....sjećate li se dana kad su svi ludili za igračkama na baterije?... ...sijećate li se dana kad bi djeca dobila toliko igračaka, da bi poslije rođendana dizali kredite za kupovinu baterija... ...sve je za djecu bilo na baterije....autići...barbike...vlakovi...avioni... a onda su počele i igračke za odrasle...tranzistori.....bušilice...kazetofoni... ... kao spasonosno rješenje pronašao se punjač za baterije.... ali svaka vrsta baterije imala je svoje punjače... i taman kad smo nabavili sve vrste punjača (a i onaj univerzalni) pojavili su se aparati sa svojim punjačima ... vrlo zgodno i praktično ...jer smo se riješili brige oko baterija..... ...ali tada ....jer ništa u životu nije tako jednostavno da mi ne možemo zakomplicirat....shvatimo da unatoč utičnica u svakom kutu...njih nikad dovoljno..... ...svaki dan se mlatim s djecom da dođem do mjesta gdje ću stavit punit 2 mobitela, foto aparat, laptop, elektronsku cigaretu ...jer i oni imaju mobitele, tablete.... čak i pasa na baterije... i tada zauzmem najnepopularnije mjesto u kući....dasku za peglanje! .... pa na nju stavim sve svoje punjače ... ...kuća se po malo podijelila na zone!....svako dijete svoj kut čuva...razvila se tolerancija za utičnice ...pa zaboravimo na taj problem....sve dok ne odlučiš pozvat nekog u goste....jer bi se malo zabavljala.... ...ugostiti prijatelja meni ne predstavlja velik problem.... unatoč konfužjunu prije dolaska.... nedostatku prostora i micanju nespremljene robe... veselim se njihovom dolasku... budimo ljudi, da me smetaju ne bi ih ni zvala... te mi je drago da me deložiraju iz mog komoda....jer planiram...planiram istim žarom kao da sama idem na odmor... kako ćemo provesti koji dan...gdje ćemo ić na kavicu...na kolače...na dnevni i noćni izlazak.... što im pokazati....čime se pohvaliti....što unaprijed pripremiti da se što manje vremena provodi u kući, a što više van... ...ali zaboravim na jednu činjenicu. ... gost dođe s isto toliko opreme...a možda i više...a cjelodnevne aktivnosti istroše sve baterije ....tada nastaje problem.... ....dođeš kući...umoran i nasmijan....gledaš gdje ima slobodna utičnica za stavit punit bateriju od aparata, jer je u pola snimanja ostao prazan, mobitel može pričekati još sat vremena, ali ovo je žurno...kad tvoj gost izvuće svu svoju opremu ...i počne tražit produžne kablove.... kako sad glumit lošeg domaćina? .... ustupiš mu svoje mjesto za punjače...i promisliš "zašto nije donio duple baterije?" ...kad gost izvuće iz torbi duple baterije.... "kvraguc, a zašto nije donio svoju struju sa sobom?" - prostruji ti kroz glavu ... dok skitam tako....pod punom opremom.....vašim krajevima....pokušavajući doć do dobre slike...i još bolje kavice.... ...ako me sretnete....znajte da ću sigurno imat problem s baterijama....treba mi kap - dvi struje...navodno je Tesla davno riješio taj problem.... bez kablova i štekera....al ja se u to ništa ne razumim... ....naprosto se ne snalazim u svemu tome...osim što koristim sve te stvarčice na struju...i trčem okolo posudit malo struje... ..Struji struja U mojim venama Mrak okolo mrak Čeka na tvoj znak Pjeva oluja... |