...teško je pisat nove postove....kad imam volje, ne da mi blog da uđem u njega.... ali... najčešće za to nemam volje ...
...neki su primjetili i da strašno puno radim i putujem....pa zbog toga ne svraćam ni na tuđe blogove.....
nabila sam si obveze da mi brže prođe vrime....al ono kao da stoji... nikako da proleti... i onda putujem....al' kad god pođem negdje...gle čuda...ponesem sebe sa sobom...pa opet ne valja....
...ne da mi se zabavljat...smijat ni zafrkavat....
znam da me čitate.... vidi se to po ovom brojaču...koji se pomiće iz dana u dan.... ali samo Mare Malobrojna uporno ostavlja znak da je bila tu ...i zahvalna sam joj na tome...
tužna sam zbog onih koji neprimjetno svrate .... možda da vide kako sam...možda da se nasmiju ... ... ali očito je da im je stalo samo do sebe...al ne i do mene...
...prekjučer sam sjela za kompjuter...i osjetila sam kako puca roba na mojim rebama....
rebe su pukle...i ja sam pukla....dakle sve je pod kontrolom....
.
....kad bi mi rebatinke popucale prije je to bio znak da je vrijeme za godišnji odmor... a od godišnjeg ni G....
a i koji će mi kufer godišnji???? ...čemu to??? ... nije godišnji za one koji samo postoje!
ovakve kao ja samo se korist za tlačenje!...ne pomaže tu zdrava pamet...ne pomaže tu ništa ...nitko normalan mi i tako nikad nije mogao pomoć....samo luđaci, šizofrenici...i sl.
.
ne spavam danima... život na meni koristi metode kojima su se koristili nacisti ...
...čekam da mi plafon padne na glavu....čekam jednog šizofrenika... dosta mi je više čekanja ...jel vrime više?
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.