utorak, 11.10.2016.
...rutina...
|
....svako večer namjestim budilicu na jednom mobitelu... na drugome je već memorirano da zvoni cijeli radni tjedan ... legnem u krevet.... malko me trgne hladnoća lancuna...al se prekrivač obavije oko mene, čekao me... rastegnem se u hladnom krevetu, a on se zagrije u trenu...opustim se i zaspnem, ugodno ušukana...lipo je... ... najprije čujem zujanje....pa vibriranje nakon kojeg mobitel počne glasno zvonit ... zvukovi koji me svako jutro iznova šokiraju... izvučem ruku ispod pokrivača ...pa tapkajući po krevetu pokušam otkrit odakle dolaze.... lupnem dlanom po mobitelu, okrenem se na drugu stranu i nastavim spavat... nije prošao ni tren....kad evo drugog mobitela....al ja se ne dam... tapkam po krevetu i tražim ga rukom, skrivajući se ispod topline pokrivača...mlatnem ga i nastavim spavat... tad se odjednom probudi moja savjest i drekne "ajde radit!" .... iskočim iz kreveta...u šoku....gledam koliko je sati... shvatiš da je prošlo 20 min od prve zvonjave...i juriš pod tuš...srk kave... trkom na bus, da ne zakasnim na posao.... ...tako prolazi dan za danom... što je onda čudno da mrzim ponedjeljak... pUtorak... srijedu.... predpetak.... i što se toliko veselim petku.... dugom izležavanju u subotnje jutro... nedjeljnoj skitnji .... ...ipak, jednu je subotu trebalo ić radit...i navijem ja mobitel... odradim i zaboravim .... a smart phone... kao svaki glupan, upamti komandu da je iskoristi protiv mene kad se tome najmanje nadam.... .... u petak sam kasno legla ....kao da nisam ni zaspala... zuji budilica... pa vibrira...pa vrišti.... ne znam gdje sam...ne mogu pronać mobitel... odjednom se trgnem...."kasnim na posao" ...izletim iz kreveta...pod tuš.... nigdje nikog... ni tople kave... pas me u čudu gleda, a ja bez kave ništa ne razumijem .... gledam na sat... 5 min do busa... dosta mi je više da uvijek jurim na posao.... i to još bez kave .... pas dolazi do mene, rasteže se ispred mojih nogu....to je nešto što nikad ne radi ujutro jer zna da ga mogu pregazit jureći po kući....stavljam naočale na nos, uzimam ključeve, još jednom pogledam na sat... "subota" ... "koja subota? ajme subota je! Kako sam se mogla ovako prevarit?" ...pogledam još jednom .... stvarno je subota... glupi mobitel! ... ....mrzim tehnologiju i programiranje! ..... ....sunčano je ....a rekli su da će kiša.... da skuham kavu....ili da odem van?  - kako si mogla falit dan? Ti, koja brojiš dane do petka? - a šta bi ti napravila da ti ujutro zazvoni mobitel? Digla bi se iz kreveta i otišla na posao! To je dnevna rutina bez kraja i konca - ajde bar je danas lip i sunčan dan....sutra će kiša! iskoristi to rano buđenje za izležavanje na suncu .... a sutradan....na kišnoj kavi...  ...nigdje ni pasa....  ....jedni se šetaju.....djeca se igraju....neki pričaju na mobitel....  ...odrasli treniraju nogomet....  ....svatko se zabavlja na svoj način...  ...i zahvaljuju prognozerima što su pogriješili.... pa prskaju sve oko sebe....  .... prekrasni listopadski vikend.... ovakvo vrijeme već nam je postalo svakodnevna rutina.... (ovoj kiši koja sad sipi...unatoč) (Split, 8. i 9.10.2016) |
