...kad smo bili mladi i zaljubljeni....mogli smo spavat i na klupi! ...bila nam je dovoljno "prostrana i udobna" ...al' se ta situacija s godinama mijenja...pa su nam kreveti sve veći i veći....
.
...svugdje smo znali spavat.... i na vojničkim krevetima...i na onim pravim starinskima.... 90 cm....180 cm.. nije nam bilo prevažno... važno je samo bilo dobro društvo....a o krevetu smo vodili računa samo zbog statusa.... a spavalo se na jednom kraju...dvoje ljudi ...trećina kreveta
... onda dođe brak....kupiš si francuski ležaj... 160 cm...udoban...solidan... prevelik je.... al' eto...običaj je da se ne kupuje manji... odjednom...nakon nekog vremena počnete smetat jedan drugome ...nemaš dovoljno prostora za spavanje...krevet je premali... i razvedeš se...
...nakon razvoda puno sam putovala...i nekako primijetila da su hotelski kreveti....postajali sve veći i veći.... pa su čak došli do 2 m ...i to u sobama s tzv "francuskim" ležajem.... jedno vrijeme sam se gubila u njima.... nisam znala u kojem položaju da spavam...bili su mi preogromni .... ili mi je to bilo potupno svejedno ...zavisno o društva s kojim sam bila na putu... i kakva je bila zabava ....
.
....noćas sam se naglo probudila u svom krevetu ... vrtila sam se... okretala... namještala jedan jastuk pa drugi....premal mi je...
...udoban skup... medicinski... zdrav... dovoljno velik krevet ...ne služi svrsi... raširim ruke... i uhvatim se za jedan...pa za drugi rub... okrenem na jednu stranu... na drugu...na jedan kraj...na drugi... po sredini... gdje god da stanem... krevet je jednostavno premalen!!
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.