….koliko puta ste čuli optužbe tipa „ne komuniciramo dovoljno“ …. najlakše je za sve optužit nedostatak komunikacije! … puno lakše nego priznat da se „zakržljavilo“ u svakodnevnoj komunikaciji… jer je lakše čuti riječi koje najčešće „onečišćavaju okolinu“ J … „….koliko krivih riči pobigne kroz zube a ko će ih stić ko i perje bačeno u vitar ne mo'š pokupit…..“ (Gibonni) …nije bitno govorimo li o lijepim ili grubim riječima…. želim reći da one čine jedva 10 % naše komunikacije…a ostalih 90 % …na njih smo zaboravili …. nije nam važna ni boja glasa osobe koja govori kako je vesela, sretna, umorna, razdražena, povrijeđena…. ni izraz lica, ni položaj tijela ..niti se gledamo u oči dok govorimo… kako god da naš sugovornik izgleda…bitne su nam samo riječi …one besmislene, beznačajne, tričarije…. …i dok tako šutim pričate mi što ste skuhali, što ste morali platit, kako vam je teško jer se trebalo nešto napravit…pušete….stenjete…opravdavate mi svaki svoj postupak…. sretni što komunicirate ili što na taj način izbjegavate da se postavi bilo kakvo pitanje, a vi ste zadovoljili svoje potrebe jer ste se sebi opravdali …. forma je zadovoljena…. …koliko oduzetog vremena… a život je lijep….emocije, smijeh, muzika i ples… zafrkancija… i zajedništvo s onima kojima otvoreno kažeš u 2 min što ti treba … pitali su, rekao si ….. i nakon nekog vremena shvatiš da te od puste zafrkancije nisu shvatili ozbiljno …. jer je još jedna sitnica zaboravljena… 98 % komunikacije, one dobre komunikacije je slušanje! Slušanje ne znači čuti riječi, jer i tako ne čujemo ni 10 % izgovorenih riječi….slušanje ne znači ni čuti one informacije koje želiš čuti, već shvatiti ono što osjeća osoba koja govori....staviti se u njenu kožu, vidjeti što od toga zadovoljava njene potrebe ....to prihvatiti ili ne ....tek tada možemo reć da komuniciramo! ... ….priznajem…. jako sam povrijeđena i pogođena nekakvim tričarijama…. možda nevažnim sitnicama… ali koje su jednostavno meni legle na dušu kao dokaz da me se ne sluša….da me se Naprosto ne doživljava …. - normalno. To je zato jer ti nikome ne kontriraš! Zato je najlakše po tebi! – rekla mi je gđa Tonka samo što mi je čula glas … a ja nemam vremena za nju….jer društvene norme ponašanja mi ne ostavljaju nimalo vremena nizašta…. …previše je riječi pobacano okolo… treba ih sve skupit…. maknit u gomile sa strane da si prokrčimo put Zdrave pameti braneći se od napada da premalo komuniciramo ….ne shvaćajući da komuniciramo cijelo vrijeme ….ali tome ne pridajemo pažnju, pa zašto onda insistiramo na tih…niti 10 % nevažnih dijelova … jer je lakše? …. jer je opipljivije? …. ….ludim gledajući vas…. ludim slušajući vas…. u grudima mi teška kugla gorčine…. uvijek sama protiv svih? …zar nije lakše skočit u vodu i pustit neka me voda nosi? … kokolovat se okolo …dodvoravat se i sa smiješkom na usnama klimat glavom….biti jedna od vas uništavaća smisla riječi i života? …ne brinite….ja vas jako dobro čujem …ja vas jako dobro razumijem… vi ste oni koji su zaboravili kako je to kad se nađeš u situaciji...kad osjetiš da treba nešto reći...zapravo ti riječi same naviru, ali ne silaze s usana... teško je prekinuti ljepotu koju tada osjećaš... a tišina vrišti...govori na svim jezicima....sve se čuje, zna i razumije....a da ni jedno slovo nije izrečeno... samo možda koji jači uzdah... ono tiho mačkoliko predenje .... ....s vremenom ti je žao što nisi rekao što si mislio...i toliko se puta vračaš na taj trenutak...žališ za propuštenom prilikom.... tad shvatiš da je svaka riječ već ofucana... možebitno krivo shvaćena...toliko puta krivo upotrijebljena....obvezujuća....bespotrebno obećavajuća .... zaboravljaš pri tom da su tvoje misli toliko glasne da ih se čuje nadaleko...pa je svejedno jesu li izrečene ili ne......čule su se.... ma koje god da si riječi upotrijebio... značenje je shvaćeno ... tada možeš reći i "Sretna Nova godina!"....svejedno je ...to je baš ono što treba .... "Sretna Nova godina Mačak!" …i cmox u nosić P.S. Pjesma ide jer mi tako paše....a slova su mala ili velika namjerno! |