srijeda, 27.08.2014.
...slika na plazmi...
...kada nema signala za internet...onda moraš pogledat malo u susjedstvo.... .... potražit mjesto gdje ima dobra plazma...  ....tada iskoristiš gostoprimstvo ...zatražiš da malo poprave sliku...jer previše blješti...  ...još malo...proširi kadar...  ....dodaj malo roze boje....  ...ne...nevalja kad spustiš ....  ....stani! savršena slika.....  ...nema ništa bolje nego gledat TV na godišnjem odmoru.... želite li vidit što je na drugom programu?.... |
nedjelja, 24.08.2014.
....blogorođendan....
...nikad ne idem u WC van kuće... ali kako se kaže "Nikad ne reci...." ...tako postoje prilike kad ipak moram otić... bilo je to zadnji put u Zgrebu 1.7.2014 godine u 11,45 sati... i platila sam 2 kn  (ne znam što ćete s ovim podatkom...ali je događaj slučajno fotodokumentiran pa ga nemojte zloupotrebit) ...dok sam jučer žurila na svoju subotnju podnevnu kavu u omiljen kafić...trebalo mi je na WC.... to je vrlo nezgodna situacija...jer u mom gradu trebaš "ulovit" stol na štekatu... to je ozbiljan posao... treba se tu borit protiv svih dokonih domaćica koje su tu po cijele dane...nepušaći koji uživaju na zraku...turisti.... itd itd.. a ja, ne mogu ostavit torbu na neku stolicu na ulici i otić na WC ... toliko luda ipak nisam... ....konobar stoji na vratima i osmatra štekat....a ja ulijećem...onako...naprosto nabrzaka - dobar dan gospođo, jesmo li za kavicu? - najprije moram na WC, pa ću sjest negdje u hlad s pogledom, da mogu slikavat - ovaj prvi stol je najbolji? - ne, onaj na kantunu prema Pjaci ima više hlada? - izgleda da ima! ...ulazim u kafić....gazda me sretno pozdravlja - Elice, došla si! - a evo jesam - kavicu s ljubavju? - je samo moram na WC, pa ću sjest u hlad - najbolje ti je ovaj prvi stol - već smo konobar i ja zaključili da je najbolji onaj na kantunu prema Pjaci - a dobro ...i tako sam na sva zvona objavila da idem u društvene prostorije... tko će mi sad vjerovat da ne idem nigdje van kuće na WC kad o jednom takvom pothvatu ljudi dilaju račune okolo.... a o drugom evo i ja pišem na blogu? ....izlazim van iz kafića...konobar na vratima... - eno Vam kava na stolu. Gazda ju je već platio! ...gledam stol na kantunu...nema ništa na njemu....gledam u taj prvi stol...i on prazan.... krenem na štekat i mislim se što mi je konobar to govorio...pa ipak odlučim da ću sjest na stol na kantunu, koji je nekim čudom još uvijek prazan...kad ugledam  ...postavljen stol u hladovini gdje je netom netko sjedio.... čeka mene... ...zašto gazda časti? ...sigurno me se jako zaželio? ... dolazi i drugi konobar ...javlja se - pa di ste Vi? Nema Vas....a doći će i naša zima pa ćemo mi lijepo uživat u kavicama - doći će i naših 5 min...ne brini ....uživam u miru i kavi...gledam ljude i koga ću slikat.... nešto slavim...ne znam što...al eto ovi u kafiću očito znaju... ...popodne kiša...pljusak... oluja....uzmem fotoaparat....odlučim pričekat dugu.... nisam dugo čekala  ...došla je.... i nebo slavi! ....9 godina jednog malog bloga .... 0 slika i jedna pjesma P.S. 23.8.2005 godine u 21,22 kreiran je ovaj blog na njemu je objavljeno 1.307 postova s 22.123 komentara i ni jednom slikom (tako oni kažu) u čast njegovog rođendana jučer je cijeli dan bio na naslovnicama |
četvrtak, 21.08.2014.
....tko te šiša?...
|
gledam neki dan jednu Englesku emisiju o starim zanatima...u kojoj s toliko poštovanja govore o ljudima koji su omogućili da živimo u lijepo uređenim toplim kućama, udobno zavaljeni u svoje fotelje s papučama na nogama, s lulom i čašom pića...povremeno grickajući kekse...ogrnuti u topli ogrtač .....dok slušamo muziku sa gramofona.... naglašavajući da ničega ne bi bilo da nije bilo obrtnika koji su sve to napravili svojim rukama...te dalje nastavlja o učenju tkanja tkanina....zanat koji se uči i po nekoliko godina...ali je lijep, stvaralački .... ...i kod nas su obrtnici bili cijenjeni...o šegrtima postoje i priče u našoj književnosti...al ipak kad se dijete ide upisat u školu pazi se da ne ide u neko obrtničko zanimanje....to je ipak za neke druge... moje dijete će završit fakultet (pravo ili ekonomiju)....svatko treba bit pravnik ili manager....a naročito dijete od mame koja nosi dizajnersku odjeću, s visokim štiklama uz odgovarajuću kožnu torbu, lijepo izmanikiranih noktiju prepunih zlatnog nakita, s trobojnim pramenovima na svježe isfeniranoj kosi koja lijepo upotpunjuje dobro našminkano lice... ...na jednom rođendanu prije nekoliko dana kaže meni prijateljica: - svako dijete treba najprije naučit nešto rukama radit i stvarat, a onda neka radi u životu što god hoće! Samo tako si mu osigurao egzistenciju i sretan i siguran život. ... zašto tako ne misle roditelji? Zato jer je radit rukama ispod časti? Časno je i pošteno jedino ako sjediš u nekom uredu i tipkaš okolo po internetu? Što je veći ured u kojem sjediš, to znači da su te roditelji bolje odgojili? ...ma opet ja skrećem s teme i trabunjam...al činjenica je da samo kod frizera možemo bit sigurni da je osoba išla u školu ...jedino su oni zadržali onu cehovsku povezanost, a tako čuvaju struku...(ok i liječnici i medicinske sestre)...ali o svim ostalim stvarima ne govorimo....samo pitamo tko zna koga tko će nam napravit nešto... tome je valjda kriva tržišna ekonomija i stav da svatko ima jednaka prava za radit što god hoće...radila sam kuću i nemam pojma za što su se školovali ljudi koji su mi radili po kući...znam da je onaj što mi je radio zidove po noći radio u pekari...elektroinstalacije su zamalo izgorile, jer je to komplicirano i ja to ne razumim, bratu mi se svako malo zaštopa instalacija pa cijeli dvor pliva...da ne kažem u čemu... .  (bazen mog brata ) ...dok se tako rušilo i gradilo po kući ....kad mi je stolar (mlad momak) došao postavit rukom napravljen prozor... počeo je čistit oko sebe da bi napravio posao kako treba...svi su zašutili, gledali ga što i kako radi...krali su mu svaki pokret očima.... ...danas...nekoliko godina poslije, kad sam došla do onih koji su baš majstori svog zanata, saznala sam da su mi elektroinstalacije kao tiramole po getu, te da je vodovodna vertikala napravljena na najdonjoj dopuštenoj toleranciji i spojena na kriva mjesta.... ...kako nam se to dogodilo da ne cijenimo struku? Znamo li uopće koju je školu završio onaj što radi za nas i onaj čije usluge plaćamo? ....vraćam se kući s posla...a novi susjed radi nešto u ulici.... ima ih 4-5...sa skalama koje non stop miču od zida do zida...dok sam pozdravljala čujem razgovor: - nema slobodnih linija, a u centrali kažu da imaju! - a uvik je to tako. Nemaju oni pojma što je na terenu. ...dođem kući i kažem sinu: - susjed izgleda stavlja telefon pa nema slobodnih brojeva - da nema broja, ne bi mu stavljali telefon, sigurno je to firma XY - nemam pojma - imaju majice (opisuje ih) - da - pa oni nikad ne mogu pronać slobodnu liniju. Kad je pronađu bit će to svjetsko čudo! ....znači da osim što se zna da ljudi ne znaju radit, zna se već i koja firma ima uvijek iste greške? I nama je sve to skupa smiješno????? ...rodica od moje prijateljice je ushićena što bi mogla otvorit obrt za stavljat silikonske nokte. - kad si ti završila za pedikera? - to ti je manikir, nije pedikura to ne znam radit. - ali pediker je zanimanje koje podrazumijeva da netko zna sredit i ruke i noge - ma ovo se ne dira noktiju, ovo je samo stavljanje silikona - da bi stavila silikone ti moraš izbrusit nokat? - da. ako to ne napraviš neće lijepo izgledat - i tako dopustiš da ti kroz nokte u organizam uđe kemikalija? Pa ti me hoćeš otrovat! - e sad ti dramatiziraš - pa valjda nokti imaju neku funkciju u našem organizmu osim što služe za čačkanje nosa i ušiju? - ti uvik nešto grintaš! ...grintala ja ili ne... iako nemam pojma o čemu govorim...ona ima još manje pojma ...a zarađivat će na tome ...i ako se uspije nametnutu svijetu mode, skupo će mi naplaćivat jeftino trovanje .... ...nama je sve ovo postalo normalno, jer mislimo da smo nemoćni? Ma dajte! Nakon što sam se opekla na vlastitoj koži...ne da znam tko me šiša....nego znam i ocjene u školi onih što su mi monitirali WC dasku... ja ne dam da me više zezaju.... .a Vi? Tko Vas šiša?.... |
nedjelja, 17.08.2014.
...da'ni Dioklecijana...ne bi ni Duje bilo?...
...zezam se...al činjenica je da je 7. svbnja Fjera sv. Duje... a sredina kolovoza su Dani Dioklecijana ... sve je tad okupirano rimljanima... ...idu pješice...ili na konjima...  ...a i Car sa Priskom je tu....već je postalo tradicija da se danima prije raspitujemo tko će njih glumit .... to je ipak čast...  ....manifestacija je to koja privlači jako puno ljudi.... znatiželjnika...turista.... ali tamo gdje je najzabavnije postoji smo jedna ulaznica... toga!....  ...pa su mnogi ostali izdaleka gledat uprizorenje mjuzikla "Diokles" ...nasred Peristila... u originalnom ambijentu, s 3 klupe... gledali smo ...slušali i uživali u Dioklecijanovom putovanju...  ...Priskinom veselju.. tuzi...  ....Dujinu smrt....  ...jel ovo začetak Torcide?...  ...a sve prekidano uzvicima... - Sobe...sobe trebate!  ...nakon svega rimska svečanost u Podrumima... stolovi puni rimskih delicija...  ...vino se točilo....  ....dvorske dame su tračale...  ...tako su svi gosti postali i akteri jedne davne priče....pa čak i ja...  ..zapravo sve je ovo kao uvod u ono o čemu sam željela pisat...o muškarcima u ljetnim haljinicama ...  ...provjeravala sam tko ima što ispod nje.... al sad je kasno da o tome piše. neki drugi put...ili sami dođite i provjerite...bit će još svega ova 2 dana...  ....  ....evo ....evo me...idem van... ....evo ih.... Dioklecijan i Priska...večeras (18.8) na Rivi....  Oznake: Dani Dioklecijana |
subota, 16.08.2014.
...lijeno jutro....
...lijeno jutro u Uvali Lapad.... ...dok zauzimamo mjesto za jutarnju kavicu kraj fontane....  ....pojavljuju se i prvi "gosti".... na doručku....  ...dok jedna jede....druga se umiva....  .... mama ima svoje hobije...  ....kad su oni završili s osvježenjem...pojavili su se drugi....  ...jer jogurt najbolje prija ujutro.... ...i dok se život nastavlja pokraj plakata koji poziva na udomljavanje životinja....  ...odlazim dalje ...laganini... |
četvrtak, 14.08.2014.
....A. u P.M....
|
...kažu da u novinama danas piše da su se sakupile žene u udruga za zaštitu muškaraca... ....da ideja nije nova pokazuje i moj članak na ovom blogu od 24.4.2008 godine... ...kako ima tehničkih problema kod ponovnog objavljivanja....ja ga copy pastam.... Temeljem svoje samovolje i danih mi prava, a činjenično sagledavši da niko ne može štitit prava muškarca bolje od žene, donosim slijedeću Članak 1 Odlukom Osnivačke skupštine na mailu nabrzaka@gmail.com osniva se Udruga za zaštitu prava muškarca. Članak 2 Naziv na engleskom jeziku glasi: Association for the protection of the men's rights Naziv na francuskom glasi: Association pour les droit et la protection des non-femmes Naziv na blogerskom glasi: Sredimo ih nabrzaka Skraćeni naziv Udruge je: A u P.M. Članak 3 Slogan Udruge je: Uzmimo sva prava u svoje ruke! Članak 4 Ciljevi Udruge 1. zajedničkim nastupom štititi interese muške populacije 2. zaštita muških prava između različitih spolova 3. poboljšanje kvalitete života muškarca 4. borba protiv stereotipova 5. poticanje pozitivne patrijarhalne klime u društvu 6. razumijevanje problema muškaraca 7. organiziranje prigodnih akcija, savjetovanja, skupova i predavanja Članak 5. Udruga svoj rad obavlja preko elektroničkih medija i ovog bloga Članak 6 Udruga ima svoja predstavništva i Ministarstva Članak 7. Svi imaju pravo ostavit svoje konstruktivne prijedloge u vidu komentara. Predsjednica Elyca Nabrzaka, v.r. Dosta je bilo….. Učlanite se i Vi..... članstvo u Udruzi možda neće riješiti sve Vaše probleme, al' će iznervirati ne-članove udruge :-)) http://elyca.blog.hr/2008/04/index.html#dan24 |
nedjelja, 10.08.2014.
...laganini....
|
- jel ti gotov godišnji? - je! - hvala nebesima. Nisam te mogao više pratit! ....točno je....bila sam svuda...u tri županije...uvik sam bila negdje i svi su govorili da im svojim odmaranjem "vadim mast"... ..tako uvik onaj koji je negdi, vadi mast onima koji su nigdi. A ti što su nigdi nemaju pojma što bi sa sobom kad su negdi.... ... puno njih smatra da je odmor kad radiš nešto pompozno... kad ideš na neka nobl mjesta....ma bila sam i ja...pisat ću vjerovatno o tome ...ali ono što me najviše dojmilo na godišnjem....nakon jedno 2 tjedna odmora...bilo je totalno ljenčarenje u jednom dvoru... prepunom zelenila  ...gledala sam u oblake....  ...u ruže i oleandar...  ...tražila bijele leptiriće u lavandi...  ...bumbare u ružama.... - idemo li negdje van ili kuhamo ručak? - ma poslušaj ovog cvrčka. Nenormalno cvrči! Previše jednolično... ...pokušala sam mahat rukama ne bi li se vratio u pravi tonalitet...al ništa... tražila sam ga okolo... i pronašla otvoren prozor...  .....zapuštene staze....  ....pojela sam salatu Caprese... i nastavila slušat zvukove prirode... huk nekih ptica koje nisam vidjela... zalud su nas učili u školi... čula sam i vidjela ptice za koje ni ne znam koje su.... pa sam se odlučila pratit "konverzaciju" crnog mačka i crno bijelog mačka...  ...bez glasa...oni su nijemo zurili jedan u drugog...odmjeravajući snage i odavajući jedan drugom poštovanje... stali su tako jako dugo....a stala sam i ja... - kako se sad cvrči glasaju? - sad su dobro. Uhvatili su dobar ritam! - hoćeš kavu? - možda nešto slatko? - da odemo na kavu i kolače? ....otišli smo na obalu... sjeli...naručili tortu... odjednom sam primijetila ljude oko sebe...baš mi to nije trebalo....najbolje se vratit u mirnu oazu...daleko od svijeta i gledat latice....  ..i tako ja koja sam negdi, vadim mast onima koji su nigdi. A ti što su nigdi nemaju pojma što bi sa sobom kad su negdi.... ...prekrasan dan....jer tko sluša i gleda prirodu sigurno će primjetit i dugu...  ...a Vi....podignite noćas pogled jer.... |
subota, 09.08.2014.
...frižider....
|
...ne možeš ljetovat bez frižidera..pa su one ...odmah s trajekta uletile u jedan trgovački centar na otoku... - kad kupiš frižider treba dan da se može upalit! - odakle ti to? - pa od onda kad sam kupila novi frižider - sredit ćemo to odmah i možemo na kupanje! .... kaže ona... izlazeći iz auta, podigne ruku da stavi sunčane naočale! - ne možete u dućan sa sunčanim naočalima ....začuje glas iza sebe ...obe se okrenu...ništa im nije jasno...a iza njih čovjek u radnoj odjeći nastavi s objašnjavanjem - zrake se odbijaju od stakala u prodavaonici pa je opasno ući sa sunčanim očalima ...taman je rukom krenila put njih da ih makne s lica kad je shvatila da ju zafrkava....tip se nasmije...pozdravi ih - bit će ovo dobar shoping....vidit ćeš ....kaže mi, potraži dio prodavaonice s frižiderima i zadere se - trebam vodiča za kupnju frižideraaaa ...u tom trenutku ugleda jednog...nešto manjeg od ostalih - kolika mu je cijena? - nema je! - ima li tko da mi proda ovaj frižider???? - prodere se na sav glas...nasloni se na odabrani frižider i zagrli ga...a prodavačica je krenila put nje još od prvog poziva...nije mogla znati da će ona pronać ono što traži u 20 sec - evo me! Tu sam! - koja mu je cijena? - piše na njemu! - ne piše ništa! - onda nema cijene - hahahahaha - samo malo. Sad je došao, pa nismo stigli zaljepit cijenu ...ode i vrati se s papirićem u ruci i 10 % popusta  - meni treba odmah! - to je malo teže. Sutra sigurno - ali došle smo na ljetovanje, ne možemo bez frižidera ...u tom trenutku dođe tip s početka priče i kaže - kamion za Nerežišća kreće za 15 min - može li frižider bit u njemu? - ako ga platite, ali ne možete ga odmah upalit. Ako je polegnut morate čekat najmanje 12 sati...ako nije polegnut 3-4 sata! - da Vam dam adresu? - ne brinite, samo ga platite - nemojte ga poleć - ma ne brinite, požurite ... sjure se njih dvije na blagajnu...pokupe kogumu za kavu s jedne police...onu metalnu...starinsku...jer ne može se ni bez kave na ljetovanju...a na blagajni red...jedna se nervozno vrti u redu...a druga slikaje okolo...  ...i evo ponovo tipa s početka priče....dovodi još jednog sa sobom... - evo vam vozač kamiona, objasnite mu gdje da vozi! ...ona objašnjava, blagajnica blokira...kad će ponovo tip...a sad dajte jedan račun onoj tamo gospođi... - samo da je u kamionu.... samo da smo stigle - ne brinite se, vozač će Vas nazvat - kad? - jako brzo! .... odemo mi "kući"... u kuću odavno nitko nije ušao...otvorimo prozore...mjesto gdje je bio stari frižider je prazno i prašnjavo...ona pali vodu...ja uzimam krpu u samo pobrišem pod gdje je nekad bio frižider... - ostavi to, poslije ćemo - ma poslije ćemo sve pomest...samo ovo ovdje strši! ...kad u dvoru kamion.... dolazi čovjek...unosi frižider...a na njemu piše adresa  ....čovjek ga raspakira....stavi ga u livel i kaže - nemojte ga odmah upalit...nek prođe koji sat... nije bio polegnut, al bar 2-3 sata! Ovo sve ću ja bacit, ako Vam ne treba...i ode...a odoše i one...na kupanje...  ...pa u poznati lokalni restoran... - imate li rezervaciju? - nemamo! - nema mjesta! Sve je popunjeno... - ali... - pričekajte ovaj stol...ako ne bude dok parkirate, popit ćete piće dok čekate - znala sam da će ovo bit lijep dan! ...a gosti, kao da su znali...digli su se sa stola i propustili veličanstven zalazak sunca  ...i desert za dvoje...  ...i slavlje paljenja punog frižidera...  P.S. Šta uradi Bračanin kad otvori vrata od frižidera? |
utorak, 05.08.2014.
....Zahvalni!!!!.....
|
....jutro je počelo uz kavu i diskretnu poruku konobara - a imaš li još i muzičku želju?  - ja? Ja nemam!...al' zato ovaj pas sigurno ima...:-)  ...dok na rivi staro i mlado....domaće i strano...pleše kolo s mladosti iz Ilidena...  ....uživamo u vatrometu....  ....Zahvalni!....  ....da se ne zaboravi!.... ....njih mrtvih ja sam živi spomen.... P.S. i dok je cijeli dan bio ispunjen mirisima iz Dubrovačke kuće.... večer smo proveli lunjajući gradom u potrazi za Vukovarcima....  ....jer ja znam što je bilo i kako je bilo .... |
