srijeda, 13.04.2016.
...po mraku....
|
....nakon cjelodnevnog boravka na poslu...pa na jednoj večeri... sanjam o tome kako ću skinit postole s nogu... razmišljajući o najkraćem mogućem putu do kuće.... ...preko ferate! ...prostruji mi kroz glavu...iako to nije ruta kojom se obično krećem... ....gledam željezničku stanicu u mraku... žaleći što nemam foto aparat....a ispred mene stoji nešto kao vlak-metro-tramvaj? ...  ...na njemu, skriven među grafitima, svijetli moderan natpis "Split - Kaštel Stari" .... ....hahahaha....da nisam ovuda zalutala ne bi ni znala da vlakovi iz Splita još voze....niti da imamo tako zanimljiv vlakić koji vozi tako blizu ..... razmišljanja mi prekine zvuk poruke "Mogu li nazvat?" ... tko bi tipkao odgovor po tom mraku... pa jednostavno nazovem - možeš me nazvat! - onda prekini da te nazovem! - ne mogu prekinit jer sam izgubljena u mrklom mraku na željezničkoj stanici - ali si ostala bez novaca? - ovdje se zarađuju novci? Nigd'i ni pasa? Nitko da me zaustavi... - vide grintavu gospođu u srednjim godinama pa su se svi sakrili - ma kako ti znaš di se zarađuju novci? - ulijećem u protunapad - ne znam ja ništa. Ne znam ni di se to radilo u mojoj mladosti! - ajde...ne pravimo se sad fini! Zna se da se to radilo u đardinu... - ti znaš di se to radilo...ja ne! - ajde kvraguc...evo sam našla put do Biskupove palače! - misliš da si sad na sigurnom? ....neće mi više past na pamet ispitivat škure prečice do kuće.... ovaj put sam dobro prošla....jer, srećom po mene....nigdi nikoga tamo di se treba radit za zaradit  |
