.
6.10.2006. godine...stajala sam u dućanu...i odjednom ispred sebe ugledala METLU mog života!
nikad neću zaboravit svoju nelagodu kad sam na blagajni shvatila da to moram donjet do kuće...a ona je velika: - imate li dostavu na kućnu adresu? - pitala sam blagajnicu - al gospođo, pa metla stoji 27 kn! gdje ćete još i dostavu na kuću
- ma platit ću posebno ako treba
Momak koji je stajao iza mene u redu za blagajnu čudno me gledao i upitao: - Izvinite gospođo, ali što će Vam takva metla?
- A da me prebaci do kuće!
- Moram reć gospođo, da prvi put vidim ženu kojoj tako dobro stoji metla – kaže on sa velikim osmijehom na usnama
...taj dan sam...baš za pegulu...umjesto torbe imala pravu aktovku!...i tako...aktovka u jednoj ruci...metla u drugoj ruci...spuštam se ja niz Gripe...i sve gledam da me ne bi tko slikao...i da ne osvanem u Slobodnoj dalmaciji... kad mi sine da je nevisti rođendan...i da ...ako vidi mene s metlom u ruci...mogla bi promislit da sam je njoj kupila...mogla bi se i naljutit...i idem ja tako i razmišljam kako da uđem u kuću a da me niko ne vidi...kad zazvoni mobitel...zove sin:
- mama, da li bi mi usput kupila gel za tuširanje?
- ne mogu! kupila sam prometalo!
- a ok - kaže on...i poklopi
...i stane na prozor da vidi koje sam to auto kupila.... Pametan momak zna što je prometalo...al' očito ne poznaje dobro svoju mamu... i čekao je on mene tako desetak minuta.... i kad me ugledao, doživio je šok!
- da mi nikad više nisi takva u kuću došla! - vikao je kroz prozor na sav glas! ...njegov bijes se mogao čut nadaleko
....ajme koje razočarenje..... tko zna kakvo je auto očekivao?
...a metla?....parkirana je i kupi prašinu......samo povremeno...neki pilot helihoptera ...primjeti parkiranu metlu u mojoj kući i kaže:
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.