"sve što imam u životu otuđio sam od drugih
jedino sam školu i vozački morao platit!"
....izjava je koju sam dobila na mail.... izjava koju sam ponovila više puta i svugdje izazvala buru smijeha.... pa sam se malo zamislila...a vrime je od trešanja...a one lipe trešnje nikao da padnu ispod 25 kn kilo...i odlučim se ja nekako dokopati trešanja!
Da bi došla do njih, trebam ih nekome otuđit
da bi ih od nekog otuđila toga ili ne smijem poznavat (al onda me taj može upucat sačmaricom) ....ili ga moram znat (pa će samo ostat u šoku i poslije govorit o meni svašta, al koga briga kad je glava na ramenu, a trešnje u stomaku :-)))...)
razmišljajući tako, došla sam do zaključka da je najbolje otić tamo di me odavno nisu vidili, pa će mi se bar razveselit... i dok oni dođu sebi...ja ću već nekako doć do trešanja
...i krenem tako ja put Klisa.... i ugledam trešnju....
.
....savršena je...baš onakva kakva mi treba.... sva okovana u ogradu...al viri i preko...
- Eliceeeeeeeee (dernjava s balkona) - što radiš tu na suncu?
- evo stojim da mi ljudi iz kamiona ne kradu trišnje
- a mogu li ja iz dvora?
- a ko će tebe sprijećit?
- niko! Ako mi skuhaš kavu!
...hehehehe.... mamac je bačen... i odem ja na kavu....
.
...trešnje sam brala prirodnim i dalmatinskim načinom!
...prirodni način je : uđeš u krošnju i bereš sebi onoliko koliko ti treba za zimnicu
...dalmatinski način je: legneš na pod i pustiš da ti trešnja upadne sama u usta!
...ovako ubrane trešnje doneseš kući...pazeći pri tom da kese ne popucaju od težine .... opereš ih... izvadiš koštice ... i zalediš jedno 5-6 kg za zimnicu (nema ljepšeg kolača od kolača od trešanja za Božić) ...a od onoga što ostane ...nakon što si podijelio sa susjedima...napraviš kolač...
.
...za nagradu što sam spasila trešnju od lopova... upalila sam malo lozovine.... i ispekla malo telećih bržola (a kad sam na djeti pa ne smijem pretjerivat :-)))
.
...i tako su svi bili sretni i zadovoljni.... kolegica iz srednjoškolskih dana jer je sačuvala trešnju od lopova...i jer je mene vidila nakon toliko vremena...a ja sretna jer sam došla do neprskanih i besplatnih trešanja
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.