srijeda, 13.01.2016.
....trag...
|
….dolazi ti u snovima….tiho i nenajavljeno …ne možeš kontrolirat snove..... ....pogled na jutarnju kavu izmami ti osmijeh na lice ... ne možeš kontrolirat osmjehe.... .... na benzinskoj stanici ruka ti sama krene ka čokoladicama ....ne možeš kontrolirat reflekse? ....dok gledaš bijele zidove svog ureda ...čekajući ...znaš točno što radi u tom trenutku....vidiš pokrete, čuješ glas ...ne možeš kontrolirat maštu!... ...dok hodaš ulicama kojima se kreće...očekujući slučajan susret ...zar misliš da možeš utjecat na slučaj?.... „Uvijek čeznemo za onim što je zabranjeno i želimo ono što nam se uskraćuje.“ (Ovidije) ....a svakim korakom za sobom ostavljaš trag....  ...obris kojeg ćemo uvijek prepoznat u gomili....  ....vjetar...more....kiša....sve može obrisat ove tragove, ali... uvijek ostaje ono nešto....nevidljivo tuđim očima, što ti mami osmjeh na lice... ...i sol.... |
