...i dok su na TV-u uporno najavljivali veliki pad temperature u subotu i orkansku buru....ja sam kroz prozor moje hotelske sobe gledala put Biševa....
.
...otići ćemo na njega ako nas vrijeme posluži...sutra u 11... - bilo je dano mi obećanje ..pa sam došla na rivu... sat prije... da ne bi slučajno zakasnila...
.
... i propustila kamenu ljepotu.... koja je tako blizu...a tako daleko i nedostižno...
da bi se došlo do Modre špilje treba proć ovaj greben ili vozit oko njega...
.
...brzo dolazimo do špilje.... a ulaz je jedva vidljiv.... saginju se glave.... upozoreni smo da stavimo ruke u kaić...jer je taman širok koliko i ulazak u špilju....
.
...i dok se rukama odguravamo o rubove špilje...pred nama se ukazuje ljepota života.... nesvakidašnji prozor.... mir...tišina i žubor vode....prizor koji izaziva strahopoštovanje.... smirenje...uzdah.... jedan tihi glas počne tiho pijevat "...more more" ...i zastane....
.
...a ja bi tu ostala... i mislim se kako da ostanem bar sat vremena u toj tišini...kad glas s drugog broda propara zrak.... nema ovdje znakova.... već tihog dogovaranja....
.
...s tužnim uzdahom izlazimo iz ovog beskrajnog plavetnila ... kao da vidiš svjetlo na kraju tunela
.
.....vraćamo se na gliser...i tad nove ljepote...kamene lepeze....
.
....i skrivena plaža "Porat" ...na kojoj ...iako nema ni psa.... stoji tabla....
.
...skinem cipele.... nigdje nikog.... skinem rebatinke... nigdje nikog.... uđem onako u more... ono toplo...cca 20 C .... kako ću se osušit ako skočim u more??? promislim.... i skinem košulju ...kad odjednom začujem muški glas:
- Gospođo, treba li Vas slikat?
- ne hvala
...odgovorim...i tad mu dam foto aparat da me slika.... pa neš ti... Biševo nema ni 6 km kvadratnih... uhvatit ću ga ako mi pobjegne s aparatom... osim ako ga onaj drugi stanovnik ne čuva :-))))
...i tad počnem pjevušit pjesmu koju sam "čula" u svojoj glavi od ulaska u hotelsku sobu....
...lađe koje odlaze, odnose toplo ljeto s našeg otoka
odnose zadnje nade jer tebe nema tu
a kiše dolaze......
.....zovem te krikom...gubim glas
sa druge strane našeg prozora
rađa se novo svitanj.....
.
...ovo je bilo u subotu.... od 11 do 17 sati...lošim prognozama...usprkos.... sutradan je već padao snijeg u Istri i Lici....a ja sam se pitala koliko je vremena prošlo od ove lipote....cili jedan život?
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.