...svi smo postali fotomanijaci....a sjetimo se još...ne u tako davnoj prošlost fotografija je bila luksuz.... fotoaparat ne toliko...uvijek se našao netko tko tko nam je ostavio u nasljeđe svoj Zenit... Leicu.... a oni ne samo da su se naslijeđivali, već su se i popravljali....
....tada smo kupovali filmove...crno bijele... i sami učili po školama razvijat fotografije... a kad je počeo color film ... divili smo se bogatstvu boja ...i raskoši prizora na njima...kao da su prave... ma baš smo bili naivci...al fotografija u boji je bila jako skup hobi... pa smo se za svaku fotografiju namještali, češljali, oblačili novu odjeću ...namještali smo otvor blende ...vrijeme ekspozicije.... i nemam pojma što sve ne...jer ako krivo namjestiš aparat ...skupo ćeš platit fotografiju na kojoj neće bit ničeg...ili će bit nečeg lošeg...
...e pa danas smo okruženi idiotima ....svi smo postali fotomanijaci s raznim aparatima.... svi se šetaju gradom s aparatom spremnim na "paljbu" ako se ukaže nešto zanimljivo...
.
...aparati su uvijek oko ruke....a kad ih nema u blizini...snima se mobitelima...a ponekad vidiš ljude s otvorenom roza bilježnicom kako šetaju gradom....i tad shvatiš da ne čitaju već da snimaju....iPodovima -PPPP
.
...kao da je postalo pravilo.... slikaj, da ne budeš slikan! ...jer oni s aparatima su svuda... skrivaju se iza stabala...u grmlju...čak i među agavama:-)))
.
...po noći još kako tako....vidiš bliceve posvuda...nigdje se ne može ni okrenit, a da ti blještavo svijetlo ne zaslijepi pogled
...jer ćeš inače dobit sliku nekog kako slikaje tvoj ples dok neko drugi slikaje tvoj ples....
...prisustvovala sam i fotografskom dvoboju....
..a svi su "laki na okidaču" -)
..ovjekovječiti neki zajednički trenutak na fotografiji postao je cilj i svrha .. zato i ne čudi par koji je šetao po Stradunu. ona u vjenčanici s velom...a on u odijelu. šetali su tako sami...u svom vlastitom "filmu" i povremeno molili prolaznike da ih slika...
.
..a moj idiot je pri tom zablokirao, a mobitel mi loše slikao ... kakva šteta :-))))
...morat ću nabavit novi aparat...a onda me se čuvajte....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.