U Vranjicu kraj Splita, potpuno zaboravljeni, leže nasukani ostaci jednog parobroda.
Brod koji je plovio pod 7 raznih zastava, preživio dva svjetska rata, promijenio ime 6 puta …popustio je pod teretom nebrige i nemara
Radi se o jahti Ossero izgrađenoj u Trstu 1896 godine za austrijskog nadvojvodu Karla Stephana. Napravljena je od željeza (umjesto od drva) te se u nju uvodi parni pogon i vijak. Uz to je „ljpotica“, duga 44 m imala i jedra.
Tri godine poslije otkupljuje ga mornarica i mijenja mu ime u Dalmat. Pod tim imenom ga je koristio i Franc Ferdinand, čije su tijelo, nakon atentata u Sarajevu, prevezli brodom Dalmat od Metkovića do Ploča.
Nakon I sv. rata, brod je dodijeljen Jugoslaviji gdje je najprije korišten kao trgovački brod, a zatim je prekvalificiran u jahtu admiraliteta pod imenom Vila.
Početkom II sv. rata zaplijenili su ga Talijani i koristili ga kao topovnjaču, promijenivši mu pri tom ime u Fata. da bi se nakon II sv. rata vratio u sastav Jugo mornarice pod imenom Orjen, a nakon toga Istranka.
Kako su ga s vremenom zapustili, 1971 godine kupio ga je jedan privatnik i preuredio, te je zapavši u probleme prodao brod ugostiteljskom poduzeću koje ga je privezalo u Splitskoj rivi kao ploveći restoran. Tu je ostao 18 godina dok oduzeće nije propalo.
Tada ga je kupio talijanac...i naletio na našu administraciju...
...nedavno su zapuštene i neodržavane oplate broda propustile more…i brod je 2007 „sjeo na kameno dno“
Mnogi se sjećaju starih splitskih razglednica gdje je Istranka dominirala Splitskom rivom
ja se sjećam i veselja kad bi nam roditelji platili crvenu narančadu na tom brodu…..
....više ne pamtim ća san tija
kad sam bija lud i mlad....
...i ko je sve za menom plaka
kad bi odrišiva kraj
možda me tamo di sad idem
čeka raj....
Debelim morem
sad me vozi stari ruzinavi brod
po provi mu restu friži
a timun mi uvik biži
tamo di bi tija
i tamo di ne bi smija
more je izabralo put
Na kraju, moran ti reči
da već dobro vidin kraj
Da su valovi sve veći
i da mi ne liči na raj
Samo olupine stare
ća su zarile za dno
Pa mi ono ća san tija,
ća san godinama smija
Nije to.....:-((((
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.