nedjelja, 19.07.2015.
...bez šešira....
|
....znala sam da će u subotu biti velika smjena turista.... ....znala sam da će bit rekordna vrućina.... ...ali oprostit ćete mi....bio mi je prvi dan godišnjeg... i spavala sam do 11,30.... ...onako krmeljava.... uzela sam kavu koja je već dobila upalu pluća čekajući me...toplu krafnu, kupljenu prije sat vremena, ali se jednostavno nije mogla ohladit), kad će sin - vani je nesnosno! - a ja nisam kupila kartu za katamaran ... podne je već bilo davno prošlo kad sam se uputila u gužvu među nekoliko desetaka tisuća turista koji su pokušali doć do nekog od otoka...normalno, bez šešira.... kad gle čuda... na prvom šalteru na vrhu Rive nikog... - imate li kartu za katamaran? - šalter do! ... na šalteru do...10-ak ljudi strpljivo čeka u redu....svi imaju nešto na glavi....a ja bez modnog dodatka...srećom, trebalo je manje od 5 min da dođe i na mene red.... - svaka čast! - promislim ...i upitam službenicu koja je tečno govorila engleski - katamaran za Dubrovnik - morate ić do Sv. Petra i kod Kapetana Luke - MOLIM???? - ne prodajemo mi ovdje nego Kapetan Luka! - a di je sveti Petar? ... e sad je ona shvatila da nisam iz Splita pa je krenila s objašnjenjem kao i svakom turistu - Gat sv. Petra! To Vam je 200 m naprijed pa odmah desno - a...hvala! .... odo ja tražit Kapetana Luku kod svetog Petra... hodam tako probijajući se između hrpe stranaca koji su, gurajući svoje torbe, točno znali di idu....a ja Splićanka.... tražim nekog kapetana u toj gunguli ...i sramim se što ne znam di je Gat sv. Petra...a stojim niti 100 m dalje... čudom se čudim kako li ovi brodovi odlaze iz luke....  ...kad odjednom ispred mene.... kraj kioska Jadrolinije ...velikim slovima piše "Kapetan Luka" ....toliko velikim....da ih ni ja nisam mogla zaobić.... ....sretna što se nisam onesvjestila na vrućini i završila kod Sv. Petra.... što prodaja karata ide nevjerojatnom brzinom ....unatoč činjenici da se uz kartu za brod treba objasnit i gdje brod staje.... otišla sam kući.... ...isto večer....u Đardinu....očekivala sam dobru svirku i dobru zabavu....  ....a Đardin u mraku.... svi sjede i pričaju....veseli žamor isprekidan smijehom dolazi odasvud....a onako u mraku ne raspoznajem lica.... - aloooo, zna li me tko ovdje? - poviknem - hahahaha, evo Elice...a vidi je što je smršavila - ti znaš reć pravu stvar ili u mraku ne vidiš dobro! A tko je ukrao struju? - pa valjda ti! Ajde slikaj ove ljude kako sjede u mraku - ako ih slikam, ubit ću mrak  ....sjela sam.... i uključila se u razgovor o tome kako je lijepo živit bez televizora, mobitela....družit se i bezveze pričat .... koliko god je organizator bjesnio što je u blizini nastao kvar na trafostanici, vlasnik Nadaline što mu ne radi klima u dućanu čokolade... nitko se nije dizao sa stolova.... uživali smo u lijepim pričama.... opušteno slušajući "Koncert za šum fontane i smijeh publike"... ...dugo je to trajalo...pa sam se spustila u osvijetljeni dio grada...popit hladan sok... i onako... između trepavica.... gledala put sv.Petra .....a u glavi se zavrti jedna davna pjesma grupe Stijene... ...ti što na rivi stojiš sam.... ...odoh ja malo na odmor...opet bez šešira... reklo bi se u toplije krajeve....nažalost propustit ću prvu predstavu Splitskog ljeta u mojoj ulici...  ....još 17 sati i 13 sekundi....i ja polijećemmmmm.... |
