utorak, 15.09.2015.
....na osmatračnici....
|
...išla sam prema kući i razmišljala o tome kako se stvari u mom životu sređuju....polako, ali se sređuju ... dok ja jurim kroz život, život oko mene se očito dešava jako polako.... Zašto je to tako? ....možda zato jer ne primjećujem ništa dok trčim?... ...možda zato jer gledam stvari kroz trepavice dok sanjarim?.... ...možda zato jer sam uvijek željela sve sama napravit?... ...najvjerojatnije zato jer nikad nemam vremena za sebe!.... ....i Korni ide polako u potragu za djetelinom s 4 lista, pa što ne bi i ja?....  ... sjela sam sama u kafić na Pjaci....koncentrirala se ljude koji prolaze....neke maske šetaju okolo...  ...ugledam crni kišobran ispod bijelih suncobrana...  ...o o ....ovo mi se svidilo...  ...dosadno mi je...nema ništa lijepo u gledanje nepoznatih... pa odoh do Seme... tako su svi poznati, ali je kava loša!.... oni što tu sjede....sjede tako već od prošlog tisućljeća....a meni je lakše gledat nepokretne stvari nego pokretne.... - Vi žene više koristite mobitel za slikanje od muških! - kaže mi Matko nakon što sam pokušala slikat sve pse koji su oko mene u kafiću - na krivu si se namjerio. Kad sam otkrila da mi se kamera u mobitelu može preokrenit i slikat selfi, vrisnila sam od užasa ugledavši svoje lice na ekranu mob-a. - ali gledam te kako slikaješ - ma slikam Vaše pse za Fejs. Inače je slika s mobitela nešto što služi za zavaravanje protivnika...nikako za nešto ozbiljno. Priznajem da od kad sam nabavila aparat drugačije gledam svijet oko sebe....detalji mi razni privlače pozornost...al' nikako da usporim hod... ...vrijeme mi je već...moram to naučit.... hodat i vidjet i prepoznat ljude oko sebe .... nemoguća misija? ... ...uvijek su me oduševljavali oni koji hodaju usporena, .pravilnog, odmjerenog i lakog koraka..... dominirali su ulicom... trgom... rivom... a kad bi ušli, u njima nepoznat prostor, osjetila bi tu stotinku sekunde u kojoj bi upili svaki detalj te postavili sebe, svoje ponašanje, kretnje u odnosu prema sredini... ali to uvijek rade muškarci..... njima je to nekako u genima... ženama pogled uvijek privlače, možda nevažni, detalji ...sitnice.... ...moram vježbat....to je sve stvar obuke? .... sjednem za stol na rivi...to mi je najbolje mjesto za vježbu....  ....pokušavala sam pogledom obuhvatit prostor oko mene .... dok ispred mene....naglo, veselo, ne zamahne nečija ruka na pozdrav.... jedva sam stigla podignit kažiprst da se javim....a dok sam namjestila osmjeh na licu....više ispred mene nije bilo nikog ... nikad ništa od mene?...ma koga briga! ...nikad od mene dobrog osmatrača .... |
