ponedjeljak, 21.05.2012.
...za koliko sam zvijezdica?....
|
...svaki put kad uđemo u hotel...znamo da nas čekaju neka iznenađenja... ona mogu bit prijatna....i neprijatna... ..uglavnom...samim tim što nismo okruženi poznatim stvarima... nailazimo na razne....ponekad i glupe prepreke.... ...najveća su mi prepreka automatske brave... iako sam se već odavno navikla na njih ... ne zatvaram lako vrata sobe kod izlaska...da mi slučajno "ključ" ne ostane u sobi.... jer kako god ne možete upalit svjetlo, dok karticu ne stavite u za to određeno mjesto (kad ga pronađete), tako uredno možete izać iz sobe i zaključat za sobom vrata i ostavit upaljeno svjetlo..... ...druga stvar koju prvo vidim u sobi je krevet... katkad mi on izmami uzdah kad ga vidim...jer ulazak...čak i uvijek u isti hotel...ne mora značiti da je sve isto...  .  .  .  ...iznenadi me...ili ljepota sobe...ili pogled...ili raspored...ili čokoladica kraj jastuka.... ...čim odložim robu...kufer...ili što već... (jer ne volim nosit puno stvari kad putujem) ... najvažnija stvar mi je kupaona....  .  .  ...e sad mi je već srce na mjestu što je sve lijepo, prečisto, preblještavo... kod prvog osvježenja, jer dolazim najčešće umorna s puta...a treba još izać van... nastanu problemi.... ...sva čuda od tehnike su u najglupljim i najobičnijim špinama na tušu... i dok su špine uglavnom jednoručne i nije problem namjestit toplu vodu...upaliti tuš postaje pravi mali izazov.... i dok sam se borila s ovom špinom koja nikako nije htjela da počne tuširat...toliko da sam već htjela odustat i izać gola van i tražit pomoć na recepciji...  . ...znate li kojem je pametnjakoviću palo na pamet da se tuš pali tako da se ispod špine povuče crijevo od tuša????... pa trebala mi je cijela vječnost da to otkrijem ... logičnije bi bilo da je ovo slušalica od telefona...nego ručica za tuširanje????... ...sve su ovo hoteli s puno zvjezdica... ali tamo gdje nikad nema iznenađenja su hoteli s jako malo zvjezdica ...  .  ...u papučama sam ušla u ovo kupatilo... provjeravajući da li je samo staro...ili je i staro i neoprano.... a tad sam na vrhovima prstiju ušla pod tuš...da se ne bi zarazila....ajme neugodnog osjećaja... toliko neugodnog da nisam ni primijetila kako je lako upalit tuš...al da voda šprica svuda okolo i to u nepravilnim mlazovima ....ah da...i ostao mi je komad nekakve plastike u ruci... al se sobarica nije oko toga uzbuđivala....znači da im je normalno da im ispadaju dijelovi kupatila :-))) ...hotel u kojem se ničemu nisam čudila ni šokirala....već još uvijek umirem od smija kad ga se sjetim...je onaj...već poznat s dva mjeseca... (jer nema ni kraka od 1 zvjezdice)  .  ...i dok neki moji prijatelji još uvijek imaju noćne more od ovih soba i ovog kupatila.... ja plačem od smijeha dok pišem ovaj tekst... jer tuš uopće nije bio problem (onako ukopan u živu stijenu u nekoj pećini s vratima koja su se jedva zatvarala...srećom,...jer je pitanje koliko je vremena potrebno da te strese struja...  .  ...i to me dovodi do razmišljanja kako hoteli s jako puno zvjezdica imaju toliko tehničkih inovacija da ti najprije treba recepcioner koji ti pomogne otvorit vrata...tada u sobi nađeš uputstva za korištenje ulazne kartice, bara, telefona, paljenja svijetala, interneta, televizije... a za sve što ti nije jasno zoveš recepciju i oni su prije u tvojoj sobi nego li si spustio slušalicu....ali za korištenje tuša....e tu nema ni uputstava, niti upozorenja...a ne bi baš bilo zgodno zvat recepcionera.... - hallo recepcija? Da li bi molim Vas poslali nekog da mi upali tuš? Molim Vas samo da ima jako srce, jer znate, ja sam u kadi! ...ili možda za to i služi onaj SOS kabel .... povućeš i u trenu dođe netko mlad i zgodan.... zanimljivo kako u ovim lošim hotelima nisam imala nikakvih takvih problema.... dal' to znači da nisam za puno zvjezdica???? ...pa na kraju krajeva...u mojoj je torbi uvijek sapun...čokoladica...kolačić.... sad sam dodala i malu bočicu šampanjca.... koga briga dali je pun bar u skupoj hotelskoj sobi? |
