četvrtak, 14.06.2012.
...prohujalo s 13-tim?....
|
...ili ipak ne?.... Koliko puta ste gledali američke filmove ...kad bi osoba sama slavila rođendan u nekom lokalu... ili s nekoliko kolega...pa bi mu oni ili konobar stavili na muffin svjećicu i to bi bilo to? (ovdje bi odlično išao onaj filmić od Mr. Bean kad naručuje tartar biftek jer je najskuplji...a on je sam i rođendan mu je) ....gledajući tako uglavnom bi se smijali komici situacije...ili bi prokomentirali da je brzina kojom žive ti ljudi dovela do totalnog otuđenja ...jer nama je to nepojmljivo...kod nas je svaki izgovor, prigoda, imendan, rođendan ...najbolja prilika za slavlje....za čašćenje...nek se vidi da se ima.... ...skitajući se tako okolo...u dvomjesečnoj proslavi godine rođenja, horoskopskog znaka, dođem i do datuma svog rođendana...kad mi sin objasni da je to ludilo slavit, jer da je taj dan utakmica... i odustanem od tuluma....nisu otišli nikakvi pozivi prijateljima... svi su znali da mi je rođendan tu....svaki sekund... ali pozov za rođendansko slavlje dobili nisu.. ....mobiteli...izdajice...su nekima javili da mi je rođendan ..pa su pozivi i SMSovi počeli dolazit dan ranije... Nemate pojma kako me je to razveselilo! ...i tako sam u jednom (čestitarskom) razgovoru došla do zaključka da su to čestitali oni kojima obavijesti stižu na mobitel dan ranije da mi stignu kupit poklon :-))).... ...priča se nastavila sve do navečer kad mi u 23,25 stigne SMS ..."Još ti je samo 35 min ostalo do trenutka kad će se zlatna kočija pretvorit u bundevu....." hahahaha ... pa za 35 min mi je rođendan... ne treba kukat što si godinu stariji već se treba veselit što si skupio više godina od ostalih!.... ...a 35 min poslije ..tijekom zadnjeg sata predslavljeničkog dana dok se hladila torta ispečena...tek onako...reda radi i za moju dušu....stvarno sam postala vražićak ....što se dogodilo s kočijom... ne znam i ne zanima me.... ...i tako sam zaključila da nikad lipši uvod u rođendan nisam imala.... .otišla sam spavat s osmjehom na licu...ni ne sluteći kakva me iznenađenja čekaju ujutro....  . (i promocija pisme je bila 12.6. ...a bloger http://nenadbego.blog.hr. je ovaj s basom i bajsom....što se dere) ...a 13-ti... jutro je počelo s porukom ....nikakva čestitka.... samo grintanje... - znaš da radim do podne. Mogla si donit malo torte? - kako znaš da imam tortu? ....a torta...prava muška... ništa u njoj do oraha i čokolade..... nitko je još nije probao.... nemam pojma kakvog je okusa ....kako ću je dilit okolo? ...na kraju krajeva nisam je ni iz kalupa još izvadila...pa nije ni ukrašena.... al šta me briga... oni su se sami ponudili da budu pokusni kunići.... i tako nemam šta radit i spakiram ja malo torte  .  ...kad opet poziv.... - imam cviće za tebe veće nego si sama..... - ma neću cviće. Hvala ti. - ma nije cviće nego samo jedan cvijet. Molim te. Nemoj danas bit bez jednog cvijeta. - ok...ok....evo me dolazim ...stvarno je samo jedan cvit... i skoro je veći od mene :-)))) .. ...shvatim da svi mene zovu i šetaju okolo...jest da uživam...ali ipak volim kad ja kontroliram situaciju ...nezgoda je što ne možeš nikog zvat, jer to je kao da žicaš poklone okolo, a meni nije do poklona... tad se sjetim i nazovem jednu frendicu: - allloooo. Rekla si mi da ti napomenem da imaš poklon za mene koji mi non stop zaboravljaš dat! - hahahahahahahahaha. Hoćeš li popodne ili predvečer? - popodne je skroz ok! ...i kasnila je ona... kasnila dobrih 15 min...jer se morala vratit kući pošto je zaboravila ponit poklon. hahahahahahaha.... A on je jako važan.... a naročito je važan zbog dvije posvete  "...dosta je bilo drame.... vrijeme je za romantične komedije...." ...pa komedija se uvijek lijepi za mene....al da li je romantično bit nečiji vražićak? .... gdje je bundeva? ...ili još uvijek negdje postoji kočija? ....zezam se... zezam Vas.... al priznajem.... bio mi je ovo lijep rođendan... nevjerojatno je kome sam nosila tortu i što sam radila (iako imam slike neČu ih još objavit) ... što se sve događalo taj dan.... toliko lijepih stvari...a ja sam ko pčelica što leti od cvijeta do cvijeta...išla od mjesta do mjesta... nije bilo užurbanog spremanja kuće...jela...pića...dočeka gostiju... samo srdačno grljenje i ljubljenje svuda po gradu...zezancija i smijeh..... ...uvečer...oko 21 sat...jedva sam stajala na nogama od umora i uzbuđenja... i vratila sam se sretno doma uz komentar "nije ovo za mene....teško je po cijeli dan ić okolo i zezat se" ...sad sam tek shvatila ove s početka priče... dočekivanje gostiju u kući je težak fizički napor....ovako van...neobavezno.... slijedeći tragove ljubavi svojih prijatelja zabava je nevjerovatna! ...i ništa nije prohujalo s 13-tim.... jer sve je zapravo divna i zabavna komedija....svaki dan...i svaki sat.... ...a svjećice? Koliko mi je godina i koji rođendan sam slavila...presudila je mala Bu... jer je sama odlučila stavit svjećice na tortu... i pjevala mi je... i gasili smo svjećice nebrojeno puta...i popodne i navečer... svaki put kad me uhvatila... puhale smo svjećice...na torti s violinskim ključem....  . ...detaljnije obavijesti o mom kretanju i događanjima na Fejsu možete dobiti na kavici :-))) P.S. i imala sam glasnogovornicu na Fejsu.... i to ni više ni manje nego blogericu! ... možda ovuda rijetki još svraćaju...možda se malo novih postova piše...al blogeri se još uvijek drže na okupu! |
