....drugi dan završio je u ranu zoru ....s djevojkom koja se pridružila našoj zabavi s ulice.... ...pljeskala je i pjevala skupa s nama...i očito uživala....a uživala sam i ja u prvoj jutarnjoj kavici ... ....kafić iz snova... ...čak je obilazak WCa trajao ....a o tome se može napisat jedan post... ...onda tradicionalna kava... ....za koju nikako da shvatim da se zove "Bosanska" ....a ne turska.... .... tad dolaze dokazi da te Sarajevo ili voli...ili ne voli.... to je bio trenutak u kojem su već svi znali da smo tu... da ne možemo kupit ulaznice za Crveni tapet, jer one jednostavno nisu u prodaji...ali nam zato Grad može poklonit pozivnice i dostavit nam ih u hotel s rukom napisanom porukom ...ovo je u stvari bio najljepši trenutak puta....trenutak nakon kojeg je počelo ludilo koje zanima našu AnnaBoni....al ne može se sve prepričat u jednom tekstu....jer je bilo toliko toga ...od izlaska iz hotela.... svi na ulici su stali da slikaju žene u crveno koje su negdje žurile.... ....do odlaska iz kazališta kad nam je ekipa s televizije zvala taksije da nas ugodno smjeste (nakon što su se slikali s nama za svoje Istagram i Fejs potrebe) .... ... dok smo sa terace restorana uživale u pogledu....pričajući konobaru što ima novo u Semafora, on je samo nosio hranu....al ništa nije odnosio...do povratka u Hotel, kad jedan od taksista nije htio naplatit vožnju jer smo mu uljepšali dan... ...ne smijemo zaboravit da je glavna zvijezda te večeri bio glumac koji je cijelo večer snimao nas kako se zabavljamo .... ...nadam se da će AnnaBoni ipak bit zadovoljna ovim kratkim crticama iz jednog dugog, lipog, veselog, raspjevanog, nasmijanog i zabavnog dana... |