utorak, 24.05.2011.
...sad i ja znam kako je u Raju....
|
...na povratku sa službenog puta u Zagreb, dogovorila sam se da konačno odem na Kupres. Zvala me ona već godinama, i kad joj je trebala pomoć i kad se trebalo samo zabavljat... sad joj je trebala pomoć jer je imanje zapušteno, a proljeće je već prošlo... uvjeravala me da neće bit preteško jer će posadit cvijeće doma... samo ga treba razmjestit, počupat korov i takve sitnice... promislim se: "zašto ne?" ...i odem... Na sve sam bila spremna osim na ono što sam vidjela! Kupres ko Kupres....prostrane livade...sve puno maslačaka...lijepo za vidit... planinarske kućice... neke bolje uređene, neke neuređene...skijaške staze i liftovi se ocrtavaju u zelenilu planina.... i stanemo mi s autom na parking ispred kuće koja se nije vidjela od ogromnih jela i breza....  ...mostić preko jezerca sa zlatnim ribicama... - netko je počupao lopoče! Ajme broji ribice treba ih bit 15! - samo ih je 5! - ma kako neko može uništit jezero s ribicama? ...i dok je ona tako žalila poviše lopoča i ribica ja sam pogledala ispred sebe ... i promislila.... Raj! Ovo je ulaz u raj!"  ...iza mostića koji je prelazio preko jezera...naslućivao se stol ... "tu ćemo jesti ako bude lijepo vrijeme, to je vanjski stol" ...i ogroman kamin ... "to je vanjski kamin na kojem ćemo peći, ako bude vrijeme dopustilo" ...te jedva vidljiva drvena kućica...  .  ...do koje je vodila kamena staza "obrasla u korov" ...i puna maslačaka.... ali moj šok je bio još veći kad smo došli do ispred kuće....  .  ...još 2 mala jezerca uz put...pa mali mostić koji prelazi preko potočića punih slapova... ...šum vode ...neopisivo opuštajući šum vode koja prolazi umjetno napravljenim potokom...obraslim u mahovinu i cvijeće...  ...a uz kuću još jedna manja... toliko me zaokupila da kuću i nisam uspjela slikat... i tako je (al u snježnom izdanju) izašla u jednom časopisu....  .  - sve je napravljeno s puno ljubavi i bez novaca! Svatko je donio neki kamen, neki cvijet, neki okvirić za slike, a sad je sve malo podivljalo - jadala se ona, a ja šokirana gledala okolo...i nisam znala na koju stranu da pogledam...sve je privlačilo moju pažnju ...i baš je bilo lijepo tako divlje... ...ni unutrašnjost kuće mi nije palo na pamet slikat...a sve je bilo puno figurica ovaca, krava, žaba...puno cvijeća...što suhog...što od pliša... svuda puno ljubavi....čak i luk poviše sudopera (uz ostale ženske potrepštine) odaje da se radi o posebnoj ženi...punoj ideja... ah da...dok sam prala čikare od kave slikala sam i "špinu" na sudoperu  .  ...ovo su ti mali okvirići sa slikama.... svaki na svom mjestu...a ima ih na stotine..... i kad smo se ujutro probudili.... servirali smo si doručak na suncu.... a onda poslije u kući (zbog oluje) pravili roštilj u kaminu (koji je jedini namještaj u dnevnom boravku...al na njega se može i sjedit dok se meso peče....(nažalost te slike ne mogu objavit)  .  ...a što sam ja radila??? ...nisam se samo dosađivala....počistila sam taj prekrasni potok od mulja.... i u jednom trenu viknila: - slikajte me da mi mama vidi da znam koristit metlu i za druge stvari osim za letenje :-PPPP  .  (ispod ovog mulja nalaze se kamene ploče) ...i kad me ujutro probudio pjev ptica.... slušala sam iz svoje sobe...rumorenje vode iz netom očišćenog potoka.... ... sad Vam je jasno zašto nisam imala slobodne memorije u fotoaparatu kad sam zajahala konja?...pa slikala sam na stotine slika prirode oko kuće.... |
