četvrtak, 02.10.2014.
....ljetnikovac Skočibuha....
|
....sjedili smo za stolom...kad će odjednom jedna poznata splitska glumica ...(ovo je bitno zbog postavljenog mi pitanja) - bila si u Dubrovniku? - jesam! Najprije su me izgrizli komarci...pa su se onda muhe ljepile na mene, a onda su me odveli tamo gdje buhe skaču! - ma čula sam da si bila na Dubrovačkim ljetnim igrama! - jesam - svaki me detalj zanima. Što si gledala, gdje, tko je glumio... - a što da ti kažem? Gledala sam Romea i Juliju. Odlična predstava u kojoj je Julija proplakala 2 sata, umrla, pa naglo oživila kad je publika počela pljeskat...i onda mi nismo prestajali pljeskat od straha da ponovo ne zaplače i ne umre! - ma ne zezaj me... glumci...predstava...ulaznice...publika...sve me zanima... - unatoč kiši i cijenama, nije bilo ni jednog slobodnog mjesta. Ljudi bez ulaznica s akreditacijama, su stajali okolo na nogama. - puno? To je dobro, a predstava?  (photo by ZT) - predstava standardno odlična - dosadna? - ma neeee...ako prosjediš 2 sata na onoj tvrdoj stolici, a ne shvatiš da je prošlo 2 sata...nitko mi ne može reć da je predstava loša! - točno! - scene mačevanja su bile ludilo...savršene, Julijina dadilja je izazivala gromoglasan smijeh svojom pojavom, bila je naprosto savršena  (nepoznat autor slike) - Pa normalno...diva Neva Roščić je to. - scena originalna, jednostavna, bez intervencija u prostoru. Prastari renesansni ljetnikovac Skočibuha. - gdje je to? - iza Boninova. Točno preko puta ulaza u Ljetno kino. Prekrasan ambijent, a zgrada je i pogodna za predstavu jer su glumci mogli ić oko nje...i kroz nju. Prvi put sam čula za to mjesto i tako mi se svidilo da smo sutradan išli po danu sve pogledat, ali to je prestrašno. - kako? - oronula zgrada u kojoj je biblioteka... boja se ljušti, podovi, zidovi i plafoni sve je oštećeno očito u bombardiranju, knjige su složene po podu i posvuda, lusteri se pretvaraju u žice koje vise s plafona. Tuga te uhvati kad uđeš u njega. Možda je zbog toga predstava i tu postavljena, da se prostor malo animira. Ne znam što ću sa pustim slikama koje sam slikala. - pa piši o tome - žao mi je. Tako lijepo mjesto, a tako zapušteno i ostavljeno. Ne mogu ja pisat ružne stvari. - Objavi slike! Možda pomogneš ...pa evo....2 mjeseca poslije ...ipak objavljujem malo fotografija ...  ...iza ovih vrata nalazi se kamena psećja kućica...  ...koja čuva prekrasan perivoj....  ...pomoćna ulazna vanjska vrata....  ....boja se ljušti svuda po terasi....  ...prvi kat ljetnikovca....  ...očito je da je nekad znao za ljepše dane  ....biblioteka....  ... knjige su posvuda...  ...a svjetla nigdje....  .. podovi su u istom stanju kao i plafoni....  ...ali su zato prekrasna vrata unutar zgrade, srećom, jako dobro sačuvana.....  |
