utorak, 26.06.2012.
...iz nonicine škrinje....
...kod mame sam pronašla jednu staru metalnu kutiju...u kojoj su bile složene slike svih umrlih teta....rodica...nona.... i na jednoj slici sam prepoznala svoju nonicu .  ...u večernjoj haljini koje se ja ni danas ne bi posramila.... poslije sam pronašla i sliku slikanu s leđa...pozirala je moja nonica s bocom parfema koju bi i danas rado imala.... ...koje godine je nastala ova slika? pa negdje od 1923 do 1927.... al oduševljenje koje je izazvala 90 godina poslije...bilo je ogromno...pa sam se potrudila i počela tražit dalje.... a nonica je izlazila puno...i slika je bilo...kao u priči...ali sve male... manje od dlana  .  ...sve do ove di je nastala prava rasprava....  ...po bijelim točkicama smo shvatili da bi ovo moglo bit iz 1929 ili 1932....ali se tad javila moja rodica iz Slovenije, koja je ostala u šoku kako u djetetu ne prepoznajem svog oca??? ... dugo sam gledala svijetlo lice djeteta kojeg moj dida drži za ruku ...al bio na slici Ivo ili Ante....svejedno je.... slika je prekrasna ... (a ja bo rado i ovu bundu i ovaj šešir i sve :-)) ...zato na ovoj slici sigurno možemo kazat da su tu i Ivo i Ante...a kolica su svjetska  .  ...slika moje nonice na plaži i nije tako stara....ali mene je razveselilo što sam otkrila da se i ja kupam na istom mjestu....samo moj je kostim smeđi...a šešir je drap :-)) valjda to znači da krv nije voda? ... ipak... ona je bila dama...i ovako je izgledala u svakodnevnom izdanju....a na slici ima godina otprilike koliko i ja sad.... khm... ja sam ipak još jako jako djetinjasta?  . ...ove slike su me stvarno razveselile... kad smo bili djeca...vjerovatno smo ih imali priliku gledat svaki dan...i komentirat s nonicom i nonićem...al za to nismo imali vremena.... sad ...kako starimo, žao nam je što pola lica sa slika ne prepoznajemo...i što smo puno, ispričanih nam obiteljskih priča zaboravili ... ...miris stare izblijedjele fotografije.... osjećaj nekog davnog i boljeg života...ponos što je to moja obitelj...nikoga ne ostavljaju ravnodušnim *nonica i nonić - tako smo zvali roditelje mog oca... moji baka i djed ... i bila sam jako ponosna na mog nonića koji je igrao šah i čuvao nam stol u kafiću da poslije škole mogu sjest s društvim.... na nonicu koja je...vidite na slikama ...bila svjetska žena... i na baku Nikicu (maminu mamu) koja je mene držala u takvim trendovima ...odnosno šivala mi večernje haljine neviđene na modnim pistama :-) |
