četvrtak, 30.12.2010.
...jedno malo pismo zahvale....
|
Dragi moj Djedice vjerujem u te... vjerujem u tebe svakim djelićem svoga tijela i svakim atomom svoje duše. Zbog toga ti i pišem ovo pismo, jer bi ti se željela zahvalit na svemu onome što sam proživila ove godine. A bilo je tu svega i smijeha i suza, i kava i kavica.... Problemi su se nizali i nemam pojma kako se rješavali, a ja sam samo preljetala preko njih. I ako godina ima 365 dana, ja sigurno mogu nabrojat 1313 lijepih trenutaka. Previše za jedan život? Ne! Ni u ludilu. Uživala sam u Rijeci, u Drveniku, na Braču, ko zna koliko puta u Zagrebu, po Dubrovniku, po Šibeniku (ludnica je bila u Šibeniku), u Trogiru, na Čiovu, Makarskoj, čak sam negdje i u Hercegovini bila, Brela...ne smijem zaboravit prekrasan dan u Brelima, pa Pariz, pa gore dole po autoputu, pa gore dole po moru, pa gore dole po zraku.... Koliki koncerti, nastupi, svrike, izlasci, rođendani, lijepe kave, nježne kave, romantične kave i susreti.... Hvala ti dragi moj Djeda Mraze, od srca ti Hvala! Ovo je bila najljepša i najuzudljivija godina u mom životu! Nikad se nisam više durila, nikad nisam više grintala, nikad nisam više prijetila, nikad se nisam više smijala, nikad u životu nisam toliko novaca potrošila, nikad nisam bolje i gore jela, nikad u životu nisam osjetila toliko ljubavi oko sebe. Ljudi su uživali u mom smijehu ...i samo mi davali....zvali su me da mi daju....i kad god bi ja željela nekome nešto poklonit, dobila bi takav dar da ti srce stane! E pa dragi moj Djada Mraze, horoskop mi kaže da će iduća godina bit još bolja. Dal to slučajno znači da će jedan od ovih lijepih trenutaka potrajati? Potrajati bar do iduće godine? Najljepše te molim...ajde razmisli malo.... godine su nas stisle...i ne znam kako tebe još nisu kosti počele bolit od silne jurnjave za mnom? Bilo kako bilo....svim posjetiocima ovog bloga...slučajnim namjernicima, i svekolikom pučanstvu želim  ...ovaj doček Nove godine, sama ili u društvu, namjeravam dočekat s još jednom čašom šampanjca u ruci... i donila sam pravi pravcati šampanjac.... možda je cijelo vrijeme u tome bila kvaka?... Mogu ja to...i krenila sam tim putem....malo Orangine...malo crnog i puno šampanjca...."Elica ne pije ako nema mjehurića!"  . ne mogu si nać pjesmu....P.S. Djedce...molim te još i da mi nađeš pjesmu za iduću godinu...  .  .  |
srijeda, 29.12.2010.
....prvi poljubac....
|
...sjećate li se prvog poljupca?.... ....sjećamo se mjesta i muzike koja je tad svirala...iako je u tom trenutku nismo čuli.... muzika je ostala tu negdje... ...toliko ih je bilo.... nekih se sjećamo nekih ne.... one što ih pamtimo... ti su bili pravi... a bilo ih je...bilo.... i previše..... ....e da ih je i sad,..... |
utorak, 28.12.2010.
R.I.P
 Borgmanova kraljica ...kad neko umre.... žalimo...tugujemo... kažemo i napišemo par riječi o toj osobi ...i idemo dalje... sjetimo je se ponekad... u nekim prilikama i situacijama.... i živimo dalje... ....ali kad neko umre ...i ostavi nas bez riječi.... e tada se neki oblak navuće nad nas....tad ne žalimo za osobom...nego sebično razmišljamo o sebi i o svemu što smo izgubili ...izgubivši takvog prijatelja.... ....teško je pisat....stvarno sam bez teksta....al eto...nismo navikli da na Fejsu...stoje izrazi sučuti.... da po blogovima pišemo nekrologe....ali ona je bila dio nas i bila je ponosna na sve nas...pa neka ova blogosfera zna ... nema više te male, sitne i krhke žene...velikog srca, još veće duše i ogromne snage.... ...nema više one koja je pisala lijepe bezvezne stvari i pjesme.... BEZVEZNA PJESMA Ova je pjesma čudna. Bez lijepog stiha il' rime. Tek da mi olovka nešto piše po papiru. Ovo je pjesma trenutka, bez poruke i dubokih misli. Ovo je bezvezna pjesma, kojoj je došao kraj.http://cordelia.blog.hr/ ...nema više Borgmanove kraljice ... ...nema više one koja je stvarala božanski nakit...  .  ...nema više one koja s bezgraničnom ljubavlju izrađuje najljepše poklone na ovom svijetu ....Anđeli su dobili snažno pojačanje...... ....spavaj mirno Anđele.... ...Počivaj u miru!... ako želite što dodat ...dodajte to na Borgman |
srijeda, 22.12.2010.
....francuska kava i konobari....
|
...Latinska četvrt...već je jako kasno...i Les bouquinistes su već odavno zatvorili svoje knjižare....pa možemo vidjeti samo metalne kutije naslonjene na ogradu uz rijeku....i dok tako tumačim kolegici kakve su to kutije...pogled mi privuće svjetlo i galama u obližnjem kafiću...točno na uglu... malo mi je trebalo da je nagovorim na kavu...i sjednemo mi...u tzv "pušakču zonu" iako je očito da svi puše... jer 6 konobara trčkaraju oko tipa s cigarom u ustima koji očito zapovijeda situacijom.... nitko ne primječuje da smo sjele za stol...jer je stol pretrpan čašama... pa preko stakla mašemo konobarima...želeći da im privućemo pažnju.... neki nam i odmahuju....al se ništa ne događa.... ...odjednom je jedan prislonio svoje lice na stakleni prozor i rekao: - sad će netko do vas doći! - možemo mi naručit i preko stakla - odgovaram - ne čujem Vas! - kako ja tebe čujem? - ja vas ne čujem...- kaže i odškrine prozor - eeeeeeee sad vas čujem! - pa možemo mi naručit i odavde, što bi se mučili izlazit na ovu hladnoću! Evo dodat ću šporko suđe kroz prozor! - a neeeee! To nije u redu - kako nije u redu? Pa to i kući radimo! - ne! To nikako nije u redu ...i dok mi je konobar tako odgovarao...ja sam mu već kroz prozor gurala šporke čikare sa stola i govorila: - ma daj...kad je nama zabavno! Ajde napravi nam čaj i kavu sa šlagom! ...momak je zaprimio narudžbu ....a svi smo umirali od smijeha...i taman u tom trenutku dođe drugo konobar do stola ...i ugleda prazan stol... - mi smo se već pobrinili za narudžbu i očistili stol - a ne može to tako - odgovara konobar i počne čistt stol...i ode.... vrati se u trenu....stavi papirni stoljnjak... upali voštanicu i pospe ružine latice po stolu... - mi smo ekskluzivni kafić i imamo sve za specijalne goste! - ala što si joj svašta ispriča, a ona te ni jednu riječ nije razumila - dajem mu do znanja da kolegica ne razumi ništa  . ....woooow.... oduševile smo se obe dvi s laticama....i s atmosferom u kafiću....i nismo sebi mogle doć od sreće zbog ovakvog pristupa.... kad ugledamo kolegu kako nas traži okolo po kafiću.... a kako smo bile skroz sa strane...ni on nas nije primjetio i upitao je konobare za nas.... odjednom ga evo do našeg stola i prije nego li je i sjeo stane glasno prigovarat: - i ovdje poznaješ sve konobare? - molim???? - pa bili su oduševljeni kad sam ih pitao gdje ste vi! Ostavile ste jako dobar dojam na njih! - ajde sjedni i ne grintaj, već naruči nešto! ...nemaju oni pojma na kakvom su kultnom mjestu bili.... ja uvijek nanjušim kafiće sa živom jazz svirkom :-)) evo ga |
ponedjeljak, 20.12.2010.
....stare....dobre....
|
al još uvijek aktualne :-))) .... i zato mi je drago kad čujem....ti me izluđuješ.... ...iza moga ramena ....skloni se od lovaca.... s oba oka sklopljena :-))  .  oh jeaaaaaaaaaaaaaaaa .... |
subota, 18.12.2010.
....eto...kad me niste tili vodit vanka na ručak :-(((
|
....sve ...osim zadnja 2 slajda sam pojela u manje od 26 sati.... jela View more presentations or Upload your own. ...i onda se čudim što me danas nisu htjeli vodit na ručak???? aloooo ...ljudi...pa sve je ovo bilo jako jako loše...ja sam gladnaaaaaaaaaaaa :-((( kmeeeeeeeeeeeeeeeeee |
subota, 11.12.2010.
....kako Elicu ostavit bez teksta....
|
...prvi put je ušla u moju kuću... - da li si vidila metlu? - da - a šešir? - primjetila sam znakove posvuda - odgovorila je da me zaustavi jer mi je po kući sve puno raznih vještica - a okvir za slike? koliko ljubavi u onom okrviru dok su radili onaj lonac...vješticu...metlu.... - vidila sam okvir sa slikom tebe i brata - odgovori ona...čovjek bi pomislio s dosadom u glasu... a to je poprilično čudno za nekog tko obožava veselo čavrljat ... ona uzmima mobitel i zove: - alo, već sam 3 sata u Splitu i ne mogu više čuvat tajnu! Mogu li je odat? - 4 sata si u Splitu - ajmeeeeeee - ajde reci! - (Kažem i počnem brojat... 1....2.....3) - i???? (podignem obrvu) - naručila sam ti tortu! (odgovori ona brzinom munje) - ok - kažem ja - ma nije ok, peći će se noćas i dobit ćemo je ujutro - pa baš lijepo od tebe - je ali peći će se u Ivanić Gradui doći će ujutro u Split - nisi trebala - odgovorim pristojno ....i u ponoć je došao SMS da je torta gotova i da je sve ok...ona se dobro potrudila da nam bude lijepo ...trebalo je to bit iznenađenje za mene...ali...imali smo mi drugih tema za razgovor...a torta...Bože moj...pa to je torta.... dok ujutro negdje iza 10 nije zazvonio mobitel da je torta došla... - voliš voćnu tortu? - upita me ona - volim! To je ok. Lagana je i lijepo će nam doć nakon naporne noći ...dok nisam otvorila vrata i ugledala ispred sebe....  .  ...ostala sam otvorenih usta.... - kako su znali kako izgledam? - nos! pogledaj nos! Isti je kao tvoj - tortaaaaaaaaaaaaaa - ako hoćete jest tortu idite u dućan i kupite je - ulijećem ja i čuvam svoje blago - bogme svakakve si torte radila, al ova...ova je baš tebe zaslužila - da li jest ovu tortu znači kanibalizam? - daj da je probamo - odbij! Ostavi tortu na miru! - a vidi joj plaš! samo da ga grincem ...mmmm...marcipan je - makni se - ako ne budeš ljutila pojest ću vještici glavu! ...ovo je bila najstrašnija prijetnja koju sam ikad čula! ....  .  ...ah da.... post... vratimo se na post...ovo je trebao bit post koji je posvećen koncertu od Balaševića... khm... da... samo da povirim di mi je torta... ...  .  ...i onda se mi pitamo...Što je ljubav?...što je prijateljstvo? .... Što je ovo? ....nemjerljivo izražavanje ljubavi, niježnosti... želja da se nekog usreći...razveseli...nasmije...ugodno zaprepasti....da se stvori ono što nikome ne pada napamet... i da poveže sve konce da to dođe u pravo vrijeme i na pravo mijesto.... ...ova je torta putovala samo 400 km do mene....netko ju je s ljubavi naručio...netko drugi s još većom ljubavi i zadovoljstvom radio cijelu noć.... to su te torte...al moja je opet jedinstvena ....da bi je treći prevezao preko pola zemlje....a ona koja je naručila tortu...bila je kraj mene...samo da vidi izraz mog lica kad je dobijem... i to joj je bilo dosta... hvala Trill.... ....ah da...ovo je post o Balaševiću.... . |
ponedjeljak, 06.12.2010.
....trovremenski taft... u Parizu...
|
.....konačno Pariz....nakon 30 godina.... ulazim u Metro....kad tamo dobrodošlica snježna mećava kakvu nisam nikad vidila u životu dočekala nas je na Place de la Concorde... što je ovo? ...pitali smo se u glas  .  .... les bateaux mouches bez problema voze ...kao da ništa ne primječuju....a snježne pahulje ko 5 kn padaju posvuda i prekrili su cestu za manje od pola sata...  .  ...a ja po svaku cijenu želim preć Champs Elysees...i zapjevat.... ali se vrijeme već preokrenulo i sad pada ledena kiša ... kišobran je bespredmetna stvar i moja frizura konačno popušta pred jačim neprijateljem  .  ...ništa što vruća čokolada i grog nisu riješili.... i stoga sam sjela.... jesenje lišće svuda po podu gdje je ostao suhi pločnik ...led na čizmama...topli napitak i nevjerovatna situacija da sjedim na ulici u kafiću....nasred Champs Elysee-a i pijem čokoladu sa šlagom i SMSam okolo...dok se smjenjuju snježna mećava i ledena kiša..... neprocjenjivo! ...a zatim sam išla u Metro da malko osušim glavu...  .  ....desetak sati poslije.... isto mjesto....ali druga vremenska prognoza....sad je opet jesen....i kao da ništa nije bilo....  .  ...i zato sam zapjevala od srca.... "Au soleil, sous la pluie, ŕ midi ou ŕ minuit Il y a tout ce que vous voulez aux Champs-Elysées" ...o kavama i jelu drugom prilikom :-))) |
