ponedjeljak, 29.07.2013.
... vruće.... bogme vruće....
|
....vrištanje....cvrčaka.... ....povirila je kroz trepavice put prozora gledajući u sunčevu svjetlost koja se probijala kroz škure.... ....dan još nije ni počeo....a kapi znoja su probijale tanku plahtu koja je bila prebačena preko nje.... "idem pod tuš pa ću se vratit izležavat? ...ali kosa je puna soli...ne mogu leći mokre kose " ....vrtilo joj se po glavi dok je smišljala način kako da si ugodi u izležavanju...tek je prošlo 8... rano je još....kad zazvoni mobitel - jesi li za kavu? - jesam! - ok. Tu sam blizu rive. Može li za 5 minuta? - ako želiš da ne dođem gola na rivu daj mi 15 minuta! - pa ne bi baš bilo zgodno da si gola na kavi! Vidimo se onda za 15 minuta! ...odjurila je pod tuš...na prstima je preskakala kufer prepun robe ...pokušavši dohvatit nešto iz ormara...bilo što... priša je... obukla se i za 18 minuta je već bila na rivi ....vidjela ga je odmah ....sjeli su... - meni kavu sa šlagom! - rekla je - znači jednu s ljubavlju? - ponovila je sitna konobarica - daaaaaa. Di mi je Jadro? - eno je na prvoj liniji šanka ...i dok su tako ispijali kavu sunce je upeklo ispod bijele tende...ostajali su bez cigareta...al to nije bilo važno....a Jadro je došla pozdravit staru mušteriju - hoćeš li još jednu s ljubavlju? - stvarno smo mogli...ali ne ovdje...ovdje je vruće ...otišli su malo dalje...na Pjacu .... znoj joj je već probijao iz svake pore... košulja se raskopčavala....a ona je i dalje veselo čavrljala... - daj gurni taj privjesak u košulju - rekla mu je negdje između redaka....a on se nasmijao pogledavši u njen dekolte.... pristojan je nema šta...nije prokomentirao.... - još jednu s ljubavlju? - ne daj mi Pipi - kaže konobaru - Pipi? - upita i nastavi čavrljat.... ...ona se punila mjehuričima.... ispod suncobrana se zrak rosio...napuhivala se ko balon od velike količine soka kojima se punila....al vruće je....a razgovor ne prestaje.... biva sve zabavnije i zabavnije...a ni njemu se ne ide...i smjenjuju se tako odlasci na WC....narudžba pića za narudžbom pića....smijeh....ode još jedna kutija cigareta... i još jedna -.... ...do nje povremeno dopiru melodije.... promrda se u ritmu.... lipo je...opušteno...koga briga? ..."Bože....raspuknut ću se od ovoliko soka" ...promisli ...a roba na njoj joj je sve uža i uža ...al to je nije smetalo...niti ju je bila briga za sol u kosi koja ju je pekla i pekla...kao da joj je kaciga na glavi - daj još jednu putu! - znaš koja je najveća laž na svijetu? - ne? - još jednu putnu - a onda daj još jednu! - hahahahaha - a što ima od Pipi? - ma ništa....samo ona prastara reklama iz 70-ih - ajmo još jednu pa idemo - pa vrijeme je.... mislim da je prošlo 4  ...i tko nakon svega kaže da Pušenje ubija? sve je to od previše mjehurića u piću i od prevelike vručine :-) ...što mislite da je meni lako ić na kavu? Sad vidite zašto sam grintava po cile dane |
četvrtak, 25.07.2013.
....ribanje i ribarsko grintanje.....
|
jako sam izbirljiva kad se radi o kupanju u moru....more mora bit prozirno...čisto...bistro....i da u njemu ima ribica.... ipak dogode se trenutci kad jednostavno ne mogu odolit a da se ne ne bacim u more.... ...i dok smo se vozali okolo mjereći temperaturu mora pogodnu za kupanje....  ....došli smo do prekrasne uvale.... ....more čisto....ribice plivaju naokolo....  ....ali mi nemamo ništa korisno da bi ih upecali..... uzmemo smoki....jedan na udicu...drugi u usta....al nema koristi....zato idući put idemo spremni i dobro ekipirani opremom za preživljavanje...  ...koja uključuje svašta....  ...pa krenemo u velike avanture  ...strpljivo i polako....jer more doslovce vrije od riba...vidimo ih...gledamo ih....imaš osjećaj da ih možeš rukama uhvatit....  - zaludu pecamo...ništa od ovog - pun je mjesec! - ma unatoč njemu. - baci Elycu u more! Toliko je bijela da ako ima ijedna hobotnica u moru, uhvatit će se na nju! ...grintam na ove konstatacije....nitko ne cijeni moju bijelu put.... ...povremeno treba pazit da ne dođemo preblizu obale...  ...a pred nas se redaju prekrasni prizori....i dok tako sanjivo gledamo u zalazak sunca.... pojavljuje se i prvi ulov....  ....veličanstvena scena .... - koja je ovo riba? - nemam pojma! Vidi je kolika je - ogromna! - opasna! - vrati je u more! ....nastavljamo dalje polako po mraku.... kad ja vrisnem.... - uhvatilo se...uhvatilo...ne mogu povuć.... ... povlačim ja tako...povlačim....aparati spremni za slikanje ... da bi zabilježili moju glupu facu  - šta sam uhvatila? - morski čep! - kakav čep? - pa čep! - sad će cilo more iscurit? - da! ....a prizori na moru...naprosto nestvarni.... u noći punog mjeseca....  |
četvrtak, 11.07.2013.
....spomenik tovaru....
|
"Moj otac je imao tetu :-)…-.bila mu je prava teta…al kako se u obitelji «preskočila» jedna generacija…tako je ona bila samo par godina starija od njega! …a teta…kao teta… morala je pazit na svog nećaka…pa su oni zajedno stoljećima putovali po svijetu…. Dobro sam rekla: «stoljećima»…. Jer su počeli putovat '50-ih godina prošlog stoljeća…a završili s putešestvijama u ovom tisućljeću! …Ona je bila arhitekta…ljubitelj spomenika kulture….i član tzv «Društva Pere Kvržice»…tako smo milja zvali Društvo prijatelja kulturne baštine… znala je povijest svakog kamena…. Kako je voljela umjetnost pokušala je napravit i pravi izvorni suvenir…al' nitko nije ozbiljno shvatio njenog tovara…osim pjesnika čakavštine! " ...oni su njenog malog tovara držali na rukama dok recitirali čavsku poeziju na Danima Radunice (copy paste mog teksta objavljenog na blogu: petak, 21.03.2008. "….bila mi je pučka svečanost… ."  (tovarić kojeg su pjesnici držali na rukama) ....e pa ove godine .... u ponedjeljak....4 dana prije velike fešte Da'ni Radunice...u ulici se pojavio...  ...pa je moj otac odmah počeo nadgledat radove.... ....reakcije na tovara su bile različite... prije postavljanja i otkrivanja samog spomenika...novine su počele objavljivat tekstove "Stigao je tovar u Radunicu" .... neki su grintali da je previše stiliziran....drugi su mu se divili...djeca su ga odmah zajahala....  ...najprije su mu napravili postolje.... pa stavili tovarčića..... pa sve zatrpali zemljom...posadili oleandar i travu  ....puno ih je odmah dojurilo u našu malu ulicu da se slika s tovarčićem.... pa sam to napravila i ja ...valjda zato što su mi oni nekako suđeni  ...gradonačelnik je osobno došao proslavit s nama postavljanje spomenika tovaru ... u spomen na ona vremena kad su oni jedini mogli pomoć težaku u napornom radu....a i u sjećanje na žene koje su donosile povrće na pazar na tovarima, pa su ih vezivali u Radunici dok ga ne prodaju....  ...a i u spomen na moju pokojnu tetu Ilku...kojoj je to prije višet desetljeća palo na pamet....  ....Radunica je dobila svog tovara  ...odnosno Spomenik tovariman ...kako piše ispod njega  ...još jedan tovar je "otkriven" ...ostali još nisu... ...u spomen na moju pokojnu tetu Bosiljku (Ilku) Bezić, u Splitu, 29.6.2013. ...i tako naš dalmatinski tovar postane slavan! |
četvrtak, 04.07.2013.
....san Sustipanske noći....
|
...okupili su se na Sustipanu....na mjestu gdje je u srednjem vijeku bio samostan...pa konačište kraljeva...da bi početkom 19. stoljeća postao groblje van grada.... a krajem 20. stoljeća pretvoreno u šetnjicu...i mjesta gdje su se sastajali mladi parovi...skriveni od pogleda, među visokim čempresima na prekrasnom vidikovcu.... iako skoro pa u gradu...i zvijezde tu drugačije blistaju..a naročito početkom 21. stoljeća kad su tu počela i društvena događanja.... ...cijena ulaznice od 80,00 kn je prava sitnica...naročito ko se radi o večeri poezije.... pod otvorenim nebom... dok sjedimo na orošenoj travi ....ispred bina...tražeći slobodnu dekicu... a one su bile razgrabljene još za dana...od onih koji su došli sat prije zauzest svoje pozicije ispred bine  ...čekajući strpljivo da padne noć...  .... upalili su se reflektori... Rade Šerbedžija ....je prošao pokraj mene, onako polegnute na travi... popeo se na pozornicu...uzeo čašu crnog vina u ruku...i počeo pjevat  ...pričao je veselo...tužno....šarmirao je pjesmom...stihovima....mimikom...i tiho šaputajući u mikrofon...ostavljao nas je bez teksta.... ...čekaj ...i ja ću sigurno doći... ...tko čekati ne zna taj neće shvatit niti će shvatit drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.... ..... došla sam na Sustipan... s mišlju kako bi mi mama poludila da zna da sam sama krenila put tamo...u kasne večernje sate....a njih još nema... čekala sam ih tako ... gledala ljude kako ulaze...neki našminkani... neki dolaze na vespama... išlo je nas 4... a imali smo 2 ulaznice.... i kako očito znam čekati...priđe mi jedan par i pita - trebate li ulaznicu? - Da! koliko tražite? - ma ništa! ... dobijem tako ja još i besplatne ulaznice...a one će veselo.... - nismo ni sumnjale u tebe....hahahaha....lijepo nas je krenilo večeras... ...lijepo i čudno mjesto....travnata livada ...bez stolica....samo par postavljenih šankova uokolo da se može kupit piće... i mjesto za publiku...  ...ovo je vjerovatno VIP loža....jer ima i "stolić".... svjetla čudno obasjavaju stabla.... nađemo mi sebi mjesto blizu bine...polegnemo se po travi...donesemo piće...i malo se raskomodimo...  ...kad odjednom shvatim da mi je Rade Šerbedžija prošao pokraj glave.... brzo smo se opustili...i "raskomodili"  .. pljeskali video zidu...unatoč činjenici da je on ne livo od mene  - lako je Vama, Vi tu ležite i spavate, a ja sam gore na bini i moram radit - rekao je, a iz publike se čuo tihi šapat - Ines...Ines... ...i gitara je već zasvirala prve note.... ....savršena večer....na savršenom mjestu....u savršenom društvu....ma sve je bilo Naprosto Savršeno..... i tako do 1 ujutro.... |
