srijeda, 27.12.2017.
...ma Naprosto....
|
....da se ne zaboravi receptura najvažnije francuske salate koja ide uz blagdanski stol.... vadim iz arhive ovaj tekst od 1.4.2013 godine .... Uskršnji blagdan mi je baš bio lagan i nenaporan.... veseo i prpošan....nonšalantan i simpatičan.... to je blagdan u kojem nema panike oko prežderavanja, oko prevelikog pripremanja, spremanja, ukašavanja .... to je blagdan s okusom prošeka, ružinog ulja i čokolade.... ...ipak da sve ne bude lako i jednostavno pobrinila se EU.... naime...nisam našla Prošeka za kupit.... a to je jako važna živežna namirnica za pravljenje sirnica .... paradižota.... a i najčešći dižestiv nakon Uskršnjeg ručka... Umjesto njega možete kupit (potpuno zdravu) "aromu s mirisom prošeka i ružinog ulja u prahu.... samo uspete prašinu u kolač i eto Vam mirisa Uskrsa..  ....malo jaja u prahu....malo mirisa u prahu....malo kvasa u prahu.... malo vode...i evo Vam specijaliteta kojeg su naše bake radile cijelu noć..... ...eeee tad je nastao problem oko Francuske salate. ....kako se radi o jelu koje nosi naziv jedne zemlje članice....znala sam da će se pojavit problemi. Naime... znate li da je francuska salata nastala u Moskvi? "a znaš li kakvi su Rusi? Svaka kockica mora biti veličine graška? Francuz koji ju je izmislija umro je 1904 god. pa se tek tada saznalo za pravu recepturu...." - tumačio mi je moj najdraži kuhar ...po Direktivi EU ....sve u francuskoj salati mora bit izrezano u kockicama od 0,27cm do 0,3 cm inače nije za ljudsku upotrebu. Zbog toga svaki kiseli krastavac treba nožem proć 4 puta po dužini, 3 puta po širini i najmanje 11 puta poprijeko..... znamo već da krastavci moraju bit iste dužine i veličine....a naši su svakakvi ...ima ih sitnih, malih...i velikih... ...ma postoje gotovi pripravci za francusku....ali u njemu je mrkva i krompir izrezana na kockice 0,5 cm do 0.6 cm... preveliko je...preveliko.... krenem ja sjeckati  brojala sam i brojala ...ravnomjerni omjer kockica mrkve, krumpira, kiselih krastavca, jaja.... svako malo me netko prekidao ...pa sam djeci dala zadatak da broje kockice... ...konačno smo uspjeli! ....sve je bilo po metru i po propisima i spremno za Uskršnji ručak  - nevalja! Nisi izrezala grašak na kockice! - ali.... ovo je onaj iz konzerve...I. klasa - tribaš upotrebiti sortu mali provansalac (sitno zrno jedna mahuna daje do 9 zrna i te veličine narežeš ostalo povrće pa nema potrebe rezati i grašak na kockice! - ali ovo je naš grašak! - a odakle je ostalo povrće? - krumpir je Danski, mrkva je iz Segeta, jabuka je Mađarska - wroooooonnnnngggg.... ne može bit mrkva iz Segeta i nema jabuke po direktivama EU - al to je francuska po Trogirski - onda u nju stavi jabuku iz Trogira - ko će to dat? - onda nema Trogirske francuske!!!! ....glas mog mentora bio je strašan! Stvarno mi nije jasno zašto sam se išla mučit? Stvarno mi nije jasno zašto sam u to uvukla cijelu obitelj? Negdje daleko....postoje ljudi plaćeni da brinu o tome kako da meni olakšaju život, da ja ne moram mislit o ničemu. Tko je vidio i djecu angažirat oko nekog vjerskog praznika? Što će zajedništvo u zezanciji? Pa zajedno se samo treba radit. Sve ostalo vrijeme treba bit individualac za svojim kompjuterom. ...otišla sam na crno tržište i nabavila cijelu bocu nečeg što više ne postoji.... prepustila se sama sebi i svojim prošlim snovima  ....a što je to prema vječnosti? .... za 100 godina neće nam više bit važno kako izgleda Uskršnji doručak...i ovakve slike bit će po muzejima izgubljenog vremena  ...a zašto talijani nisu zabranili naziv pršut? .... to je opet neka urota? P.S. u duhu ovog teksta danas (27.12.2017. godine u 15,20 sati) sam si nabavila pravu Božićnu sirnicu. Ništa bolje ne prija uz kavu  |
utorak, 26.12.2017.
....sreća....
|
....sve se božićne želje vrte oko mira, sreće, blagoslova....konzumerizmu unatoč... ...a sreća je nesputana, vrckava, iskrena .... to je onaj osjećaj kad drugi misle da si prolupa, da si budalast i nemam pojma što sve misle jer me nije briga za njihovo mišljenje.... a u tebi čista radost...ona iskonska, neiskvarena.... .... ...ušla sam u slastičarnicu prepunu svijeta, kad je došao red na mene, rekla sam na sav glas - Ulažem prigovor! ...odjednom je prestao sav žamor... - prigovor? zbog čega? - ne vidim nigdje snješka od marcipana - to je zato jer niste dobro pogledali! Koliko bi ih vi? - pa 2 komada - evo ih! - onda povlačim prigovor i dodajem još pitu od jabuka! ...čim sam ušla u kuću rekla sam sinu (momak od 30 godina) ... nešto kao upozorenje, a i zbog toga da ja ne bi zaboravila - ovo je za dicu! - ok! - ma čekaj i mi smo dica? - ja ću svog malo posli!  ....dok je Zagrebački gradonačelnik govorio o bakalaru s oslićem i krumpirom (mislila sam da sam krivo čula, ali objavljeno je i na teletekstu)...jurila sam na Prokurative gdje su majstori kuhali naš bakalar ....  ....Zirojević me primjetio... - hoćeš bakalara? - ne hvala. Samo sam došla povirit da vidim tko je tu... - kako ko? Pa crem de la creme. Bakalar ti je ludilo....hoćeš?  .....stvarno sam sretna što ovi ljudi danima brinu kako da naprave najbolji bakalar na svitu za Spli'ski Badnjak.... ...a dan je dug.... treba doć do Rive....Pjace....Đardina....Ispod Ure....probit se kroz gužvu...  ....naći se s prijateljicama.... te objasniti jednom momku sav ovaj šušur - danas započima vrijeme ljubljenja? To su oni dani u godini... - vrijeme ljubljenja? - da! Od danas, pa sve do 8. siječnja se ljubiš sa svima živima! Danas se ljubimo za sutra...od sutra se ljubimo jer čestitamo Božić, tako je sve do Nove godine....a onda se ljubimo jer čestitamo Novu.... - hahaha - nije smiješno! To je jedino doba kad svakog možeš ljubit kako hoćeš - a da odselite u Francusku? - ne! Oni se ljube pro forme radi... ti to ne razumiš - al to ide ovako... nego do kad ćete bit ovdje - do tri sata. Onda će past snig...pa ćemo ić di hoćemo - snig? kakav snig? - ponavlja i gleda u nebesko plavo nebo ... - vidi onog tipa tamo? E onog što piva...  - za njega ti je najveći gušt da pada snig na Badnjak i na Silvestrovo  ....dok su odrasli i dica vrištali od sreće .... neki drugi su se zabavljali snimajući to na razne načine  ....sve u svemu... čista i nepatvorena radost....  ... budimo i mi budalasti....sretni.... veseli... uživajmo dok nam dječja ruka popravlja melodije....  ... jer....ima li veće sreće od ovog?.... ....ili da bacim akcent na vrime od ljubljenja? ... kako god.... Sritan Vam Božić ....i budite sritni što nisam nastavila s nabrajanjem .... |
srijeda, 20.12.2017.
...pravila struke....
|
....čim se pojavi neki problem, možete čuti pitanje "što o tome misli struka? Što o tome kažu pravila struke?...." ...pravila struke brinu se o očuvanju zdravlja, tradicije, ugleda pojedinca, okoliša....napretku suvremene tehnologije u koja su opet ugrađuju pravila struke... uvijek čuvajući etički kodeks osobe i zanimanja .... nepisana su to pravila koja se prenose s generacije na generaciju .... iako gimnazijalci, učili smo ih i mi u školi... iz povijesti umjetnosti...iz logike....fizike....zemljopisa....na tehničkom.... čak me na ispitu pitalo zašto se kuće grade na podnožju planina, a ne na plodnom tlu ....  (Solin, 23.11.2017) ....suvremena svakodnevnica ima potrebu da sve te regule ubaci u određene pravilnike.... tad dolazimo do činjenice da Zakoni postoje zato da se krše...pa se svakodnevno krše sva moguća pravila struke... ili to kršenje dolazi od navika, ne tako daleke prošlosti, gdje se po sistemu "snađi se", brzo rješavalo probleme, a "o posljedicama ćemo mislit sutra jer, ništa nas ne smi iznenadit" ... uglavnom....kad god se pojavi neki velik problem, novinari pronađu nekog od struke da bi ga pitali što o tome kažu pravila struke! ....a ta osoba je uvijek u poodmaklim godinama....u penziji ili jako blizu nje.... ....gdje su nestali mladi koji bi trebali čuvat pravila struke? ....izgubili su se negdje u tržišnom kapitalizmu , tamo je važna samo brza zarada.... brzo snalaženje ...i brzo dizanje sidra....a to "brzo" nikad nije dovoljno brzo za naplatu realizacije.... ...a učili su nas da novine prodajemo na otpad....jer tako čuvamo šume...osiguravamo sebi čisti zrak i zdrav život... ...da što manje koristimo plastiku, jer se razgrađuje stotinama godina... ...da ne zagađujemo rijeke, jer je čista voda prirodno blago svake zemlje... ...da čuvamo okoliš za buduće naraštaje.... .... sve to znamo i govorimo.... 4 dana smo kupovali vodu....(a ja čak i za psa!) .... dok se istodobno hvalimo kako je Dioklecijan bio toliko napredan da i 1.700 godina poslije njega, još uvijek možemo uživati u čistoj i pitkoj vodi koja prolazi njegovim vodovodom... ...srećom se odustalo od Termocentrale na Peruči, tako da će voda i dalje ostat bistra i hladna ... (valjda i za piće) ...pa dok ulazite u Split iz pravca Dugopolja, prije nego dođete do Akvadukta, u auto će vam ući slatkast i ljepljiv "miris" s Karepovca...koji se upravo otkopava....vadi se godinama zakopavano smeće i odnosi van grada... kvaliteta zraka je smrdljiva....to su primjetili svi... ali što u njoj treba mjerit da bi znali jel' zrak štetan ili ne... o tome se struka još nije dogovorila... kao da ne znamo da što dublje kopaš po smeću to ono više smrdi ?... al ljudi su eto izdržljiviji od ptica... njima svaka glupost smeta...pa tako ptice umiru ...pjevajući ili ne...oko Karepovca, okruženog gradskim naseljima prepunim mladosti....  (nažalost slikano je mobitelom, 28.11.2017) ...a sve se to radi zbog njih... jer tu je napravljeno igralište samo zbog njih...  (Solin, 14.12.2017) ....a što na sve to kažu pravila struke, možemo vidjeti u seriji ... u Velom mistu se Vaša visost/Strikan (škovacin) branio od smrada pušeći škiju... sad bi nama grad, županija, Država, Ministarstvo zdravstva....tko god....svima mogli besplatno dijelit škiju ... može i na točkice, na bonove ili na recept ...kako god ...jer tako kažu pravila struke! ...koja se uče na škovacinskom fakultetu! - "pravi gradski škovacin koji oće biti dugovičan, mora lulu pušit! Duvan! i to najžešću krđu da dim odbija od sebe...vavik si među kartušinom, pišotom, štracetinan i ne odbijaš li taj smrad od sebe, gotov si! Infetat ćeš se! Diš unda?" ...uglavnom mi smo posebni jer "svatko misli da zna što ova zemlja treba" ...samo previše nas je....koliko ljudi, toliko čudi... a pojedinac nikako da skupi istomišljenike ... (osim ukoliko za to ne osigura novac iz proračuna) ...a on se najlakše puni porezom na duhan....(nisam mogla odolit da ovo ne dodam) |
nedjelja, 17.12.2017.
....A di si ti?....
|
....srećom su rijetki dani kad jugo puše takvom snagom, kao što je to bilo u subotu.... zima...neugodan vjetar...svi ludi, grintavi kako se to i priliči... mi se u Splitu tribamo najprije smrznit da bi shvatili da je davno prošlo ljeto i da je vrime za izvadit zimsku robu.... ....svaka kiša mora stat....ka i svaki vitar... posli kiše dolazi sunce....i to baš onda kad triba, jer se planirala akcija udruge Most "A di si ti?"... - kakvu ti to vezu imaš kad si posli onog vrimena jučer, dobila ovako lip dan? - pitala sam Đordanu - hahaha....jesi li ti to vidila? Nitko ovako lijepo vrijeme nije mogao predvidjeti!  ....ono što smo mogli predvidit je krcato svita, puno dobre volje.... ...ovo je već 17-ta godina za redom, tako kažu, da se organizira ovaj predblagdanski buvljak s ciljem "senzibiliziranja javnosti za problematiku beskućnika, te poticanje mladih na volontiranje" ....(toliko sam puta napisala ovu rečenicu da je već znam napamet) ....čula sam podatak da je tu 40 štandova s 60 izlagača koji su se sami javili....više im valjda ne triba slat pozive, oni se spremaju za ovaj događaj cilu godinu.... tko bi ih sve nabrojio? ...  ....bilo je tu svakog svita....  ...od vrtića....teta pričalica.... ljubitelja znanstvene fantastike.... učenica osnovnih škola zabrinutih zbog slabe zarade (valjda)  ....do onih koje su se zabavljale kupujući....  .... kao pravi buvljak.... svatko hvali svoje stvari....  ....spremni su i kišobrani.... a i ova dvojica, kao u loži jednog poznatog lutkarskog show-a...  ...hvataju poznata lica izdaleka...  ....tu sam i mala ja.... skrivam se od sunca....  .... nikome nije bilo čudno što sa kišobranima šetamo po sunčanom danu preko rive.... Pjace.... ime akcije je primjenjivo za razne situacije, općeprihvaćeno pitanjce na koje očekujemo iskren odgovor...a ovako je lakše pitat kad ne tribaš govorit  ...a ako imate nešto protiv....ne brinem se, čuvaju nas "opasni" bajkeri....  |
srijeda, 13.12.2017.
...želje...
....vrijeme je dobrih želja! ....al što zaželjeti?.... od obveza ne stignem ni razmišljati, planirati, organizirati... srećom postoje oni ....nenajavljeni....koji samo ulete... te ostave nešto što te na tren razveseli... ....ovo malo crvenila, da mi dašak veselja svaki put kad ga preletim pogledom.... ....danas je sv. Luce.... jedan me samo došao pozdravit....stajao je kod mene možda 40 sec...dovoljno da mi na stolu ostane čizmica... znam da nije sv. Nikola....al čokoladi još nije istekao rok trajanja....  ...ovo je znak da sam ipak ove godine bila dobra? .... kad zazvoni mobitel - izgubio sam mail. Možete li..... - nema problema! - a da dođem po Vas i prebacim Vas kući ...za kaznu? - može... ....nisam ni sjela u auto u ruci mi je već bio mali magnetić iz Finske.... ...sitnice prijatelja koji vide da se lomim okolo, ne razmišljajući o sebi.... a meni baš treba malo vremena za sebe.... da razmislim... da odmorim mozak...da možda štogod i poželim.... ...malo samoće.... malo mira....tišine.... bez razgovora.... zato, kad zazvoni mobitel, a broj nije memoriran, odbijem poziv... od toga nema nikakve koristi, vjerujte mi....jer nakon minutu nazove poznat broj i zamoli da se javim onom nepoznatom broju .... znači, svi mi imamo oko sebe one koji misle da se sve tvoje želje (ili zabrane) ne odnose na njih...jer oni su ti važni... bitni... ma šta oni uopće znaju o meni? ... znaju da imam novi aparat kojem se jako veselim.. imam ga već danima....al nisam pročitala uputstvo dalje od 10-te strane... ne znam ni di su mu osnovne komande.... samo ga nijemo gledam...i sretna sam što ga imam ...  ....uzmem ga u ruke....al mi glava teška od umora.... sjednem na kauč.... Tarja odmah dotrči po dozu maženja...  ...mrko me pogleda jer joj ne posvećujem pažnju....samo tom aparatu.... ...nisam u depresiji....samo sam preumorna od letanja, upita, zvonjave, molbi.... a Božić se bliži...i šta s njim? ... dobit ću dan odmora? ...ili novih molbi... mišljenja...praznih riječi.... ....želim malo muzike....fali mi nota i melodija.... P.S. Žao mi je što više ne posjećujem Vaše blogove....al' ne stignem ni na svoj....al ne brinite...bit će bolje....kažu, već od iduće godine |
nedjelja, 10.12.2017.
...moj pape....
...u Splitu se otvarao Obrtnički dom.... zgrada je to....sagrađena davnih dana, napuštena negdje '96.... i ništa tu ne bi bilo zanimljivo da se na zidu tog doma.... 1988 godine, mom ocu (i svim zaslužnim ljudima) nije postavljena spomen ploča! ...važnost domu daje velik prostor pogodan za seminare, predavanja, druženje....pa je upriličeno svečano otvaranje... klapa... šampanjac.... uvaženi gosti... novinari.... obrtnici....  ... i prigodni govori koji su me ostavili bez teksta.... prvi od njih, govorio je o mom ocu i o obrtnicima iz tog vremena.... treća od njih je vrlo emotivno govorila o mom ocu...pa je nakon svega novinarka došla do mene i pitala: "Pa kakav je to bio Vaš otac?" ....koje pitanje? ...pa on je MOJ PAPE... zvali smo ga dida, jer ga je to najviše veselilo... svi moji rođaci su ga zvali "barba Tonko", a ostali "šjor Bego"... što da Vam odgovorim na to pitanje???? ...Što da se kaže novinaru?....to se njega ne tiče.... on je bio naš....zafrkant, veseljak, tvrdoglav, uporan, skroman, radio je sve da okupi obitelj, brinuo se o svima, čuvao je tradiciju, vodio računa o svačijem školovanju, plesu, zabavi, putovanjima, slabima, potrebnima.....  ... "znate, on Vam je bio vizionar. Pa otvorio je servis za televizije u boji kad je od Zadra do Dubrovnika bilo 174 crno bijela televizora!" - ovo se novinarki svidjelo .... ma otvorio bi on i servis za mlažnjake i avio-industriju, al se to tada nije moglo ....a toliko je volio avione da bi nas uvijek vodio u Kaštela da gledamo kako slijeće onaj jedan jedini Boeing 707 koji je dolazio iz Zagreba.... (promislila sam) ..."bio je društveno odgovoran". U njegovoj radnji školovale su se generacije i generacije mladih. Neki od njih su dugo ostali radit, a poslije su otvorili svoj vlastiti obrt. Vi jučer pišete o dualnom obrazovanju...ma šta Vi znate o tome? I njegov unuk je polagao pomoćnički ispit u njegovoj radnji - promislila sam - to je nešto što niti ne znate da postoji....čak mu je i jedan bivši radnik jednom rekao "Sad mi je jasno zašto su tvoji radnici uvijek vozili bolja auta od tebe!" - brinuo se o ljudima...zato nije ni čudo da je žena plakala dok je držala govor, da su njegovi bivši radnici i naučnici iskreno plakali na njegovom sprovodu...  ("u 8 godina nismo uspjeli riješit stambeno pitanje naših radnika....svaki radnik može dobit kredit osim naših radnika, to su gluposti, kao što je i glupost da ne mogu bit član sindikata jer iskorištavam tuđi rad"" ) - "a tek plesovi.... najveći plesovi 80-tih su bili Bila noć i Ples obrtnika. Za to se uvijek tražila karta više. Na sajam u Munchen išli su autobusi obrtnika, negdje u svibnju, bi s radnicima i obiteljima išli na turnire u kuglanju, a u jesen bi, tko može, išao na neko zajedničko putovanje" - i ovo se novinarki svidjelo....al joj nisam rekla da su za opkladu Peraica i on prosili nasred Praga da mogu cijelom autobusu platit piće .... nisam joj rekla ni da se vozio po Champs Elysees -u na krovu taksija s otvorenim kišobranom .... a kad ih je zaustavila policija, smireno je sišao s krova, zatvorio kišobran i sjeo natrag u taksi, kao da se to njega ne tiče....  ....kako da joj objasnim da su se znali zabavljat i bez novaca? A u vremenima krize isto bi iznajmili autobus, ali tada je svatko nosio sa sobom ono što ima... još se sjećam limara koji je išao na put s punom košarom tvrdo kuhanih jaja ... kako sam se sramila dok je povlačio jastoge za brkove po izlozima Venecijanskih restorana, dok smo tražili neku jeftinu pizzeriju... oni su bili uporni, marljivi, radišni, imali su cilj i nisu dopuštali ničemu da ih omete ... "znate, oni su tada bili ugroženi, pa su se čvrsto držali zajedno. Jedino su tako mogli opstati!" - ipak, on je za gradnju ovog Obrtničkog doma garantirao svom svojom imovinom! - zato jer su bili odgovorni. Stajali su iza svojih riječi i djela  ... pa nisu im uzalud obrtnici digli spomenik još za njihovog života! O čemu mi pričamo??? Pa on je bio Zastupnik u Županiji...u Saboru... to je generacija ljudi koja je radila, promišljala, učila se na greškama iz prošlosti, držala se zajedno... stvarala...borila se za novo zakonodavstvo, bolje uvjete poslovanja, obrazovanja, međusobno se podupirala i stala iza svojih djela. Nisu to radili zbog novca, već zato jer su ih kolege imenovale, predložile, izabrale, oni su bili borci za očuvanje tradicije i za bolje uvjete života u sadašnjosti.... čast je to velika....zbog koje je vrijedilo stavit svu svoju imovinu na bubanj! ....ma šta novinarka zna tko je moj otac! On je bio prvi govornik na Radio postaji Split....  ...gospodin koji je uvijek nosio kravatu ma što god radio, jer radit nije sramota.... a kao nagradu za rad najviše se veselio otvaranju šampanjca....  ...onaj koji je doveo tovara u Radunicu....(i mene  ) ... onaj koji je svoj zadnji dah uputio meni. zbog čega sam jako ponosna... ....što reći novinarki kakav je bio moj otac? kakvo je to pitanje?.... |
