ponedjeljak, 21.11.2011.

...bus i teorija relativiteta...

...jedna sam od onih koji ne kasne... ne mogu napisat "nikad" jer sam zakasnila par puta u životu... al s obzirom na činjenicu da sam uvijek na nekoliko mjesta istovremeno.... nije ni čudno... ...isto tako često putujem...i koliko god mrzim avione jer non stop odlazim...dolazim..prekrcavam se...sjedam...dižem se...sjedam...dižem se... prekrcavam se... toliko obožavam vožnju busom. Lijepo uđeš u bus...znaš da će stat za 2 sata... zanemariš onog tko sjedi do tebe (a najčešće ga nema) i meditiraš 2 sata ...bez prekida.... vožnja busom za mene je prava relaksacija i pravi odmor! .... ...nikad nisam prerano ili prekasno došla na bus... nikad mi nije pobjegao ni bus, ni avion, ni vlak, ni brod.... uvijek dođem točno onda kad treba doć.... pa gdje je tu problem?... problem je u tome što mislim da uvijek kasnim na bus za posao! ...ujutro...izađem iz kuće ...trebam samo otić do pekare da kupim sebi nešto za doručak... a bus je na stanici... gledam ga preko puta ceste kako zatvara vrata i odlazi (bez mene)... ...iduće jutro...izađem iz kuće 10 min ranije (dovoljno vremena da kupim sebi croissaant)... gledam bus na stanici kako upravo zatvara vrata i odlazi (bez mene).... ...nikako da shvatim kako to da autobus koji vozi svakih 20 min, dođe jedan dan 10 min prije...drugi dan kasnije.... kao da me prati...čeka da izađem iz kuće.. i tad zatvara vrata i kreće s moje stanice... ...dobra vijest, kad mi tako "pobjegne" bus je ta da odem do pekare...kupim croissant...i pojedem ga do idućeg busa.... i opet dođem u ured na vrijeme...al s gorkim okusom u ustima da kasnim... ...loša vijest je da dok izlazim iz pekare...gledam s druge strane ceste kako odlazi alternativni drugi bus koji isto vozi do mog ureda.... ...i svaki dan ista priča...čekanje na stanici do idućeg.... katkad on i zakasni pa napravimo žurku onih koji rade u uredima oko mene...lijepo se ispričamo... u uredu me kolegica svako jutro pita. "S kojim busom si došla?, ajme meni je taj pobjegao!" ... ma meni su 2 pobjegla do toga koji je njoj pobjegao.... al ja nikako da uhvatim ritam ... ...i sinoć....stojim na stanici.... jedan postariji par sjedi na klupi i priča...i odjednom će bakica: - idem do pekare! - pobjeći će nam bus! - neće, ne brini! ...ma kako ona zna da neće...promislim i pogledam je...kad žena u crnom... podupirući se štapom...prođe posred ceste...20 m od semafora... gledajući uvijek u krivom smjeru...tako da ju je zamalo policija "skupila" posred ceste...ode u pekaru... gledam kako priča s prodavačicama... bira...plaća..pa opet bira.... pa opet plaća...pa je jedva nekako izašla na vrata...sad već vidno umorna i još više šepajući....ravno preko ceste ..ne obazirući se na automobile oko sebe... dođe na stanicu i sjedne gdje je bila... ni jedan bus za tih 10 min nije stao na stanici! ... da ne povjeruješ . ...ma ako može ona mogu i ja!... pogledam na pravu stranu ceste...i zamalo me dva auta nisu skupila ....dođem do pekare...okrenem se...a moj bus na stanici ...ne mogu stić do njega... zgazit će me auto :-( ....i tad sam shvatila! Autobusi koji voze svakih 10-20 min...u stvari su oni koji nikad nisu tu kad ih trebaš! ...i tako sam jutros izašla pola sata prije uobičajenog vremena ... autobus na stanici... ja trčem prema njemu...(iako me mama učila da nikad ne trčem za busevima i za momcima) ...ulijećem nekako u zadnji tren ...bez daha.... i bez doručka... i dođem na posao...s osjećajem da kasnim... (a tamo je tek čuvar zgrade došao i otvorio glavni ulaz)... palim sve klime po svim kancelarijama... palim kompjuter...kuham kavu...pijem sok... kuham kavu...kad evo mi kolegica - a s kojim si ti busom došla? - valjda s onim prije tvoga! odgovaram i mislim se... koliko ih je u međuvremenu prošlo? ...i tad sam shvatila... brzina kojom busevi dolaze na stanicu u koliziji su s brzinom mog dolaska na stanicu s croissanom u zubima, i ovisi o mojoj tjelesnoj kilaži.... ili u prijevodu... da bi stigla na bus potrebno je da moje tijelo dobije dovoljno kalorija do dostignem brzinu svijesti da ne kasnim na posao ...već da uporno dolazim na onaj bus koji ide prije onog koji me treba dovest na posao.... ček...ček...malo sam se zapetljala.... ...da je malo ...ne bi se ni znalo.... a šta je to malo?...pa sve je to relativno...

- 21:35 - Gukni ako si faca (7) - #