nedjelja, 26.05.2013.
...izgubljena na domaćem terenu....
....nakon pentranja po Vidovoj gori i slikavanja Bračkih ljepota.... ....krenemo mi na Bračke baklave o kojima sam toliko pričala.... kružn tok za ulazak u Supetar---znam da idemo na lijevo.... al sam malo falila pa smo uletili u usku uličice između kuća...iz kojih se nije dalo izvuć... ... pitam ja jednog motoristu za hotel "Palma" ...nemam pojma odakle mi to ime hotela...al čovjek ostao u šoku....nije imao pojma di je to....a ja se mislim kako ne znaš di je jedini i najveći hotel u Supetru? ... ona me tješila... - sve dok može proć retrovizor prolazi i auto - a kad ne bude mogao proć retrovizor? - onda ćemo ih sklopit! ....prva malo šira ulica i uputila sam je da krene put centra mjesta....kvraguc i baklave ....a ona ih je baš žarko želila.... ... dok smo tako skitali po mjestu.... ...ja se sjetim google pretraživača na mobitelu (a čim ne pazim na njih...oni odma paze na mene)  ... pronađem broj telefona od slastičarne....(zapravo je bio Bistro Punta....a ne Palma :-(((( .... sitna razlika....al bitno je da sam pogodila prvo slovo) - dobar dan, tražili smo baklave, al smo se izgubili - počela sam razgovor nevezano i blesavo - znate ja sam Elica i u Supetru sam i imate li baklava? - normalno da imamo, prepoznao sam Vam glas! ....ajme meni kako sam smotana da me pamte?....hahahahahahaha - pa mogu li ja kako doć do Vaših baklava, sad će nam brzo brod, a moja prijateljica iz Dubrovnika došla je amo samo zbog tih baklava. Platit ću koliko god samo da dođem do njih! - kad Vam je brod? Donese Vam otac na trajekt! ....e svašta...pomislim i zahvalim se na razgovoru! Otac? ha? ...ma nema veze...ne smijem se više sramotit ovakvim razgovorima! - mislila sam tako i nastavila slikavat  ...a da nisam ni znala da me od svuda prate njihove oči....  ....a vrijeme do trajekta se bližilo...pa predložim kavu u kafiću do broda.... da nam Kvadrica ne stoji sama u autu čekajući za ukrcaj....  ...i pjevušim... ....on je vidio jednu zgodnu crnku i počeo ju je pratit ....nas dvi smo krenile u auto po kartu.... Kvadar je sjela u auto....a ja natrag po njega....da nam ne ostane s crnkom.... kad odjednom ispred mene stane tip na motorinu i gura mi kesicu u ruke... malo sam ostala zatečena jer ne znam o čemu se radi... - kako ste se mogli izgubit u Supetru? - a ne znam ...al zašli smo među kuće - pa drugi put zovite da dođemo po vas - jel dosta 100 kn? - Vi niste normalni! Ovo Vam je zato jer ste se izgubili! ...i odjuri kako je i došao...krenem put Vedrana... - što je to u kesi? - pa baklave! - stvarno su baklave? - hoćeš jednu? - stvarno si zmaj!!!!  .....hehehehehe... stvarno su bile...ne 3 nego 4 baklave...i još nešto sa strane....  ....dragi Bračani...nema Vas zemlja! .... |
petak, 24.05.2013.
...Bračka gozba...
|
- nećete Vi meni sad autom u razgledavanje.... idemo malo ovo obić pješke...jer ćemo promijenit raspored i idemo na ručak! ...zaprijetila sam...nakon dugotrajnog čekanja kave .... i povukla gospodina V. da ga ne zgazi auto dok slikaje crkvicu.... a onda mi je palo na pamet da bi bilo zgodno slikat kako ga gazi auto... mogla bi štogod i zaradit na njemu... al već je bilo kasno...pomaka se...  ...i odvedem ih ja u obilazak....  ...lipo mi je...uživam u svojim mislima....sijećam se....smješkam....a oni se rastrčali posvuda i ne obadaju me previše.... kad odjednom vidim njega ...  ...uzverao se na kip....aj dobro....to nije preopasno.... kad gle....eno ga na zidiću....sad se pentra po srušenim kućana i izviruje kroz prozore...  ...polomit će se negdi? Daleko smo od mora.... - ajmo djeco....idemo na ručak.... dosta je bilo ...još samo jedna slika i gotovo! - vičem...a oni za divno čudo slušaju  - di idemo? - samo vozi ravno i prati cestu! ....dođemo do raskržižja....ispred nas uska cesta uzbrica - kuda sad? Livo ili desno? - ravno! - ma di ravno ženo božja? - samo ravno! ...za divno čudo opet sluša ... - ma di ovo vodi? - do restorana! - ma nema ovdje ničeg, a najmanje restorana - a što je ovo? - ma vidi nju! Sve zna. Kako li si ovo pronašla? Ali ovo ne radi - ma ne brini, Ovaj uvik radi! ...parkiramo...popnemo se kad se oni opet razbježali....nju sam našla da sjedi na zmiji...  njega negdje ispod crkve....  ....jedva ih smjestim za stol... pogledam u konobaricu koja gleda u njega...i kažem - mi se znamo? - da! Ja sam Vam sestra od N. Nego gospodine, jeste li vi ono upali u more? ....eto ti ga na! ...odmah je palo slikavanje....ja preporučam jelo...tražimo krumpir na pole iz žara...al njega je trebalo ranije naručit ... kad evo SMS....konobarica javila svojoj sestri da smo tu...a sestra zove u Milnu na janjetinu i kolače.... ...naš veseli razgovor odjednom je prekinio prekrasan miris... - joooj što je ovo dobro zamirisalo - ajme...ja bi ovo jela. - nadajmo se da je ovo naša narudžba - ako nije.... sad mi ona već prijeti ...kad odjednom ispred nas dolazi janjetina pečena na gradelama.... ne da je bilo za lizat prste....nego sam izala prste još po sata poslije jela.... jedno od onih ručaka kad ti je žao oprat ruke....  ...evo konobarice stavlja nekoliko pola pečenih krumpira posutih maslinovim uljem... - evo sam dobila malo za Vas... ....mlatimo se oko krumpira...ko gladna dica...janjetni unatoč.... da ćemo platit kad će ona - s kavom sam Vas ja častila! ...da sad čujem one priče o škrtim Bračanima? P.S. Slikano u Nerežišćima i Donjem Humcu |
četvrtak, 23.05.2013.
...u kofeinskoj krizi....
|
...nakon Škripa....skrenili smo lijevo...pa prva ulica desno ...i nakon kratke vožnje evo nas u Nerežišćima.... ispred nas prizor iz snova...  ...vrijeme je za kavu.... žedni smo već.... a tu su 3 kafića...uđemo u prvi...prepun biciklista.... na 2 koraka je drugi....al tu već zaustavljaju našeg prijatelja i pitaju za zdravlje...za pad...i za fotoaparat.... da ćemo nać misto u kafiću kad ono mravinjak od biciklista  ... šinjorina u biloj suknjici ulazi...izlazi iz kafića....nosi čokolade...kave...mi strpljivo čekamo... čekamo.....čekamo... i tad ju ja zaustavim - šinjorina možemo li dobit kavu? - nisam vam ja konobarica! - kako niste? - ja sam vođa puta ovih biciklista! ....ajme jadni vođa... konobari.... a i ja sam vođa puta... pa šta ću....dignem se i odem na šank naručit... vidim konobarica u poslu...radi.... i pitam gdje mogu zapisat narudžbu... ona prekine posao...ode u špajizu...donese mi blokić i olovku...pričeka da zapišem: 2 kave i nes od vanilije... i kaže da će mi napravit i donit... sjedimo mi tako vani i pričamo ...zezamo se... ponovo uđem u kafić... konobarica mi se nasmije iza šanka... sigurna da radi moju narudžbu ponovo idem van ...nakon idućih pola sata...ulazim u kafić... sad već stojim i čekam kad će ona ... - ma čim završim s ovim ...ja pomireno izađem van....pokušavaju me snimit tehnikom za uljepšavanje....al ne ide... meni ni plastični kirurg ne može pomoć  ...ljuta zbog situacije....u kofeinskoj krizi....a pomalo i dehidrirana ulazim u kafić, prijeteći kažem konobarici - pa dobro koliko još? - pa dok ovo ne završim, samo čokolade piju ...a ja gledam.... radi kavu po kavu.... za svaku čokoladu ode u špajizu...opere aparat... miješa ručno... nije u stanju 2 kave istovremeno skuhat.... ode pa opere žličicu.... pa se vrati....pa napravi čokoladu...pa ode na drugi kraj po čašu .... pa stane raspravljat o naručenom.... ja u šoku od sporosti, trampavosti, neorganiziranosti ...ne znam dal da se smijem ili plačem... ...a moji za stolom gledaju gđicu u bijelom hoće li sjest na biciklu....s već uperenim aparatima za snimanje scene ... bog te s kojim perverznjacima putujem... promislim i ponovo uđem u kafić - šinjorina! Ako me momentalno ne pustite da sama sebi skuham kavu, imat ćete posla sa mnom! - evo taman sam uzela Vašu narudžbu, još samo ova čokolada.... ...kaže i stane naplaćivat kavu biciklistima...jednu po jednu.... fiskalni račun...tumačenje cijene, vraćanje kusura....a biciklisti u redu ...jedan po jedan...njih 15 za platit 20 kava.... ja pjenim!....para mi izlazi iz ušiju...kad odjednom ona ode u špajizu...izvuće kutiju nesa...i sve raspe po podu .... nespretno pokuša sastavit kutiju i vratit kesice u kutiju...a ja odlučim smirit situaciju.. - polako šinjorina, niste vi krivi, zalud spremate u kutiju kad je loše kvalitete...vidite da odma ispada.... ...ona stavi sve kese na šank....ode do sudopera, uzme spužvu, opere aparat...vrati se do sudopera ostavit sužvu, ode do police uzest šolju, ponovo ode do sudopera opere jednu žličicu, počne mutit nes... i...i... konačno ga napravi!!!!.... trebalo joj je točno 89 minuta od narudžbe! ...a nama je trebalo 8 minuta da kavu ispijemo u jednom trenu.... sad smo više gladni nego žedni.... ...gđica u bijeloj suknjici stavlja kacigu na glavu....al nikom se više od umora i iscrpljenosti ne da podignut aparat  ...dolazi kombi i skuplja one koji se poslije kave i tople čokolade ne mogu popet na bicikle .... zakrčili su cilu ulicu ...nitko ne može nigdje....a susjedi do našeg stola ....sad već negoduju i pitaju ...mogu li konačno dobit svoje pivo ...možda je to ljepota života na otoku....sve je usporeno...polako...fjakasto.... ....ponovo sam se iznervirala dok sam ovo pisala... pitam se jesam li slučajno ja platila ovu kavu? Ako jesam...idem se samokaznit! .... ...uništila mi je koncepciju putovanja 20 min vožnje....sat slikavanja.... |
utorak, 21.05.2013.
...neotkriveno susjedstvo....
|
...kad ideš negdje na odmor...najčešće imaš cilj puta ...voziš se tamo beskonačno dugo ....i onda umoran sjedneš u kafić.... raspakiraš se... pa se preoblačiš...presvlačiš.... odlaziš na večere... tek za dan dva si nađeš vremena i volje da razgledaš gdje si došao.... ...rascjepkati odmor na puno malih obilazaka čini se bezvezno i skupo gubljenje vremena koje se uvijek može napravit kad imaš sat vremena.... al nije isto! Odmor je odmor...i ma koliko god kratak bio može se fino podijelit na etape...vodeći pri tome računa da ideš tamo gdje nisi nikad bio....a tako ti je blizu...al' eto ... nije bilo prigode... ...tako sam i ja jedan dan našeg odmora zamislila kao 20 min vožnje...sat slikavanja.... 20 min vožnje.... kavica, sat slikavanja.... i tako sve do ručka (bez deserta) ...a desert je bio uključen u popodnevni obilazak...al on je ipak priča za sebe.... ...tako smo s trajektom u veselom rspoloženju krenuli put Brača .... svak u svom filmu....i sa svojim aparatom...  ...u Supetru se nismo zadržali ni sekundu....  ....to se pokazalo kao greška....jer u Škipu nije radio ni jedan kafić.... (mislim da ga ni nema)... a i di ćeš stavit kafić u nekoliko tisuća godina star grad....koji živi od ilira, pa preko grka, rimljana ...pa sve eto i do mene :-) ....razmišljala sam tako dok sam u japankama šetala po starim kamenim pločama  ....na zvuk auta koji se parkira s nepoznatim ljudima ... na vratima okolnih kuća pojavile su se žene i pozivale nas da uđemo pogledat unutrašnjost.....a onda su i pitale trebamo li maslinovo ulje....lavandu...rakije....  ....kad su shvatile da Splićanima baš i ne mogu prodat ulje....nastavile su ljubazno pričat koji dio se sad pokušava sačuvat.... što rade restauratori i kuda trebamo ići...  ...do muzeja u srcu mjesta....  ....u kojem se čuva čak i moje ime :-P  ...doduše piše "Elicone..." ...ali to je dovoljno da svi znaju da sam bila tu...i ostavila svoj trag ...  ....dok sam gledala zvonik obižnje crkve kroz prozor muzeja  ...nisam odvajala pogleda od prekrasnih drvenih škrinja... predmeta od opće upotrebe.... ma idite sami, prošetajte i vidite...isplati se ...  ...nije mi bila namjera da govorim o povijesti najstarijeg naseljenog mjesta na Braču...već da prošetate malo sa mnom kroz tu kamenu ljepotu...  .... a o slučajnim susretima drugom prilikom...  ... niti 20 min vožnje od Supetra ... ostali smo više od sat vremena ... uživajući u prizorima ...miru i tišini .... |
srijeda, 15.05.2013.
...sve je na paši....
|
- čiji je šlag? ....upitala je prije nego je sjela u kafić nasuprot poznatog hotela u Trilju.... hehehe.... gledala je u hotel i prisjetila se prošlosti.... ništa se nije promijenilo... ...opet je tu ....samo s brojem mobitela jedne Lucije.... niti zna gdje je žena....niti kako do nje doći! ...a konobar je susretljiv...i odmah zna za koga se pita... - odavde jedno 6-8 minuta, ne možete pogriješit.... - odgovarao je on....al njih nije bilo briga....sjedili su veselo i pijuckali kavicu u kafiću s iskidanim foteljama ...platili i pješice se uputili ka rijeci... - ne možete ić pješice! Alooo... gospođo... treba Vam puno ako idete pješice! - izletio je konobar iz kafića i derao se za njima - ma samo da vidimo rijeku  ....a ona je mirno slijedila svoj tok.... i krenemo mi ka svom cilju....  ...predivni konji posvuda....odmah su tražili našu pažnju....  ....a tu je i ždrijebe od 2 tjedna.... trčkara oko mamice....  ...psi trče za nama.... konji se žele mazit.... osjetili su "luđake" pa im se dodvoravaju? .... nekako te obuzme mir...i tišina.... ljepota ti ispuni srce...pluča...dušu...mozak.... i samo gledaš i uživaš...  ... a kad kreneš u šetnju.... ostaneš bez daha ljepotom prirode....  ....koja opija....pjev ptica.... kreketanje žaba....  ...staze za jahanje....  ....sjedneš na cestu koja ne vodi nigdje...  ....diviš se cvijeću oko sebe....  .... odjednom shvatiš da nemaš upaljač za zapalit cigaretu....a daleko sam od svijeta..... istresem cijelu torbu na zemlju....a ono ništa....  ....nasmijem se...i ostavim poruku sa slikom prirode na fejsu: "tu sam i nemam upaljač" ...odgovori su stigli u trenu - ma bravo pametnice, glavno da imaš tri mobitela - imaš upaljač u kuhinji, na frižideru.... ....hahahaha...koga briga ....idem napravit konjski rep! .... evo ga!  .....kasno popodne u Sinju me dočekala kavica s ....  ....i poziv na sajam pršuta 20-og tRvnja....a tek je 10-i svBnja :-P  ....sve je na paši....i konji....i samoglasnici....a evo i ja sam tu negdje.... |
