ponedjeljak, 30.09.2013.
...život je prekratak....
|
.....zato ga nemojmo shvaćat preozbiljno.... jer se nitko živ iz njega još nije izvukao (nemam pojma ko je to rekao) ... budimo ono što nismo... ...budimo ono što potajno želimo biti.... ...budimo ono što nam je pri ruci... ...i koga briga ako izazivamo poglede...iskoristimo to za našu zabavu...  ....hoćeš li me slikat?e .......pogledaj me...da Ti....TI!...  (preksinoć na Rivi) ..život je tada puno ljepši i lakši... ...zaboravimo što drugi misle i rade... ...ne živimo tuđe živote... .... što nas briga što drugi imaju.... ...jer ne treba bit lud za izać ovako van ... treba samo bit svoj ... .....eeeeeeeeeeeeeeeee al to je ipak malo teško |
četvrtak, 26.09.2013.
...u oblacima....
....obožavam gledat vrhove planina u magli.... ....magla koja se lomi i preljeva preko ruba planine....  ...nose me ...u neka maštanja....i dok sam tako lebdila u svojim mislima...u magli primjetim bijeli sjaj....  ....paraglider....  ...uđe u oblak.... pa izađe iz njega....  ...pratim ga okom ....i uživam lebdeći s njim u istom ritmu...  ... odjednom vidim drugog...i trećeg....nestaju u magli...  ...proviruju iz nje....  ...gledala sam ih više od pola sata...  ...čekajući da slete u more.... al zračne struje su im bile očito dobre... i uživali su u ljepotama Parka prirode Biokovo.... |
nedjelja, 15.09.2013.
...moj razgovor s "Bogom"....
|
...petak je ....13-ti...još u ranu zoru me probudila hladnoća....zima je ovdje.... puno hladnije nego kod nas... gledam izlazak sunca kroz prozor ...nevjerovatna scena...zašto se nikad ne dignem rano da slikam izlazak sunca... vraćam se u krevet i pokušavam ugrijat, jer me već steže grlo ...još mi samo treba da se razbolim... ...dolazim na doručak...na terasi muk...a otvorene novine stoje na praznom stolu...i nitko ništa ne komentira....svi su se povukli u neki svoj svijet...tuga, nevjerica, nemir, strah.. kad dolazi konobarica - čiji je šlag? - onaj u spreju. - nemate Ledo? - žao mi je, ne! - onda mi donesite jedan ekspreso... al dupli...kakav bi sebi rado napravili...molim Vas...treba mi jedna kavica s ljubavlju... ...očito je shvatila moj očaj...jer....kad mi je donjela kavu...viknila sam oduševljeno... - toooo...to je to što mi treba. Hvala Vam od srca.... ....kavu sam popila...digla se sa stola...nesvjesna stvari oko mene.... kad odjednom ugledam Njega .... stoji uz ogradu i gleda u more... okrenut mi leđima... ne vidim mu lice.... al refleksno viknem... "ejjjj ..." ...on se okrene...raširi ruke...zagrljaj...poljubac u obraz...i zagrljaj... dugi....osvježavajući... trgnem se naglo i sjednemo za stol ... dolazi konobarica - meni jednu s ljubavlju - dajte i meni to, ljepo mi zvuči - nemoj! Nije to moja kava - ali je primamljiva - gospođa je opet na duploj kavi - tumači mu konobarica - onda meni jednu s mlijekom... a tko su ti ljudi? - moji kolege - što im je - boje se za svoj posao - zašto? - boje se odluke Ministra - tko je taj čovjek? - pa Ministar - tko je taj čovjek? - političar - Ma TKO JE TAJ ĆOVJEK? - nitko važan - eto! Znaš li da je danas petak 13-ti? - ne! Nisam o tome vodila računa - e pa petak je...i 13-ti! ...gledam ga u oči...on priča...ja pričam...osijećam nervozu kako me trese...al prolazi...brzo...pokušavam čavrljat ali mi je neugodno sjedit...kičma mi se krivi...nikako da se ispravim.... uzimam cigarete i palim jednu... dim ide prema Njemu... kao da će zakašljat...al se ništa nije čulo....tad on uzme jednu cigaretu zapali je... sad bučno zakašlje... - gasi to! - neću! - ma daj ugasi to! ...i ja bi trebala ugasit... zašto sam sad zapalila kad nemam potrebu pušit? Ovo mi se drugi put dogodilo ovaj tjedan...zapalila sam cigaretu u društvu upravo zato jer sam shvatila da nemam potrebe zapalit.... kvraguc i moj dišpet!... - tjeraš me? - da! - znaš li da mi je trebalo dugo vremena da dođem do ovdje? - stvarno? - pa nisi baš bila blizu - ajme ...nije mi neugodno...ali osjećam pritisak što moram govorit...osjećam se počašćeno... zašto toliki trud zbog mene?... - reci mi što želiš? ...u trenu sam postala svjesna činjenice da je ispred mene zlatna ribica koja će mi ispunit svaku želju na ovom svijetu...novac...sreću...zdravlje...ljubav.... nevjerovatno kako mi nije trebao niti sekund...obično ne znam što ću odgovorit na ovo pitanje kad se postavi u neobaveznom čavrljanju....al sad sam znala - obećanje! - kakvo? - da me zoveš na kavu kad ti budem bliže! - dobro! Stvarno me sad tjeraš? - da! ... dan prije sam tumačila svojim kolegama kako treba dignit ruke visoko u zrak prema nebu i viknut "Jeeee" ... on sjedeći u stolici odjednom digne ruke...i počne se istezat.... nasmješila sam se.... promislila kako ću mu reć da nije dobro...da ja znam bolje.... tad sam shvatila da ga više nema... ne znam kako je otšao...vidjela sam kako je pokušao platit kavu...al konobarica nije željela uzest novac..... što je dalje bilo ne znam... samo ga nije bilo tu... ali meni je dao ...vjetar u leđa....  ....niti sat poslije.... uživala sam.... opušteno.... neopterećeno u još jednom poklonu..... znajući da Vjetar raskopava more ja sam na brodu isplovio sam vjetar se diže i ruši na mene je njegovu namjeru znam on želi isprobati snagu na mene obrušava svu svoju moć al' ja sam krenuo tamo gdje želim i tamo gdje želim ću sigurno doć. Ne ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna, podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja, ne ne mogu mi ništa sve prirodne sile i sav njihov bijes ne mogu mi ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples. .... tu večer.... dok smo bili u najžešćoj raspravi...zazvoni mi mobitel... zaboravila sam ga isključit.... nepoznat broj... a meni neugodno....sve oči su uprte u mene...javim se...al šutim jer ne mogu govorit i odjednomm prošapćem ... - recite tko je, na sastanku sam i ne mogu glasno govorit - ovdje tvoja najdraža pjevačica! ...raširila sam oči od oduševljenja...prepoznajem glas.... još jedna lijepa stvar .... "kad ti život da limun...napravi limunadu"....tako govore svi oko mene... moji prijatelji mi stave neku pjesmu da me raspolože....a sad sam dobila i glas pjevačice :-) ....dan poslije...gledam u nebo...  ....ma tko mi što može? odem i kupim autobusnu kartu....dobijem sjedalo broj 13.... a on kreće u 13 sati.... al sad je već drugi dan....danas je novi dan.... hvala Ti na ovom.... ...u jednom trenu sve bi htjela kroz igru riječi a riječi su djela.... |
utorak, 10.09.2013.
....tragična ljubavna priča....
...svake godine pišem o izložbi cvijeća...a ove godine nisam bila..... zapravo...ove godine se izložba održava upravo sad...a razlog što se pomaknuo datum je Europsko međunarodno takmičenje mladih florista ....ima ih odasvud...Belgija, Grčka, Finska, Danska, Španjolska, Engleska, Njemačka.... i sad neću više nabrajat da ne pogriješim ...pa je otvorenje bilo dostojanstveno ...a istovremeno primjereno mladosti... slobodni penjači su podizali zastavu na zvonik svetog Duje...  ...ipak... pričat ću o jednom popratnom događanju za vrijeme samog takmičenja... uprizorenju vjenčanja Miljenka i Dobrile....kaštelanskih Romea i Julije.... ...mala delegacija je "karakom" iz Splita krenula put Kaštel Lukšića ...noseći sa sobom vjenčani buket za Dobrilu. (naime, na takmičenju je jedna od tema bila "vjenčani buket za Miljenka i Dobrilu") ... jedan od tih eksponata ukrcan je na brod...  ...na gatu u Kaštel Lukšiću dočekani su kao pravi svatovi.... mala grupa mandolinista je svirala dobrodošlicu... a ispred hotela Vtturi dočekao nas je pripovjedač i "stari svat"  ...i ispričao priču u dijalogu...koja glasi otprilike ovako " Plemička obitelj Vitturi imala je kći Dobrilu , a plemić Rušinić (Rosani) sina Miljenka. Među njima se razvila ljubav, ali obiteljska svađa prisilila ih je da se potajno vole i sastaju. Nakon što prekida vjenčanje Dobrile i Dražimira, koje je dogovorio Dobrlin otac. Miljenko je prognan u samostan Visovac. Dobrila bježi od kuće i sastaje se s Miljenkom. Saznavši za bijeg roditelji se pomire i pošalju glasnike ljubavnicima s porukom da se vrate kući i vjenčaju." (izvor http://hr.wikipedia.org/wiki/Miljenko_i_Dobrila) ...ispred dvorca Vitturi se najprije okupljaju djevojke i pjevaju...  ...pa im se momci pridružuju u pjesmi ...nastavljaju zajedno pjevat...i zaplešu....  ...odjednom se začuje pjesma.... a pred dvorcem se pojavi Miljenko sa svojim prijateljima....  ...ulazimo u dvorac gdje Miljenko dogovara vjenčanje  ...i zapjeva serenadu za Dobrilu.... očekujući da se ona pojavi...  ...Dobrili uručuju buket...i tu započima slavlje vjenčanja ... nažalost u trenutku kad je Miljenko uzviknuo: - dajte mi najljepše cvijeće za Dobrilu! ...meni je aparat zakočio :-) ...a uvik je to tako...u najvažnijim trenutcima... pozirali su mi poslije...al to nije "to"  ....svatovi su ponuđeni originalnim kolačima...fritulama...kroštulama...zapečenim bajamima...smokvama i grožđem...a tu je i kraljica torti....  (Kaštelanska torta) ....Dobrila se zabavljala sa svojim prijateljicama ....  dok ih je Mljenko sa čežnjom promatrao...  ....nakon vjenčanja gosti su se vratili u Split.... i nisu vidjeli nastavak priče....  "Dobrilin otac obuzet mržnjom ubije zeta. Ubojstvo se dogodilo poslije vjenčanja na pokretnom mostu ispred Vitturijeva dvorca. Dobrila od velike tuge izgubi razum i nakon kratkog vremena umre. Zajedno su pokopani u crkvici sv. Ivana u Rušincu, umjesto imena nad grobom im stoji natpis u kamenu "Pokoj ljubovnikom". (izvor http://hr.wikipedia.org/wiki/Miljenko_i_Dobrila) ...prekrasan doživljaj... smatram se sretnicom što sam ga vidjela... Kaštelansko kazalište...muška klapa...ženska klapa... Kulturno umjetnička društva.... svi su se ujedinili...da u tih sat vremena ispričaju jednu tragičnu ljubavnu priču i ožive uspomenu na dvoje mladih ljubavnika...  ...priču koju nismo učili u školi... za koju smo znali da postoji...priča koja se prenosi s koljena na koljeno ...a kako će je tek ...s puno ljubavi....ova djeca sutra prenjeti svojoj.... |
srijeda, 04.09.2013.
...bidan Car... ni kavu na miru ne može popit....
....grad je pun turista... pa je Car išao skrivenim uličicama u naoružanoj pratnji prema svom dnevnom boravku na Peristilu...da u društvu Priske popije kavu... - Ave Cezare....sve ti je puno svita...kao da znaju da dolaziš! - stvarno?  ...poslao je vojnike da provjere ima li koga i da mu zauzmu koji slobodan stol....  ...a oni u šoku....niti stola... niti konobara...ipak neke su djevojke shvatile da je Car u blizini pa su pojurile prema Vestibulu....al neće daleko...  .....nekako su raščistili prostor ....pa sad paze da se nitko ne približi...  ...okupirali su cijelo pordučje pokušavajući osigurati Cari malo intimnosti  - da mi je znati što svi vi radite ovdje?  - Otkrio sam ljepotu ovog mjesta i napravio za sebe palaču da ja u njoj uživam!  - zar vi ne mislite ništa radit? Od čega mislite živit? Zar mislite da novac pada s neba?  - rad je divan i oslobađa...  - a onda ćete moć platit porez da ja ne moram nšta radit  - Ja sam Car i shvatite da vam govorim za vaše dobro!  - Znate li Vi što će mi se dogodit ako ne usrećim Prisku?  - palac dole je ništa prema tome...mačji kašalj prema lavovima  - a oni što će doć iza mene...bit će Vam još gori ....znate lu to? Znate li? Ne?  - dogovorimo se...ta ljudi smo  (malo sam izmislila dijalog....al to je moj slobodan prijevod s latinskog...original je na snimci) ...jednominutni performance na Peristilu trajat će dok je lijepo vrijeme .... glumci se izmjenjuju...tekst je uvijek isti... ali moje zanimanje za njega ne prestaje P.S. Zanimljivo je kako ljudi na pazaru ...u prolazu pozdravljaju Cara s "Ave!" ..a on in odmahuje i odzdravlja..iako već godinama svaki dan isti prizor.... |
ponedjeljak, 02.09.2013.
....zbrda ...zdola...
|
dragi moji… umorna sam… možda malo isfristrirana…možda i puno (al to meni osobno ne smeta....a vi me i tako morate trpit ) …zapravo…jednom riječju…umirem od dosade! ... i triba tako...nakon ovako lipog godišnjeg odmora.... jednostavno sam bila u nekom drugom svemiru...lebdila sam među zvijezdama...slobodna...neopterećena...pažena.... ...a u mome svijetu su 3 najvažnije stvari: 1. smijeh 2. iskreno prijateljstvo 3. sex ...smijem se …ali mi je dosadilo pisat tekstove o zabavi… i o tome da je zabava u nama….samo je treba pustit van…na površinu…. Shvatite više jednu stvar: sazrijevanje i potreba da se bude ozbiljan je način manipulacije nad ljudima…"uozbilji se. Ponašaj se u skladu a svojim godinama" ...uobičajne su floskule onih koji grabe... trpaju u'se, nase' i podase....da bi stvorili nešto za "svoju djecu!" .... koja prevara...stvaraju za sebe, jer je lakše graditi zidove oko sebe....nego rušiti zidove u sebi! ...i kad sagrade sve što trebaju sagradit... dok drže svežanj novčanica u rukama...ne mogu više niti platit nekog da se iskreno smije kraj njega...jer onaj koji je kraj njega je isti on... tu je samo zato da bi se zavukao u pore njegovih zidova i uzeo koju ciglu za sebe... ...a djeca znaju kako se smijati....djeca znaju da je sve igra....a mi ostali trebamo shvatit da život ne treba shvaćat preozbiljno jer se nitko živ iz njega još nije izvukao! druga stvar koju moramo njegovat, je iskreno prijateljstvo. Znate li vi što je to iskreno prijateljstvo? Nije to zajednički uzlazak van….sjedenje u kafiću Iskreno prijateljstvo nije kad ti prijatelj titra jajca i ego da bi te zadržao uz sebe…. iskreno prijateljstvo je kad prijatelj kaže ono što misli…ne kontrolirajući pri tome sebe i način na koji će to reć …a prijatelj, s druge strane, ako i ne može prihvatit ono što mu je rečeno… jednostavno čuje i ne zamjera …moram Vam priznat da sam jako jako bogata i prebogata žena …moji prijatelji su moje bogatstvo … volim ih sve…s njihovim manama, vrlinama, tajnama…ne podržavam katkad ono što oni rade … i to im otvoreno kažem … bez straha svidjelo im se to ili ne… iskreno…otvorenog srca …s dobrom voljom da ne odmognem ako ne mogu pomoć … i sa saznanjem…da su moji prijatelji jako bogati ljudi…jer imaju mene! kao što vidite…moja je skromnost poslovična….a ego i tako čini samo 3/4 mog imena :-P ...i eto...došli smo do sexa... nečemu o čemu se ovdje ne piše... što se toga tiće...tu sam totalno nenormalna i ne znam što je normalno jer se ne mogu s ničim usporedit.... ...sve suvremene psihologije koje pišu o tome...pišu samo bombastične naslove..."što žena treba znati...što muškarac treba znati"....a zapravo se koriste raznim društvenim tabuima da ne bi rekli ništa o ničemu, a da bi zaradili novce... odakle im kompetencija da uopće prodaju takvo znanje? Pa znamo i sami da je cijeli život sex....svak svakog sa i bez "neke stvari".... :-) ...o sexu ne treba znat apsolutno ništa...osim da je to jedna predivna i prekrasna igra dvoje ljudi koji apsolutno vjeruju jedan drugome.... pa sad vidite zašto ne treba pisat o sexu....jer je on smijeh i povjerenje ... Zna li ovdje iko sreću pisati jel neko čuo za ljubav danas možda je važnije znati brisati ono što je davno ostalo iza nas ...nego vratimo se mi mojim prijateljima... ....digla sam se umorna nakon neprespavane noći...koja je došla nakon teškog dana ...koji je pak završio s glavoboljom ...i dok sam bauljala put kuhinje...na šanku me dočekalo pismo...netko mi ga je zaboravio dat... otvaram ga...kad u njemu...  ....jedna mala vještca Udruge Ponos iz Karlovca.... jedna tako mala sitnica...od tako velikog srca .... ....volim Vas.... Ruda...za tebe i Anu ...Vaša pjesma.... P.S: vidite da su moji prijatelji bogati jer imaju mene...pa mi mogu čak i poklone kupovat? jel da da da? P.S.2. sad imam 2 vještice...obe poklonjene od srca...al ih neću zabucat...točno znam koja je čija...iako su naizgled iste |
nedjelja, 01.09.2013.
...zabava je u nama....
|
....svi jedva dočekamo godišnji odmor....brojimo dane...sate i minute do njega.... tada krenemo s jurcanjima...viditi...uraditi... posjetiti....nadoknaditi.... ...šetamo se okolo... fotografiramo... da se drugima možemo hvalit gdje smo sve bili....  pravimo kolaže i albume naših slika.... da se imamo za što konkretno uhvatit kad nas budu pitali gdje smo bili i što smo radili... ali zaludu nam je...jer gdje god pođemo svuda sa sobom nosimo sebe...svoje misli...račune...probleme... gledamo gdje imamo zabave...i kako će nas drugi zabavit.... čekamo da se dogodi nešto.. što će nas ostavit bez teksta.... ....a nekako se svi zaboravimo opustit...prepustit.... zaboravit ..... ne mislit na ništa....i samo se ljuljuškat  ...u ljuljački....na valovima...na odabranoj siki uz more.... i uživat u dolce far niente....ili u tome kako se drugi zabavljaju.... ...a naš grad je ove godine turistički bum...svi se u njemu dobro zabavljaju.... možeš sjest u kafić i samo gledat ljude kako prolaze... koristeći razne načine da se zaštite od nesnosnih vrućina kišobranom i lepezom...  .....navečer šetaju s velovima na glavi....sa cvijećem u kosi....  ... s bocama na glavi...  među djecom u narodnim nošnjama ....provlačeći će između onih koji plešu...gogo plesaćicama koje reklamiraju svoj klub...  ....ili jednostavno spuste stvari na pod...ispred kafića koji im ima najpogodniju muziku....  ....zauzmite početni položaj.....  ...i kreni....  ...okret....  ....još jedan...  ....ne u meneeeee....neeeeeeeeeee.... ....ovo je poanta godišnjeg ...zabavit se sam....opustit se i uživat .... pustit mozak na pašu i radit ono što se ne priliči radit u ostalo doba godine.... ne brinit o tome što će drugi reć.... već se samo pridružit u zabavi... ...jer ne kaže se zaludu....."gdje kuća nije tijesna....." ... a moj grad je velik ove godine... ...a ako pogledate malo bolje....možete naletit i na ZZ top :-)  - jel prošao godišnji? - je evo jučer? - i kako je bilo? - ne sijećam se kad sam se zadnji put ovako opustila....mogu reć da sam se samo izležavala...gledala zalaske sunca i zvijezde. Nigdje nisam sebe....a ni svoje misli srela. - e pa to je svrha godišnjeg. A gdje si bila? - u Dubrovniku, na Braču...u Sinju...u Sevidu...na Rivi...na Pjaci.... - opla...skupi elitni turizam...a nema se para - pare? Koje pare? - pa slušaj...danas ti je najveći luksuz odmorit se, pa ti to nitko neće vjerovat. Zato svima govori da si bila na skupom odmoru - pa i jesam...moji prijatelji su moje bogatstvo - imaš bogate prijatelje! - da bogati su. Imaju mene!!! ....zabava je u nama...i svuda oko nas....ako je znamo viditi |
