
Možda za Vas to nije neka važna vijest, ali tuga u mojoj kući je prevelika... Napustila nas je... Tarja, blogerica, pekinezer, naš mali bebač od 5,5 kg koji je grizao kao da ima 7 kg . Tarja (7.9.2007-8.12.2019) ...gospodarica kauča... ...i ostalih prostora i spomenika kulture.... ...čuvarica kornjača.... ....razigrana maza... ...pratila je noćni život grada ...zbivanja na ulici.... ...i NA sredstvima javnog informiranja.... ...uvijek spremna na sve situacije... ...pa i uništavanje čarapa.... ...kad u kući imaš tako malog i veselog člana život ti postaje ispunjeniji, a tuga njenim odlaskom veća... /> |