Ne može se više ni kava u darkerskom kafiću popit bez bake Nikice
iako sam poznata po tome da obilazim razne kafiće …u jedan nikad ne ulazim!
nije primjeren? …ne znam…. radi se o jednom darkerskom kafiću koji posjećuje moja kćer. Kako ne želim smetat kćer u njenim izlascima…jednostavno taj kafić…koji je usput jako blizu Peristila čiji sam stalni gost …jednostavno ignoriram. I kad prolazim kraj njega (bar jednom dnevno) gledam ravno ispred sebe…
…al danas je bio malo drugačiji dan… išli smo se prošetat da smanjimo nervozu …ali nismo smili predaleko…i odemo mi do tog kafića…kad tamo gazda…zaustavi mog brata i počne s njim pričat…. i tad se ja ubacim:
- ovaj je nosio moju baku na rukama! – tip me pogleda čudno
- da…nosili ste moju baku na rukama, jer niste dali onima iz Prve pomoći da je nose na nosilima
- ma čekaj, kako ti to znaš?
- a jer znam. Baka se ponosila time.
- a koja je tvoja baka? Jel ti pričaš o gospođi Nikici?
- da to je moja baka!
- pa nosio sam na rukama i njenu mrtvu prijateljicu. Baka me zvala pitat da vidim da li je živa, a žena tek iz frizera!
- znam…došla iz frizera, popila rakiju i umrla za stolom. Baka je rekla da je to jako lijepa smrt. Umrit tako i još s novom frizurom.
- e pa zato sam je i nosio na rukama da joj se frizura ne pokvari
- čudno kako se sjećate njenog imena.
- a kako bi je zaboravio? Došao bi joj se ujutro ispričat da smo bili bućni noć prije, a ona je govorila: „Veselite se dico, da nema Vas ne bi ni znala da sam živa!“
- e sad moja kćer dolazi ovdje često
- a koja je to?
- pa to ti je lako – ubaci se moj brat – to ti je ona koja kad je bila stara izgleda kao Elica danas
- sad znam koja vam je kćer…
- ajmo nešto popit – kaže moj brat - šta ćeš pit, reci i nek čovjek kaže koliko košta…a mi ćemo ovdje lipo sidit i čakulat….kao da se mora popit plaćeno
- takve mušterije najviše volim – spremno odgovori gazda
teta Elyca u jako pristojnoj pozi u kafiću ...a u skladu s njenim godinama
…i tko još ima nešto protiv darkera i metalaca???? …da ga čujem???? ….
.
P.S. priznajem i sram me je....al ne mogu se sjetit koliko je godina prošlo od kad je baka Nikica umrla! Za mene je to nevažan podatak... jer kao što vidite...ne može se ni kava popit a da ona nije tu negdje ...naročito kad se prvi put postaje teta :-))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.