četvrtak, 16.08.2012.
...nekima se može....
|
...sve više je nezaposlenih... brojke koji svaki dan slušamo su zastrašujuće...a mi koji radimo imamo veliku povlasticu....radimo! ...radimo jer volimo ono što radimo...jer rad oslobađa...jer tako zarađujemo za život...razno razni su razlozi... ...u svakoj sredini postoje oni radoholičari...oni koji misle da su nezamjenjivi...oni koji rade dobro i kvalitetno...oni tihi nenametljivi...i oni koji sve vole komplicirat....i zabušanti.... ....svi mi imamo ista prava...al jednostavno nekima se ne može dat da nešto naprave...jer ćeš više vremena izgubit slušajući njihove izgovore, zahtjeve, dopuštenja ...pa s vremenom odustaneš...oni tako sjede ne radeći skoro ništa i proučavaju svoja prava... ...a ona su svima ista...i uključuju pravo na godišnji odmor... te, hvala nebesima, uključuju i pravo na naknadu za vrijeme bolesti.... Ipak, onima kojima je posao koji rade jedini izvor prihoda, teško odlaze na bolovanje, jer im plaća tad drastično pada...pa nit ne razmišljaju o bolovanju kao o mogućnosti.... ... sjedim ja na svom odmoru....dopustila sam si skupu kavu u skupom hotelu... i odjednom preko naših glava prolete kanaderi. Dva kanadera su išla iz smijera Konavala put Splita... a odjednom su se pojavila 3 sa sjevera prema Catavtu...Mlinima...gdje već.... Odmah smo poskočile sa stolica diveći se pilotima kanadera koji su u nama pobuđivali strahopoštovanje...divili smo se njihovom znanju, umijeću, požrtvovnosti....  .  ...u tom trenu na terasu ulazi njih 7-8....dovode baku Anu na sok...bakica mirna i tiha....a ona joj pokušava bit dobra domaćica... govori glasno....rastežući svoj govor na momente tako da para živce... zapravo...od njenog glasa ne čujemo nikog za stolom...a ona se raspituje kod konobara kako je...dal je umoran...raspoređuje mu led po čašama...uvodi reda na stolu....a konobar stoji...pokorno...navikao on i na gore ... a nas dvi se pitamo što nam je to trebalo...i tad ja uzmem mobitel da snimim njen "gučak"....al ona naglo utihne.... - ovo nije govor, ovo je preseravanje - ma da vidimo što će reć....ajde malo...ajde još samo malo - odgovorim ja ... i tad ona, na naše iznenađenje počne se hvalit baki Ani kako je ona vrijedna i ne radi cijelo ljeto, pa objašnjava joj kako! - bila sam 10-15 dana na bolovanju i onda sam produžila godišnji. Stari godišnji, čuvam ga znaš, čuvam ga pa ga onda do 1. 7. moram iskoristit, tako da ja već od 10-15.6-og, zavisi kako koju godinu i koliko mi ostane godišnjeg, do 1.7 sam na starom godišnjem, onda odem sedmicu dvije na bolovanje, pa na novi godišnji tako da cijelo ljeto ne radim! (njen tekst je od 37 sec) - može joj se ovako ne radit! Idemo ća. Ne mogu ovo slušat. Imam ja takve i kod sebe u uredu, ali oni su uvijek na bolovanju, osim u kolovozu, a u rujnu su na godišnjem - prekinem snimanje....slikam "damu" ...i izađemo van! Zbog ovakvih kao što je ona, svi oni koji rade ostaju bez svojih prava! Može li joj se stat na kraj? Ne! evo i ja se ne usudim objavit njenu sliku....i tko je sad tu lud? Ona ili ja? ...pa ja sigurno!.... mislim da je pametnije šutit.... a jel je? ...izlazimo van ...a poviše glave nam ...po ovoj groznoj vrućini ...prelijeću kanaderi.... bez pauze za kavu...za odlazak na WC ...a negdje u blizini...po brdima... vatrogasci ne spavaju noćima.... ...kako se ide na bolovanje? ja to na sreću, ne znam! ...a ako se kojim slučajem i razbolim...uzmem koji dan godišnjeg dok ne dođem sebi ...opet me svrbi da joj objavim sliku.....al se ipak ne usuđujem...i tko je sad tu lud? Ja zasigurno jesam! . |
