Keks i glad, Robert Marić u izvedbi Kaštelanskog amaterskog kazališta...19.8.09.
Koliko sam ja razumila radilo se o generalnoj probi za predstojeće takmičenje amaterskih kazališta. Predstava je bila prikazivana u Splitu, ali je ja nisam gledala….i odo ja u Kaštel Stari…kad tamo neopisiva gužva….iako je samo jedan plakat upozoravao na mjesto improviziranog kazališta… pred crnim zastorom se mogla vidjet gomila ljudi koja je na sve moguće načine pokušavala doć do ulaznica.
Zaprepastio me je velik broj mladih koji su bjesnjeli što ne mogu niti po švercu kupit ulaznicu…
Junaci: otac Mate, teta Verđinela, majka Cvita, sin Blesi, (punica) Kraljica Majka i Bartolomeo...
Crni humor o teškom stanju jedne obitelji koja njeguje vlasnika stana, da bi isti nasljedila. I dok za susjedstvo hine kako su "jadni" jer opet imaju šnicele za ručak, s prozora prate stanje u obližnjem kontejneru da bi došli do nečeg jestivog, derući se na radnike Čistoće kad im odnose njihovi „opskrbni kontejner“ .
.
Virđinela je trudna i ima cjelodnevne jutarnje mučnine...al' se nikako ne može saznat tko je otac djeteta, pa očekuju bijelo, crno ili polubijelo dijete ..
Otac, je šokiran napretkom civilizacije koji je otkrio aromatiziran kupus iz kontejnera, kokoš (koku) u prahu za zaposlene žene, od koje ti batak može zapet u nosu…al svejedno što ne znaš gdje je krilo kad poslije takvog obroka i tako letiš, bijesu što punici ne može izvadit šećer iz krvi i tako doć do nečeg slatkog i bijesan na sina koji ide u B razred, ali bez broja …
najveći strah koji ih mori je da će im dijete uć u loše društvo odlikaša…ili ne daj bože u društvo 200 najbogatijih u zemlji
a sin ne može ispravit jedinicu iz matematike jer je dobio zadatak:
„Ako pješak hoda nogostupom od 0,8 kmh, a na njega naleti blindirani BMW brzinom od 250 khm, koliku će odštetu platit pješak za ulupljeni branik BMW-a ako preživi, jer će prva pomoć doć brzinom od 0,1 khm“
....ne može ispravit ni jedinicu iz povijesti, jer mu je učitelj rekao da su drugi plaćeni da ispravljaju povijest
...ne može ni jedinicu iz Seksualnog odgoja jer nije bio na praktičnoj nastavi...
.
i zato jer je osjetljiv adsl (ne zna izgovorit riječ adolescent)…dok mu je otac u šoku jer ga nitko nije obavijestio da mu sin mutira, a to je neka „čudna“ riječ i sramota je
a na upit oca: „Ima li ijedan predmet u školi koji je on ispravio“…spremno odgovara s „Višalica!“
i umjesto da dočekaju smrt Bartolomea čiji stan čuvaju, upuca ih kroz prozor sin nekog velikog glavonje…pa otac umire uz riječi: „Pozdravi oca i izvini mu se što je moje odurno tijelo naletilo na njegov skupocjen metak!“
.
"Opali me mužu!" - kaže žena...svjetla se gasi...muzika pali...a u mraku on nju opali tavom po glavi...nakon čega ona usporenim pokretima njega lupne šakom u lice...a on nju...
Oduševljena sam predstavom… za vrijeme koje nisam disala…i pokušavala sam se ne smijat da bi pratila mimiku i usporene pokrete glumaca…to je bilo naprosto nešto nevjerovatno
Kaštelani svaka Vam čast
Nakon predstave voze me kući...da se ne bi u jedan ujutro šetala od autobusnog kolodvora do svoje kuće...
- ma šta se plašiš da će te netko napast? Pa taj koji bi te napa, za manje po ure bi molio za milost :-)))
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.