četvrtak, 07.06.2012.
...u noći punog mjeseca....
|
....savladao me umor...izgubila sam glas pjevajući uz tamburaše... koliko god sam mislila da nisam pospana... višednevno nespavanje naglo je tražilo svoje pravo na san ... i dok sam u nedilju navečer sa slušalicama na ušima čekala da mi se prispava.... naglo me prene zvuk SMS-a.... "Uzmi metlu i leti!" ... poruka mi došla od sina. za nastavak priče je jako važno napomenut da je moj sin velik i ozbiljan momak ...ima djevojku (koji još nije doveo doma da ne bude službeno) s kojom je proveo 2 vikenda prošli mjesec (jedan u Vukovaru, a drugi u Istri) pa je vjerovatno bankrotirao... sve ovo mi nije palo na pamet kad sam primila ovaj SMS, jer on ne šalje poruke, ja njemu šaljem poruku da me nazove ..... brzinski sam odgovorila "Zašto" ...odgovor nije stizao.. tad mi je palo na pamet da on svojoj mami ne može napisat obrazloženje zašto da "ispraznim kuću od sebe"... ipak sam ja žena...a on muškarac... brzinski se obućem i izađem van... ponovo otipkam "Odlepršala! Ovo će te skupo koštat" ... tek na ulici promislim "šta sad?" ... nema više kvartovskog kafića....nedilja je večer.... gdje bi itko mogao bit... prođem preko Pjace...nitko poznat... prođem preko kafića u getu..ne vidim nikog.... dođem do Peristila ....kad tamo Vedranu konobar taman donosi pivo ...a on vadi novčanik iz džepa - Nee! - vrisnem...onako promuklo...slabo me se čulo... pa potrčim put Vedrana i ponovim što sam jače mogla s hrapavim glasom - NEEEE! - čuo me i s novcem u ruci je pogledao put mene začuđen dernjavom....a i začuđen što me vidi ...a vjerovatno i bojom glasa - Ja moram platit! - zašto? - za oproštenje grija. Zgriješila sam i moram platit! - aj dobro, a šta'š ti popit. - ma ništa! Zapravo bi mogla? - ajde sad će salsa. Sidi lipo tu i uživaj! ... sjednem kraj njega...nemam aparata...al koga briga.... ipak slikam pivu...kao dokaz da sam platila za oprost griha....pa malo atmosfere okolo....  .  ....blic na mobitelu je slab.... tad shvatim da mi nema druge nego opustit se.... (toliko sam se opustila da na jednoj Vedranovoj slici...nastaloj nabrzaka u prolazu...izgleda kao da plačem :-))) ...al nisam.... uživala sam...al nisam željela pozirat.... naglo odlepršam s Peristila... đir preko Rive... opet naletim na "fejs ekipu" ...taman sam im htjela nešto reć kad glas totalka zablokira.... čovjeće... nisam mogla ništa reć... zaškripalo sve ...i odjednom stigne nova poruka.... "Ma šta će me koštat? Vani je pun mjesec!" ...uđem u kuću...bijesna ko pas....on leži na kauču...kćer za kompjuterom.... umiru od smijeha ... ispružim prst da ću vikat....al nemam glasa.... a oni se smiju... nasamarili su me.... hahahahaha....smijem se i ja.... dobro su me nasamarili.... imaju duha .... - pa šta bi radila u nedilju navečer doma? Ovako si malo izašla! Osim toga ne smiješ izgubit kondiciju! Treba se letit kad je pun mjesec! Nemoj nas sad sramotit okolo. - kaže mi sin.... . ...hahahaha...ima pravo....al osvetit ću se... neće tako lišo proć..... - šta rade dica? - pita me mama dok smo se 2 dana poslije vraćali iz frizera ... zagrintam i ispričam o SMS poruci.... mama je umirala od smija do kuće.... sjela na terasu i odma ocu stala pričat...dok su joj suze od smijeha prekidale priču.... kvraguc...i baka je na njihoj strani.... |
