….jutro je bilo tmurno….južina…… slikala par slika mora… …. južina je doba kad su jedino luđaci normalni….a šta rade luđaci kad postanu normalni…idu tamo gdje je još gore…u snijeg i led….
- idemo u Čapljinu?
- gdje je to?
- u Hercegovini! Kad si bila zadnji put u Bosni?
- 10.1.2009., jela sam teleće medaljone s gljivama!
.
…ravno preko potopljenih polja…do Čapljine…. jeza i strava…. dođemo do kafića s 5 zvjezdica…odma pored Robota i Gorenja…i upita se čovjek u kojoj je uopće zemlji? Posvuda plakati Bandića i Henbranga… prekriženi ćirilički natpisi na putokazima (a baš bi bilo lijepo slikat kako se to piše „Dubrovnik“ na ćirilicu)…. puno olinjalih i kuća punih vlage…još više kićastih kuća…pa poneka lijepo uređena da bi čovjek rado poželio nešto takvo…al okolina nikakva….
…u restoranu prekrasna domaćinska atmosfera….gori vatra u kaminu …pari se da je hrastovina unutra…ispred vatre sama žena i mi…jedini gosti…..
.
…brzinski popijena kava…i idemo dalje….put mora….tamo će valjda bit živog stvora na ulici….
i uzmem ja mobitel i nazovem: - halo dušo di si?
- evo me taman se šišam!
- a to hoćeš bit lijep kad te vidim?
- a di si ti?
- evo me na cesti, gladna, umorna, promrzla i bez love, imaš li šta za jest
- ajde dolazi amo palim vatru….falijemo ulaz u Drvenik….uđemo u jedan…umjesto u drugi….al polako…starom cestom…dođemo do …. vatrice….
.
(Konoba Bukara, Drvenik, Donja vala)
- malo su tvrđe lignje jer su veće i baš su prave „peškafondo“
- ajme što mirišiiii
…uzimam mobitel i zovem - jel smetam? Fališ nam!
- a di si ti?
- evo me u Bukare, čekamo lignje i mislimo na tebe!
- u kojeg Bukare
- pa u Drveniku
- a šta radite tamo?
- pa bili smo u Bosni!
- di?
- pa išli u Čapljinu po med, pa usput svratili!
- usput svratili u Drvenik iz Čapljine? I sad bi ja treba dojurit u Drvenik?
- radili ti MMS?
- ne, ja imam PMS
- kvraguc, svi muškarci oko mene u PMS-u…ovaj na mobitelu i ovaj preko puta. Idem se ubit!
- najprije pojedi jednu lignju za mene, al bez glave!
- ok!
.
…zadaća obavljena…. račun nije plaćen :-)))) ...a prolaze godine :-(((((
…al' ja sam krenula tamo gdje želim
i tamo gdje želim ću sigurno doć
ne, ne bojim se juga
ne bojim se bure…..
ne mogu mi ništa, sve prirodne sile
i sav njihov bijes
ne mogu mi ništa
na krilima vjetra ja nastavljam ples…. :-(((
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.