subota, 29.09.2012.
...slalom oko tuđeg ega....
|
....cijeli život mi se čini kao borba protiv nečijeg ega... čiji je jači...čiji je bolji.... bilo kuda ego svuda..... . ...ništa nije dobro ako to nisam ja napravio....ako to nisam ja smislio...ako to nisam ja predložio ...a ako mi se ne da nešto tako radit onda sam faca samom činjenicom da imam prijatelje....uvijek imam čovjeka koji zna čovjeka i zato sam velik...jak i moćan!!!!! ....stojim jučer u jednoj radnji... ulazi neki tip napravit očale i prepozna jednog profesora koji je bio u mom društvu... stanu oni ugodno čavrljat...i tad se profesor okrene put mene i kaže: - izvinite, ovo je gđa Elyca, a ovo je moj prijatelj (zaboravila sam mu ime, al ne i funkciju!) ...tip mi pruža ruku ...i kaže (izmislit ću ime) - Pero! Direktor ...khm khm firme ....rukujem se s osmjehom i promislim...koga briga za tvoju funkciju kad će on ničim izazvan - prijatelj sam Ivana Ivanića! - odakle Vam sad to ime? Ovo je treći put da ga čujem ovaj tjedan. - znate ga? - ma ponekad se družimo, ne više tako često. - a on više ne živi ovdje. - a šta vi radite? (pitam da promijenim temu i okrenemo sve na šalu jer sam obečala da ću ga zvat na janjetinu kad mi bude gotov bazen u dvoru) ...izađem van...zamišljeno... val vrućine... neki neugodni pritisak u zraku ... oblije me neki ljepljiv znoj ....odlučim odspavat sat vremena pa van ...nisam uspjela....al nekoliko sati poslije ipak sam krenila put rive.... pjeva Oliver ... kad nisam ni izašla iz kuće...jedna draga žena...zaustavi me izljubi...osjetim onaj ljepljiv znoj na njoj dok smo se grlili - baš sam danas mislila na tebe, ali se nisam stigla javit - zašto nisi? - pa imala sam 5 minuta, a samo kazat tebi dobar dan treba 15 minuta! - ma nisam ja takva! Kako možeš tako o meni govorit? ...i dok smo se glasno...nas tri žene smijale ovako na ulici...krenemo niz ulicu ...tamo dva para guraju jedna kolica...ona zastane...a nas dvi krenemo dalje...stanemo na semaforu da pređemo cestu.... ...ljudi su izvadili dite iz kolica i tad sam shvatila da ih ona uopće ne poznaje...jednostavno je stala i počela "silovat" te ljude ...a oni su reagirali kao svaki roditelji, izvadili su dijete iz kolica i uzeli, zaštitnički, u ruke....nakon 15 min pokušam je nazvat na telefon...al ništa ...ona nije trzala kad će mi njena prijateljica sa suzama u očima: - ovako je uvijek. njena indolencija boli! teško mi je izać s njom van jer uvijek stojim sa strane, a ona se uhvati nekog i priča. Vrijeđa me. jednostavno me vrijeđa ...zagrlim ženu kojoj ni ne znam ime...znam samo da je njena prijateljica.... - pa zar je to razlog za suze? dajte, večer je lijepa. Oliver će pjevat. Uživat ćemo. Evo sad ću ja nju povrijedit! ...tad se svjesno i oštro okrenem put nje i kažem - pa dobro 10 m u 20 minuta? - hahaha, ali sam upoznala divne ljude - znamo sve o vama, dva puta ste se razveli - ubacuje se muškarac iz jednog para - ja se nisam 2 puta ni udala da bi se mogla razvest! A sad zbogom...i odjurim ispred njih vidjevši kako sam je povrijedila ...ostala je stvarno zabezeknuta ...odakle joj pravo! Odakle joj pravo da izađe s prijateljicom van ...susretne mene...ajde dobro, nije me vidjela mjesecima... zaustavi nepoznat par na ulici i ispriča im sve o mom životu...a prijateljicu koju izvodi van da ostavi na ulici da čeka? ...i sad sam ja ispala vještica? ...razmišljala sam tako dok sam jurišala na dno rive prema bini....al nigdje nikog poznatog ...dođem do razglasa i slikam... i tad primjetim ekipu ... dođem do njih a oni će: - 9 je prošlo? Ko nastupa? - da pitam Ćiru? Ej Ćiro kad i tko... - nemam pojma! Stani tu u kut iza mene i ne mrdaj! -ma imam društvo kad počima! - pitaj organizatora! eno je tamo na tribini. ...i skine mene Ćiro ....al smo shvatili da je kraj bine osiguranje ...kad odjednom voditeljica pozdravlja Predsjednika ...i najavljuje klape... ostavim ja nabrzaka društvo i stanem Ćiri iza leđa...sigurno je sigurno...bit će gužva .... i stala sam tako i uživala u klapama kad dođe ženska - ejjjj Elyce da li si ti mene ono slikala? - slikala? tebe? hahahaha, od kad tebe nisam vidila? pa kako si ženo? - moramo se nać na kavi, al sad ne mogu, tu sam u organizaciji? - a tko nastupa? - evo ti program! Čitaj, ja jurim dalje.   - pa da li je stvarno došao Predsjednik? - ali ga ne vidiš? Eno ga tu isprid tebe! ...gledala ja ...al je operna diva preblizu stavila mikrofon ....i to mi je probilo mozak, pa sam zaboravila što sam trebala vidit... a gotov je program...dolazi iznenađenje večere... neka mlada grupa ...nisam im zapamtila ime...al pišu pjesme za neku veliku i opću stvar...pa se predstave sa: - dugo smo pregovarali s Oliverom da nam bude predgrupa na našem koncertu ....hahahaha...imaju duha...kažem susjedi...i dok smo se tako smijali izjavi oni počnu svirat...a nas dvi zabezeknuto pogledamo jedna put druge...bez riječi...i bez teksta.... - šta ovi sviraju? - nemam pojma! Da li je ovo engleski? - valjda! - ne razumim ni slova! - ja ni note! Idem ća -. ne možeš tek tako. Mladima treba dat šansu! - a vidit ćemo iduću pismu. ...kad je počela iduća pjesma...bez riječi smo se okrenule i svaka je krenila svojoj kući .... bogme im je ego veći od Spli'ske rive...na obližnjem štandu kupim fritule... tako sam jurila da su mi zamalo ispadale iz škartoca...kad odjednom zastanem da uzmem jednu da ne padne po meni...onako puna čokolade...kad tip... stoji ispred mene...raširenih ruku...s osmjehom širokim ko kuća...gleda meni u oči i smije se... spusti pogled na fritule..pa opet meni u oči...pa opet na fritule - ne znam što ću prije! Tebe ili fritule? - onda ti je bolje fritule! ...odgovorim...a on me tako čvrsto zagrli da sam osjetila kako mi se lomi okvir na naočalama..... ...ovaj dan stvarno nema kraja.... što si bolji...to te tuđi ego više tlači... i zato ....jurišaj oko njih.... jer uvijek ćeš zapet o nekog tko ti želi dobro.... tko će naletit samo da ti popravi dan ...ili će te ugurat u kut da te drugi ne diraju ... |
