...ne znam zašto se pušači uznemiravaju zbog Zakona o zabrani upotrebe duhanskih proizvoda? ... pa to nije naš problem...o tome neka se brinu vlasnici javnih prostora!
...tamo gdje ne može cigareta ne idem ni ja! ...jednostavno
...i nije to od jučer...to je tako već 2 godine... uđem u hotel... zabranjeno pušenje u sobama...ja samo pristojno kažem:
- molim vratite mi moju osobnu! Idem na drugo mjesto!.
...ako hotel nije bio toliko dobre volje da misli na svoje goste i razdjeli sobe za one koje ne puše i puše... nemate vi šta radit na takvom mjestu... idite u susjeda... ne budite snobovi... ako gost uvijek nije u pravu... onda im nemate zašto ostavljat svoj novac...
.
(ovako se označene hotelske sobe u jedno jakom skupom hotelu...preporučam!)
...toliko je daleko otišla moja borba protiv zabrane pušenja ....da me svuda nude cigaretama... gdje god da dođem...svi vade cigarete... i ako odbijem onda nastane šok... pa na kraju moram zapalit ... čisto da ne uvrijedim domaćina.... da mi više to nije uopće zabavno...a ako se hitno ne ukine ovaj Zakon... otrovat ću se od nikotina...
...osobno me zanima samo vidit gdje se može pušit u Saboru.... a sve ovo drugo mi već postaje dosadno.... sve dok mi u nedilju kasno navečer...nije zazvonio mobitel...
-. di si?
- evo taman došla doma s krštenja.
- a onda ti je kasno za kavu?
- neeeeeeee... ni u ludilu...
- može li u 21?
- može i 15 min prije....
...a kako ja uvijek dolazim prije dogovorenog vremena...dođem i ovaj put ....sjednem na uobičajeno mjesto...zapalim cigaretu...naručim oranginu... i tad do mene sjedne grupa nadobudnih mladim...punih usta lovačkih priča...koje su se čule unatoč jakoj muzici.... i nekako se kroz njih provuće mlad konobar.... stane ispred mene sa čašom i sokom u ruci i stoji mirno.... pogledam ga...on se lagano nakloni i upita:
- mogu li poslužit?
- MOLIM?????
- mogu li Vas poslužit?
- samo izvolite...
...on se opet nakloni...stavi čašu na stol ...ulije točno do pola čaše... odloži polupraznu bocu na stol...i ponudi kolačima.... - englesko serviranje?
- da odgovori s osmjehom i ode....u tom trenu ugledam svog pratioca kažem mu da zauzme drug stol...i uzmem svoju čašu... on stoji u šoku....
- samo sjedni negdje
- ali
- ma sjedi tamo
- ali si se ostavila cigareta?
- nisam! Ali ne mogu ove slušat....
- a kako ćeš zapalit?
- suzdržat ću se kraj tebe...
..i jesam... i ispričam mu način serviranja ... u nepušačkom i potpuno praznom dijelu kafića vladala je totalna tišina...nigdje nikog... ali ni engleskog serviranja ... bilo mi je lijepo tako udaljenoj od svijeta ... uz zaključak - ne bi dao nikome da konobari ako nije za to završio školu!
...ovo je tekst o pušenju....pa priču o dadiljama ...školovanju zanimanja koja kao takva ne postoje ili postoje u zakonima.... i radom osoba s krivom stručnom spremom ....ostavljam za drugu priliku ... kao i priče o nasilju i cipelarenju među mladima...a naročito priču o smeću....
...možda je vrijeme da se donese Zakon da je nepušačima zabranjeno korištenje prostora za pušače! ...i zahtjevam stroge kazne! ...oni koriste prostor namijenjen drugima!!! ...oni koriste prostor koji je opremljen skupom ventilacijom...pa bi kazna za sve one koji ne puše trebala bit 2.000,00 kn na licu mjesta!
Toliko se bavimo glupostima ...da smo zaboravili bon ton, i ljepotu zanata..a o lijepim gestama da i ne govorim...pa ljudi moji...MI PLAĆAMO ...plaćamo da nas tlače i kažnjavaju?....možda je vrijeme da se okrene ploča.....a u međuvremenu ću razmotrit da li da objavljujem imena hotela u koje ne treba ić... a naročito ako soba košta preko 100 € a pepeljare nigdje....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.