facebook nam je potpuno promijenio život!. Sada nije potrebno nikog zvat...dovoljno je promijenit svoj status na toj stranici...
…. U četvrtak sam ostavila poruku na Facebooku: „Elica Nabrzaka: sutra…u 15 sati....eto mene s laptopom u frizera! Molit ću a me čeka kava i bežićni internet :-)))“
…odgovor je stigao već nakon 2 minute: uuuuuuuu ljepo da čula san. šteta sta neću bit tu da vam udovoljim svim zahtjevima..ali valjda ćete bit zadovoljni kao i uvjek.. :)
….kad sam u 15,10 ušla kod gospođe Tonke…zamalo nisam pala u nesvjest kad sam je vidila kako sjedi ispred laptopa i čeka me....
Frizerski salon "Tonka", Split, Ćiril Metodova ulica
- hahahahaha...past ću u nesvjest!
- ček da poklopim!
- ne samo da Vas slikam....
...i tražim ja po torbi aparat....al nema ga....samo mobitel...
- Nera ti je skuhala kavu i nije te mogla čekat zbog busa
...i stvarno...topla kava na rešou... čeka mene...
- što će reć da ti treba frizura? – pitala je jer zna moje fobije od frizera i gelova i preparata
- moram predavat, idem na večeru, pa u kazalište…bla bla
- šišanje? Bojanje?...
ja sam samo nemoćno raširila ruke i prepustila se
…vani je bilo nesnosno jugo…komadi stabala doslovno su letjeli po cesti… gospođa Tonka mi je rukama čepušala kosu....namjestila friz i lagano nalakirala kosu …vrisnula sam…
- LAK???' Stavili ste mi lak? Ali i sutra moram opet imat frizuru! Kako ću se sad počešljat?
- Sutra ujutro radimo novu – odgovorila je smireno
...i opet ja napišem novi status: "....nakon današnjeg posjeta frizeru....dogovoren mi je još jedan termin za ujutro...mene je naprosto nemoguće počešljati :-))"
...a na večeri.... ode mala opeta u politiku....
.
....sutradan sam se ustala...a kosa još na svom mjestu...prođem prstima kroz nju...a ono nigdje ništa ne zapinje... sa strahom priđem ogledalu i pogledam se..."frizura je postojana" ... i ode mala opet van....
...a u kazalištu???...gledala sam "Škola za žene" ...i opet nisam ništa naučila :-(((
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.