srijeda, 27.03.2013.
....Uskršnji zeko i potočić.....
|
....mi smo društvo koje čuva neke tradicijske vrijednosti... vjerovali ili ne.... neki se običaji znaju....a to je kad se i u kojoj prigodi što jede.... ...znam da svaki kraj ima svoju tradiciju i običaje...i neću o njima, ja ću samo o svojoj obitelji.... ...kad je moj otac je postao pasionirani skupljač vina... čak je znao koje se vino pije za kojeg sveca ...a svaki je praznik dočekao spreman s potrebnim namirnicama.... to je bilo pitanje "časti" ....samodokazivanja da je uspio u toj godini, za tu prigodu, spremio sve kako se priliči....i sad može proslavit zajedno sa svojim najdražima.... ....za badnjak se uvijek jeo bakalar i frigale su se fritule.... ...za Božić je uvijek bila obvezna tuka, i kolač u obliku Božićnog panja  ...Nova godina se čekala s obveznim sarmama, hladetinom, francuskom salatom i odojčićem (jedu se "svinjarije" jer svinja ruje zemlju prema naprijed pa ćemo tako u Novoj godini ić naprijed i ne gledat na prošlost....  ....mirisi orahnjače i makovnjače širili su se posvuda.... ....na sv. Tri kralja bilo je prikladno jest pašticadu s njokima  ....za Uskrs ...osim sirnica, bojanih jaja, kuhane šunke, hrena... tu je na stolu obvezna mlada janjetina s bižima....i eventualno, mladim krumpirima i pokojim artičokom....rotkvica bi se skrivala među listovima salate .... sve u svemu ....prvi i najskuplji vjesnici proljeća su bili na stolu....zajedno sa čokoladnim jajima pobacanim okolo  ...onda dolazi 1. Svibanj kad se obavezno peču janci.... pa sv. Duje s krafnama i prvim trešnjama ... pa Velika i Mala Gospa s janjetinom (a potiho su se prikrali i odojci s ražnja)... ...i tako svake godine isti jelovnici.....sve do ovog globalnog zatopljenja.... a globalno zatopljenje znači da proljeće ne dolazi više poslije 3 marčanske bure, već poslije 3 marčanska snijega.... ...nova tradicija će bit da će se prvi mladi krumpiri i biži pojavit na tržnicama nakon što u mjesecu martu padne treći snijeg....a to je valjda bilo jučer... ...i dok sam se smrzavala po gradu....daleko od snijega.... razmišljajući što mi sve treba nabavit za nadolazeći Uskrs...po glavi su mi se non stop "motale" sarme.... toliko sam intezivno razmišljala o sarmama....da su mi sline počele ići na usta.... ...."Elyca.....skuliraj se. Uskrs je.... al meni je zima...idealno vrijeme za fažol i sarme.... A što ako skuham sarme i sutra zatopli? Što ću s njima?" ...ponavljala sam samoj sebi....al zalud....nisam se mogla uvjerit....organizam je tražio jaku hranu....a mozak me je uvjeravao da je vani proljeće....bar na papiru.... ....Možda je došlo vrijeme na Vanna stvarno zapjeva Bijeli Uskrs?....  ....a moja će nećakinja umjesto bojanih jaja po đardinu tražit snježne grude? kako opiturat grude snijega da ih dite razlikuje od sniga???? ...pa ovo pjevamo od djetinjstva..... ovo je pjesma o Uskršnjem zeki? |
subota, 23.03.2013.
....dragi Dnevniče....
|
....kao djeca smo pisali dnevnike u koje ne bi imali što napisat... pa bi nabrajali stvari koje su nam se dogodile tog dana...gdje smo bili...koga smo vidili...i šta je taj imao na sebi... potpuno nevažni i glupi podaci... blesave i svakidašnje situacije o kojima više niti ne vodimo računa.... možda je to i razlog zašto smo prestali pisat dnevnike? ... ili je razlog što smo se zaljubili i pronašli momka...pa sretan čovjek nema o čemu pisat? ... nije važno... al eto....sjetimo se s vremena na vrijeme s čežnjom tih ispisanih stranica neke bilježnice... u kojoj ništa više ne razumimo ....al one su tu....dokaz našeg postojanja.... i da nam je bilo lipo ... ...danas imamo blogove.... oni se zovu "Moj blog dnevnik" ....ali u njemu više ne pišemo na isti način kao što smo to radili kao djeca.... danas filozofiramo...mudrujemo... iznosimo svoja stajališta, kritike... uglavnom pametujemo ... Odavno je nestalo ono dijete u nama ...kojemu su bile važne druge sitnice....  ...u spomen na to dijete u meni....danas na isti način (kao što sam to radila u prošlom stoljeću i prošlom tisućljeću) pišem današnji post.... 23.3.2013. godine - subota Dragi Dnevniče, ovo je preludo, da bi bilo istinito. Preko jedne radio postaje sam dobila dvije ulaznice za ono što je najavljeno kao "Blues koncert mjeseca" ...i došla sam sa svojom prijateljicom na ulaz ...(o onome što mi se događalo u 22 sata uvečer ispred Marjanskog tunela ...o tom drugom prilikom jer ne spada u subotu)  ...kad na ulazu kažem ja svoje ime.... a vratar će: - dobila si ulaznice preko radio postaje? - da! To je prvi put da sam nešto dobila u životu! - a inače bi platila ulaz? - pa normalno da ne bi! - a onda pričekaj da nađem tvoju ulaznicu, da konačno vidiš kako izgleda. ....govori on i vrti sve rezervirane ulaznice...na svakoj ime, ali moga imena nigdje - nema tvoje ulaznice, to su te zezali! - kako nema? Ali ja sam ih dobila! Di su? - ajde uđi...nemoj mene sad zezat! - to je nepravda! ...kažem i uđem ...kad lokal još polu prazan ... stoji tip odgovoran za ulaznice....a do njega Zdenka Kovačiček ... a ja odmah glasno preko dvorane - pa dobro di su moje ulaznice? Pošteno sam ih dobila na nagradnoj igri! - kako? Kad? - pa valjda si ti bio kad su se dijelile! - pa da li si ušla? - jesam! - pa da li si platila? - nisam! - pa što se onda žališ? - ali nije fer! recite mu gospođo.... to je prvi put da sam dobila nešto na nagradnoj igri! ... žalim se Zdenki, a žena me gleda valjda navikla na ovakve Dalmatinske "ispade" ...plesali smo cijelu noć.... koncert je bio ludilo....pjesme iz 70-ih.... Janis Joplin, Josipa..... i iza 2 sata dođem ja kući....provjerila sam što su mi frendovi pisali po Fejsu... dok sam otišla spavat bilo je već 3 ujutro .... ...oko 10,30 sam se probudila cijela "škicana" ....sva mi je koža bila zgužvana od spavanja...i nikako nisam mogla doć sebi.... odmah sam trčala na Fejs objavit da se ne mogu sastavit sama sa sobom ...i dobila 28 komentara.... ...morala sam otić na pazar kupit mami neko povrće i kinder jaja.... a onda sam krenula put Pjace, kad se konobarica iz jednog kafića počela derat prema meni - dođite amo, Danas ste moji! Kod mene stoji novac. Imate plaćenu kavu. - plaćenu kavu od koga? - od jednog gospodina! - ne može to tako! Reci kojeg. - rekao mi je da ne smim odat njegovo ime. Što Vas briga, pa muško je! ... popijem ja tu kavu...a sunce prži li ga prži.... krenem ja put rive kad tamo....lijep susret...zagrljaj i poljubac s jednim drugim gospodinom koji me odmah zvao na kavu... Ja sam naručila Oranginu i ona je koštala 20,00 kn. Bilo mi je neugodno. Nikad skuplji sok nisam popila.... kad zove kćer i kaže: - vjerovala ili ne....al upravo je Tarju išao ugrist tvor! - gdje si ti? - u kafiću! - pa šta radi tvor u kafiću? - došao je popit kavu...šta ja znam što radi... išao je ugrist Tarju! - pa zašto tvor hoće ugrist pekinezera? - a koliko mora bit isfrustriran jedan tvor kad krene ugrist pekinezera? ...odem u pekaru...kupim kruh i kolač ...dođem kući... upalim Fejs.... kad tamo slika mog susreta s rive  ...ajme sramote....sad će svi vidit kako mi je bilo drago.... najbolje je da se idem sakrit ispod pokrivača i ne izlazit više van iz kuće.... da! To će ipak bit najbolja odluka... nevjerovatno je koliko se gluposti može dogodit u jednom danu.... promislim....upalim laptop za napisat ovaj tekst...idem upalit svjetlo u sobi...kad eksplodira žarulja.... ....dragi Dnevniče....toliko ti stvari imam još kazat, o prekratkim suknjicama  ...kako ju je samo mama pustila van? ....al o tome sutra... sad se idem sakrit da me više nitko ne slika. |
četvrtak, 21.03.2013.
....sve je prolazno osim WC papira?....
|
pisala sam već...i pisat ću opet....al sve mi se čini da svaki dan primjećujemo kako muškarci utječu na naš život prilagođavajući sebi sve novotarije....programirajući sve ono što oni misle da je korisno.... ....najgore mi je sa mobitelom.... već smo ustanovili da Smart služi za sve živo osim za telefoniranje!.... Čačić nam je davno poručio da manje pričamo na mobitel ...pa ćemo ušparat novce i imao je pravo. Skoro sam istovremeno dobila Smart ... i shvatila da - ne mogu se javit na njega, zvat s njega, a ni pričat dok hodam (treba mi jedna ruka da ga izvadim iz torbe, druga ruka da ga izvadim iz futrole, treća ruka za olovčicu da pomaknem ikonicu s lijeva na desno, četvrta ruka za ... - ne mogu čitat, pisat SMSove s njega dok hodam, a ni dok se vozim (jedno iz gore navedenog razloga, a drugo jer treba pogađat slova ....nema više napamet tipkanja jednom rukom!) - jako brzo su svi shvatili da se ne mogu javit na poziv (osim ukoliko nisam na stolici, u fotelji ili na kauču) pa me nitko više niti ne zove - zvono javlja da sam dobila nekakvu poruku....al pitaj ti boga kakve vrste, dal je to SMS, mail na mailu, mail na Facebooku.... sve to treba pažljivo pogledat da vidiš odakle stiže neka novost ....svi su rekli da ću se naviknit... e pa nisam se navikla, osim što imam više vremena za igranje...jer ne pričam na mobitel....a s prijateljima sam u kontaktu preko društvenih mreža... dok priliku za igranje imam posvuda.... preko mobitela ...i preko svih sredstava komunikacija.... ....ali zato svi znaju gdje sam...prate me preko satelita... googla.... reklamiram svaki kafić, disco i restoran u kojem sam, jer se to odmah pojavi ili mojoj djeci na laptope ili na mom Fejs profilu... i zalud činjenica da sam platila upad/račun... ljudi se reklamiraju preko mojih leđa ...ali zato je moj račun kućnog telefona i mobitela uvijek isti....a potrošnja 0,00 kn ...(zvali su me da me obavijeste da sam potrošila 3 puta više nego u zadnja 3 mjeseca.... ostala sam u šoku koji me račun iščekuje.... a ono se uspostavila da sam u zadnja 3 mjeseca samo prošli tjedan podigla slušalicu od telefona i nekog nazvala) ... touch screen su se proširili posvuda.... ne trebaju nam rokovnici, podsjetnici, papirići ....sve se može memorirat negdje...na mobu, na tabletu, na kompjuteru.... ...ne treba više ni novine kupovat ....sve se može vidjet preko mobitela, tableta i kompjutera.... ....ne treba više ni pisma pisat....sve se može riješit preko maila.... ...glupo je imat fotoaparat i izrađenu fotografiju.... kad ih možeš svakako slikat, i svugdje poslat i stavit ...a kad dođeš kući.... ispred tebe se sama otvaraju garažna vrata, otključavaju kućna vrata, čeka te upaljena klima.... upaljeno kolo od štednjaka i na njemu skoro skuhan ručak... još nam samo treba i vodokotlić sa daljinskim upravljanjem.... i tad shvatiš da nemaš novina za oprat stakla....(pa daljinskim spustiš zastore da se to ne vidi) .... ....gledala sam kako jedan moj frend stavlja mobitel ispred sebe na stalak u autu...mislila sam da pali GPS....al ne... nakon nekog vremena on mu je javio da mu je u kući otvoren jedan prozor .... čovjek kontrolira djecu ... šta rade dok njega nema doma.... ...popodne sam išla spavat.... mobitel je bio na jastuku do mene jer je kćer trebala u doktora.... kad sam se probudila nakon 3 sata nazvala sam je ....a ona u šoku...bila je kući, kat ispod mene ... dođem do nje...kad dolazi SMS poruka "Imate propuštena 2 poziva s broja ...bla bla!" - ja sam te zvala, al mi je mobitel javljao "Korisnik se trenutno ne može javit!" - zašto? Pa bio je na kušinu do moje glave - pa valjda zato jer si spavala! - konačno shvaćam zašto je Smart. Pa on već zna kad sam u prilici da se mogu javit, a kad to ne mogu! ....stvarno nemamo što radit osim pritiskat negdje nekakve kontrole na nekom ekraniću... čitat, gledat, slušat, .... ...da gospodine Čačiću.... razgovaram na mobitel i telefon 1.000 % manje.... zapravo mi je mjesečna potrošnja impulsa jednaka nekadašnjoj dnevnoj potrošnji...i to ne zato jer štedim...već zato jer nisam u prilici da se javim... uglavnom odgovaram na mailove... gledam koje sam poruke sve propustila.. pokazujem frendovima slike sa zadnjih izlazaka... ....ali zato mi je kuća puna prašine.... prozori su neoprani.... dok se ja igram i surfam po mobitelu.... pa neću valjda ić kupit papir za to čistit? ...ili moram? .... ....da su žene smišljale programe za novu tehnologiju.... sigurno bi vodile računa i o ostalim kućanskim poslovima pa bi pegla sama peglala, a usisavač sam usisavao dok nas nema doma, umjesto spuštenih zastora imali bi uključene brisače za stakla .... ovako samo štedimo papir i čuvamo majčicu prirodu ....ali ipak.... zbog toga što sam više volila slušat šaputanje u mobitel.... što sam više volila odgovarat na SMSove, nego na mailove... što sam najviše volila slat i pisat pisma...gledat stare fotografije....slagat pasijanse, miješat karte i slušat lupkanje kockica za Jamb po stolu, nervirajući se i derući se....želim svima onima koji izmišljaju nove programe.... dabogda ostali bez WC papira.... tu Vam ni tablet, ni smart, ni iPhone...ne mogu pomoć... sve ste zamijenili nekakvim programčićem osim jedne "sitnice".... ....ili će nakon ove reklame izaći negdje novi program.... gdje nam više neće trebat WC papir već samo školjka s touchscreenom? |
nedjelja, 17.03.2013.
...a di to ima?... u Belgiji ili u Splitu?...
|
....konačno sam...nakon poduže vremena uspjela sjest u svoj kafić na kavu.... nije me bilo više od 2 tjedna i svi su odmah poskočili....sjela sam na stol do šanka...gazda pere suđe i upita - kavicu? - o daaaaa ...napravi kavu i doda mi je preko šanka...nit se ja digla, niti on pomakao...kad dotrče dva konobara da mi dodaju čašu vode.... ...i srčem ja tako svoju kavicu.... oni pjevuše, trču do štekata i natrag...hiperaktivno rade.... smiju se i plešu... trče s tacnama...gajbama...sve u svemu, nitko mi ne donosi novinu pa moram gledat što oni rade - kako Vam se da pjevat i plesat? - a za podizanje atmosfere u kafiću - znači da i ja moram počet pivat? - o daaaaa ...dojuri konobarica - koliko ste pisama znali? - tri, al od tri dvi je ponovio dva puta! - bravo! - što je to bilo? - pita gazda - ma bila sam na Halida u Dubrovniku i plesala 5 sati bez stat. Ana (konobarica) me učila pisme da odem pripremljena na koncert. - bravo! Tako triba, a ne uvik sidit i slušat vrhunske muzičare. Halid je za zabavu! - ubaci on i nastavi pjevušit - That tonight's gonna be a good night ....that tonight's gonna be a good night.... ...popila sam kavu.... izvadila novčanik kad svoj troje odjednom u glas - ne treba! - gazda časti! - ajde Elyca, ovo je na moj račun! - ali zašto? - danas je Dan žena u Belgji! - Živio Dan žena u Belgiji! - Živio! - uvik mi se sviđala Belgija - dodam ....uzmem šolju sa stola i čašu, stavim je na šank, zamjenim pepeljare, zahvalim pa krenem prema izlazu... kad skoči konobar i pridrži mi kaput - di ovo ima? - ma reci pravo. Di to ima! - nisam ti obrisala stol! - strašno, Niste obrisali stol! - kaže i zaobiđe me i potrči do vrata ...otvori vrata i pridrži ih - a di ovo ima da se ovako ispraćaju gosti? - a stvarno di to ima? - a hvala Vam što ste popili kavu na naš račun i bili lijepo dočekani i ispraćeni! - a di to ima! - ponavljam ja s osmjehom na licu i krenem put rive ...pjevušeći u sebi |
četvrtak, 14.03.2013.
...terapija ili poziranje?....
|
...poznato je da se na Bačvicama kupa preko cijele godine.... bez obzira na vremenske uvjete... bilo sunce ili kiša...padao snijeg....tu se uvijek na istom mjestu igra picigin.... ...ipak ....malo manje je poznato ....da je i ONA uvijek tu.... gospođa u godinama koja izvodi svoju svakodnevnu gimnastiku u moru  ...i na kopnu....  ...onda provjeri da li je tko posmatra.....  ....izađe iz mora u svom plesnom kupaćem kostimu s majicom (pa mi nije jasno kako se ne smrzne)...  ....pa opet nastavi sa svojom vježbom.... al sad u drugoj pozi....najprije na kopnu  ...pa u moru...  ....iako pozira satima.... privlači pažnju svojim vježbama.... našminkana je s tamnom crnom olovkom za snimanje.... svi je s nelagodom snimaju izdaleka.... i to samo ako zapliva....a to je jako, jako rijetko  ....tko je ta gospođa koja tako vježba među šetačima u toplim zimskim jaknama,na Bačvicama?... ....da li joj je to terapija...ili samo želi skrenit pažnju na sebe i porazgovarat s nekim? ....  ...ona koja ju je snimila iz kafića u njenoj vježbi....nazvala ju je Žena multitask .... ...znači da radi još što osim ove dvi iz naslova? |
ponedjeljak, 11.03.2013.
....NISAM STARA!....
|
...što god da radimo u životu vrijeme nam teče kroz prste i svakog dana smo sve stariji... željeli mi to ili ne!... Nekad o tome razmišljamo kao ljepoti sazrijevanja ... al bogme se ponekad i preplašimo godina koje nam leže na ramenima.... ...prilike za paniku se rijetko javljaju....ali kad na ulici ne pozdraviš nekog momka, a on ti iskrenog osmjeha na licu kaže: - teta Elica, to sam ja, Roko! ...ili kad znaš da nekog momka poznaješ....ali se nikako ne možeš sjetit odakle, pa ga pitaš: - a čiji si ti? ...pitanje koje je moja pokojna nonica uvijek postavljala mladima...znaš da je vrag odnio šalu...i da je vrijeme za paniku!  ... sve mi ovo ne bi palo na pamet danas da ....nisam zastala na Pjaci...baš na ovom mjestu ...dok sam tako ćakulala s jednom poznanicom ... primijetim kako preko Pjace ide tip i jako gestikulirajući šalje poljubac.... pošalje ga prvi put....drugi put je bio bučniji....a treći put je trubadurski zavrtio rukom i jakom mimikom dao do znanja da šalje poljubac u mom smjeru.... sad je već jako blizu...  ....pogledam oko sebe...ljudi prolaze...nigdje nikog....samo ja okrenuta prema njemu....al mi nije ni na kraj pameti da je poljubac namijenjen meni.... ...kad se odjednom zadere - jesi li me pripoznala više? - tko je ovo? - upitam sugovornicu...ona se okrene prema tipu...on opet šalje bučni poljubac, a ona se nasmješi ...on ne usporava korak...već samo nastavi u istom ritmu i dobaci u prolazu - ma jesi li me pripoznala više? ...ja šutim....a moja sugovornica će - ejjjj - tko je to? - pitam opet ja - ma dobro da si me ti pripoznala. Ti si mlađa. Ona je starija i tribala me više pripoznat! - NISAM STARA! - zaderem se na sav glas...tako da su svi na Pjaci momentalno zastali i okrenuli se put mene ...tad moja sugovornica shvati da stvarno ne znam o kome se radi i šapne mi....a ja ostanem u šoku - ajme, pa išla sam s njim u školu.... - ali uzalud...on je već otišao ...zabrinuto sam otišla dalje...i ponavljala u sebi: - Nisam stara!!!!! Pa ja sam s posla ravno otišla u Dubrovnik da cijelu noć plešem u noćnom klubu!. - Nisam stara!!!! Još uvijek radim previše gluposti i zezam se posvuda i sa svakim! - Nisam stara!!! Pa još uvijek igram dječje igrice na kompjuteru! - Nisam stara!!! Unatoč činjenici što nije zastao i poljubio me, umjesto da mi zrakom šalje poljupce! - Nisam stara!!! Iako ga nisam prepoznala ...pa bio je mrak....loša rasvjeta... nisam se snašla u neočekivanoj situaciji.... mogli su oni i bolje osvijetlit ovu Pjacu....ipak je ona glavni gradski trg!  ...kako mi ide s opravdanjima? |
nedjelja, 03.03.2013.
...Ljubica na poslu...
|
...u svim trgovačkim centrima ...sa svodova vise znakovi i putokazi gdje je koji dućan...gdje je koji kafić....restoran....ali i gdje su određene prostorije za ...khm... .... u starim kamenim zidinama ...ne možeš računat na takav vid snalaženja.... osim ako ne naletiš na tablu koju čuva Ljubica... ...već izdaleka možeš primjetit kako ozbiljno radi svoj posao...  ... kad joj priđeš bliže neće ni trepnit....samo čeka da vidi gdje ćeš platit tu ...ili malo dalje  ...zna ona da ti se žuri....ali bi volila da umjesto novaca...imaš pri ruci koju ribu.... "skreni lijevo...gore....do drugog znaka....ajde brzo...nije ti daleko" ...mijaukala je gledajući tvoju žurbu....  - nije skupo.... kad uđemo u EU bit će 1 € .... |
